Traži, cijepi, čuva i spašava stare sorte voća!

Od najranijeg djetinstva Mirko Veić odrastao je i živio u kraju za koji kaže da je raj za voćarstvo, u lijepoj i čistoj prirodi, koji ga je itekako nadahnjivao i formiro od malih nogu.

"Rodio sam se u selu Ruševu, gdje je uvijek bilo puno raznog voća i naša obitelj imala je svoj voćnjak. Još danas ljubomorno čuvam stablo jedne kruške izvrsnih plodova, starije od 100 godina. Kada živite u jednom takvom lijepom kraju i kada od malih nogu upijate sve to što vas okružuje, ne čudi što sam već kao šestogodišnjak sa velikim zanimanjem gledao kako stariji susjed cijepi voće. Već tada sam, kao dječačić, pokušao oplemenjivati voćke, naravno ispočetka neuspješno, ali nisam odustajao. Velik utjecaj na mene ostavio je djed Gustav koji je početkom prošlog stoljeća doselio iz Slovačke. On je također bio veliki zaljubljenik u voće, cijepio je gdje god je stigao, svaku divlju podlogu koju je našao u prirodi: u šikari, uz cestu, na nekakvom manjem komadu zapuštene zemlje, a i otac Stjepan je to uspješno radio. Pokojna baka Katica u šali je djedu govorila da je svugdje cijepio, jedino što nije cijepio na livču i rudu od zaprežnih kola!"

Tako počinje svoju priču ovaj vitalni 62-godišnjak, zaljubljenik i u pčelarstvo, inače djelatnik HEP-a, DP Elektra Požega i vlasnik OPG-a Veić. Za otprilike mjesec dana ide u mirovinu pa će, nada se, imati više vremena za svoj hobi koji ga opčinjava čitav život.

U matičnim voćnjacima ima više oko 350 starih sorti

Kao poslovođa u HEP-u koji brine o održavanju 600 kilometara dalekovoda Mirko je obilazio mnoge terene pogodne za voćarstvo na obroncima slavonskih planina: Psunja, Krndije i Papuka. U voćnjacima, vrtovima, na okućnicama, uz rubove njiva bilo je puno raznog voća. Često je, kaže, nailazio i na "nove" stare nepoznate i rijetke sorte, na stabla kojima je prijetila opasnost od propadanja, možda i izumiranja, pa je osjetio veliku potrebu traženja, spašavanja i očuvanja tog prirodnog blaga. Time se neumorno bavi već blizu 50 godina.

Zanimljivo je, ističe, da za plodovima starih sorti jabuka koji su proizvedeni bez prskanja kemijskim sredstvima vlada sve veće zanimanje, a mogu se prodati i po 4-5 puta većoj cijeni od one koje ostvaruju konvencionalni voćnjaci.

"Shvatio sam da je to naše veliko prirodno i tradicijsko nasljeđe i bogatstvo, pa sam se kao zaljubljenik posvetio traženju, skupljanju i očuvanju starih sorti, ponajprije jabuka, ali i krušaka, trešanja, šljiva, marelica... Želio sam stvoriti jednu svoju banku gena, banku biljne raznolikosti za koju će možda nekada biti zainteresirana neka stručna institucija institucija.

Sada u nekoliko svojih manjih matičnih voćnjaka na različitim lokacijama i nadmorskim visinama imam cijepljeno oko 350 sorti voća, najviše jabuka. Budući da nemam nekih većih mogućnosti širenja nasada, sada kada budem u mirovini možda ću malo više poraditi na traženju starih sorti marelica kojih ima u Baranji, ali i u selima istočnog dijela Brodsko-posavske županije. To su uglavnom neke starije mađarske sorte koje me zanimaju", govori o nekim svojim planovima kada zakorači u mirovinu. Zna i za stabla starih sorti trešanja koje su na samom izumiranju, pa i njih spašava.

Stare sorte bogatije polifenolom - eliksirom života

Mirko je oduševljen bogatstvom oblika plodova starih sorti voća, njihovim bojama, mirisima, okusima, a osobito zdravstvenim i nutritivnim vrijednostima, posebno ako su proizvedeni bez velikog čovjekova utjecaja, dakle bez uporabe kemijskih sredstava, bez kojih većina novih hibridnih sorti teško opstaje. Kaže da su znanstvena istraživanja starih sorata jabuka iz Požeštine, koje uzgaja i njeguje njegova obitelj, potvrdila da njihovi plodovi sadrže znatno više polifenola od komercijalnih sorata, tvari koje popularno nazivaju eliksir mladosti.

