Za visoke prinose, najbolje je ogrozd uzgajati u dvoredu

Iskustvo koje imam, pokazuje da je ogrozd najbolje uzgajati u sustavu žive ograde, što nameće potrebu da razmak u redovima bude uvijek znatno manji nego onaj međuredni. Pri tome je potrebno voditi računa o smjeru pružanja redova.

Na većim visinama poželjno je da njihov smjer bude sjever - jug, u cilju pojačanja osvijetljenosti s istoka, a na nižim položajima i ravnijim terenima, u pravcu istok - zapad, radi slabljenja osunčanosti i nepovoljnog utjecaja suše. Ovo treba primijeniti posebice na područjima s češćim kasnim proljetnim mrazovima, koji mogu oštetiti cvjetne pupoljke, cvjetove ili tek zametnute plodove.

Preporuka je da se uzgaja u dvoredu (špalir) i to na razmaku od 2-2,5 m između redova i na 0,6 x 0,75 x 1,20 i 1,50 m unutar reda, kao i na razmak tri metra međuredno i 1,5 m u redu, uglavnom u skladu s plodnošću tla i bujnosti sorte.

Prinos i do 40 t/ha

S razmakom mora biti usklađen i broj grana u grmu, obično tri do šest u prvim i 12 - 15 u kasnijim godinama, pri punoj rodnosti. Uzgojen na ovakav način, daje i do 40 tona po hektaru.

U svakom slučaju, optimalni razmak omogućava primjenu mehanizacije za obradu tla, zaštitu od bolesti i štetnika, kao i u samoj berbi. Mora se težiti da ono bude dovoljno, ali da se istovremeno uskladi i s omogućavanjem visokih prinosa koji u najvećoj mjeri ovise o broju biljaka po jedinici površine.

Ogrozd treba saditi u jesen i to što ranije, jer se tako postiže obnavljanje korijena još prije početka zime, a u proljeće bujnije i pravovremeno raste, što je vrlo korisno za dobar razvoj i obilnu rodnost. Na područjima s ranim jesenskim mrazovima bolje ga je saditi u proljeće.

Sadnje je za 4-5 cm dublja nego u rasadniku, kako bi nekoliko najnižih pupoljaka bilo pokriveno zemljom. Time se ojačava cijeli grm.

Kemijska analiza tla obavezna

S obzirom na duži rok iskorištavanja plantaže ove voćne vrste (15-20 godina), izboru i pripremi tla neophodno je posvetiti posebnu pažnju, kao osnovnom preduvjetu o kojemu bitno ovisi uspjeh u proizvodnji.

Ako je tlo dobre kvalitete, odnosno ako nije riječ o nekoj svježoj krčevini drvenastih dugogodišnjih biljaka, treba ga izrigolati na cijeloj površini, na dubinu 45-50 cm.

Ukoliko nije plodno, bogato humusom i mineralnim hranjivima, potrebno je prije rigolanja po cijeloj površini ravnomjerno razbacati 30-40 tona dobro zrelog stajnjaka, 800-1200 kg superfosfata i 250-300 kg kalij-sulfata ili kalijeve soli po hektaru.

U skladu s prilikama, ove količine mogu biti manje ili veće, što će pokazati kemijska analiza tla koja mora prethoditi podizanju svake plantaže.

Zaštita od bolesti, štetnika i korova

Najčešće bolesti ogrozda su:

• Pepelnica - Uzročnik je parazit Sphaerotheca mors-uvae, a uočava se na lišću, izbojima i plodovima u vidu pepeljaste prevlake, koja kasnije prelazi u tamno crvenu. Zahvaćeni dijelovi se suše i odumiru. Ova bolest suzbija se u proljeće, pri pojavi prvih pjega. 
• Hrđa - Okidač ove bolesti je parazit Puccinia pringsheimiana. Manifestira se u vidu narančastih pjega koje zahvaćaju lišće, mladice i plodove. Zahvaćeni dijelovi ploda suše se i odumiru. Suzbija se prskanjem pred otvaranje pupoljaka. 

Najzastupljeniji štetnici ove voćne vrste su

• Ogrozdov plamenac (Zophodia grossulariella) - U proljeće ženka polaže dva do tri jaja u cvijet ili mlade plodove. Jedan plamenac položi i do 200 jaja. Ispiljene gusjenice prodiru u mlade plodove u kojima se hrane uglavnom sjemenkama koje se tek razvijaju. Svaka gusjenica može uništiti tri do četiri ploda.
• Ogrozdova grbica (Abraxas grossulariata). Jedna ženka može na lišću položiti i do 300 jaja. Ovaj štetnik oštećuje pupoljke i lišće.

Zasadite atraktivno bobičasto voće - Jostu

Navedeni štetni kukci suzbijaju se s jednim do dva prskanja, odmah poslije precvjetavanja. 

Sredstva koja imaju dozvolu za suzbijanje uzročnika bolesti i štetnika ogrozda, kao i herbicidi primjereni za suzbijanje korova, mogu se naći u FIS bazi Ministarstva poljoprivrede.

Veliki uspjeh u borbi protiv bolesti i insekata postignut je i uzgojem otpornih hibrida, točnije joste i kroma.