Novo doba donelo je i novine u poljoprivrednoj proizvodnji pa ratari sve češće na vojvođanskim njivama seju druge kulutre, biljne i voćne, o kojima ranijih decenija nije bilo ni pomena da mogu uspevati u ravnici, poput lešnika, kupina, aronije.
Agroekonomisti sve češće savetuju ratare da krenu s nečim novim pa su tako, sledeći savete stručnjaka, zemljoradnici u opštini Bač podigli zasade lešnika na čak 50 hektara.
Sadnice te voćke pre 13 godina prvi je posadio na malo više od hektara u ataru Bođana Pavle Kovačev, i u tome, uz još jednog poljoprivrednika u susednoj Vajskoj, bio začetnik te voćarske proizvodnje. Stabla lešnika Pavla Kovačeva su sada kako prenosi Dnevnik u punom rodu. Voćnjak je u međuvremenu Kovačev proširio na još hektar i smatra, bar za sada, da nije pogrešio.
Ostao je bez posle kao poljomehaničar posle 21 godine radnog staža, ali se tokom radnog veka bavio i poljoprivredom. Razmišljajući o tome kojim poslom da se bavi u poljoprivredi, poslušao je savet supruge Štefanije, učiteljice po profesiji. "Ona je na ideju došla spremajući kolače u kojima lešnici doprinose lepšem ukusu i uvek su bili skuplji od oraha. I sada, recimo, za lešnike treba dati više para nego za orahe. Na novosadskoj najprometnijoj pijaci - Futoškoj, kilogram lešnika na pijačnim tezgama je 900 dinara, a oraha 700.
Kovčev je kaže prvo odneo zemlju na analizu. To čini i sada, svake tri godine, i u tretiranju tla sluša savete struke.
Dosta je, i čitao na internetu o lešnicima pre nego što se odlučio da se njima bavi, a otkada ih je posadio, redovno odlazi na Departman za voćarstvo i vinogradarstvo pri Poljoprivrednom fakutetu u Novom Sadu i sluša uputstva profesora.
Pavle kaže da lešnik voli, sunce, vodu i prostor i ne zahveta mnogo nege ni ulaganja. Pre nego što su se stabla razvila, tri godine je sejao pasulj, da bi prostor bio maksimalno iskorišćen. Imao je i do 900 kilograma pasulja.
Kovačev savetuje da, pre nego što se otpočne biznis, proizvođači obavezno provere tržište, kakva je ponuda i potražnja. Kada je sadio lešnike, na njivama ih nije ni bilo. Sada ima dosta voćnjaka lešnika, ne samo u okolini Bača već širom Srbije. I veletrgovci kažu da lešnika ima dosta u ponudi pa treba biti oprezan. Dug je period dok ne krene pun rod i nije jednostavno okrenuti se drugoj proizvodnji ako se pokaže da lešnici nemaju cenu ni kupaca.
"Odmah sam imao zalivni sistem, za pumpe i creva s obe strane zasada dobio sam podsticaje od Pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu. Sada, kada rodi tri pa i tri i po tone lešnika, treba mi skupljačica. Mašina je skupa i zato ću opet pokušati da konkurišem za subvencije kod Pokrajine," ističe Pavle Kovačev.
Kilogram lešnik na veliko staje 550 dinara, a kada bi veletrgovci plaćali šest evra, voćari bi, navodi, bili prezadovoljni. Samo jedne godine je kilogram lešnika na veliko koštao 1.500 dinara i više ne. Nije istina kako kaže Kovačev da veletrgovci za kilogram lešnika plaćaju deset evra.
On svoj rod proda iz druge ruke u veletrgovinu. Gde posle lešnik ide ne zna pouzdano, ali dodaje da se u konditorskoj industriji koristi sitniji. Njegov rod je krupniji, u voćnjaku su sorte istarski dugi, kala feraro, halski yin, rimski.
Izvori
Tagovi
Autorka