"Sorte Zimnjara, Lještarka i Adamova zvijezda možemo označiti kao izvor polifenola, kaže se u tekstu Lidije Jakobek s Prehrambeno-tehnološkog fakulteta Osijek i Andrewa Barrona sa Sveučilšta Yale u SAD-u, koji je objavljen u međunarodnom znanstvenom časopisu Journal of Food Composition and Analysis. Ukupni sadržaj polifenola u "mesu" jabuka najviši je kod Zimnjare 482 mg po kilogramu, Zlatice 350 i Slavonske srčike 302 mg po kg. Istodobno, u samoj kori Lještarke nađeno je 1721 mg polifenola po kg, Božićnice 1157, Adamove zvijezde 1145 i Kolerove 1134 mg po kilogramu. A prema istraživanjima koja su provedena na Institutu za jadranske kulture u Splitu, ukupna količina polifenola u komercijalnoj sorti Golden delicius iznosi 49 mg po kilogramu..." (izvor: Hina).

Plodovi starih sorti višestruko skuplji

Ovakvi, pomalo zapanjujući rezultati znanstvenih istraživanja, govore u prilog činjenici da bi trebalo više pozornosti posvetiti sadnji starih sorti i uzgoju po ekološkim načelima.

Želio sam stvoriti jednu svoju banku gena, banku biljne raznolikosti za koju će možda nekada biti zainteresirana neka stručna institucija institucija.

Upravo zbog toga nametnulo mi se pitanje koje su podloge pogodnije za cijepljenje starih sorti - divlje, odnosno sjemenjaci, ili slabobujne i srednje bujne?

"Zaljubljenicima u voćarstvo koji imaju dovoljno površina i koji žele saditi tradicijski voćnjak, koji žele imati postojana i dugovječna stabla savjetujem sadnice cijepljene na sjemenjake. Istina, takva stabla prorode kasnije, obično u šestoj ili sedmoj godini, ali onda donose obilje zdravih plodova. Starijim hobistima i ljudima koji nemaju puno prostora na svojim okućnicama, dvorištima i vrtovima ipak predlažem sadnice na srednjebujnim podlogama koje ranije dolaze u rod. Takve voćke već ih u drugoj i trećoj godini mogu razveseliti prvim plodovima", kaže Veić dodajući da među starima ima puno zanimljivih i vrijednih sorti koje treba saditi na obiteljskim gospodarstvima.

Zanimljivo je, ističe, da za plodovima starih sorti jabuka koji su proizvedeni bez prskanja kemijskim sredstvima vlada sve veće zanimanje, a mogu se prodati i po 4-5 puta većoj cijeni od one koje ostvaruju konvencionalni voćnjaci. Primjerice, Veić kilogram svojih jabuka prodaje po 10 kuna za kilogram.

Knjiga "Stare sorte jabuka"

Vođen idejom da treba poticati sadnju i očuvanje starih sorti Mirko Veić svoje dugogodišnje iskustvo i dio znanja koje je stjecao prenio je u vrlo zanimljivu knjigu "Stare sorte jabuka". U njoj je slikom i rječju predstavio stotinjak starih sorti jabuka. Želio je, kaže, pokazati barem dio neprocjenjivog bogatstva koje, nažalost, nestaje.

"Knjiga je pisana za sve naraštaje pučkim jednostavnim govorom i ne pripada stručnoj literaturi, ali čitatelja može provesti kroz prirodni svijet ekološkog okruženja. Može se koristiti u najranijoj dobi od predškolskog uzrasta, jer uz predstavljanje jabuka u njoj donosim i niz crtica o biljnom i životinjskom svijetu povezane s voćnjacima, prirodom i zdravim okolišem uopće", kaže Veić.

U ljestvici vrijednosti pojedinih vrsta voća jabuka, po mišljenju našeg sugovornika, pripada samom vrhu, zato je i zovemo kraljicom voća.

"Odavno su poznate njezine hranjive, mineralne, vitaminske i druge osobine, a posebno njezino zaštitno antitumorsko djelovanje, jer jabuka jača imunološki sustav organizma, osobito ako je riječ o plodovima iz ekološke proizvodnje. Rijetko je koja vrsta voća dostupna za konzumaciju gotovo cijele godine kao jabk i da se može čuvati prirodnim načinom skladištenja u hladnijim prostorima."

Zanimaju ga i šumske voćkarice

Veić kaže da je prva njegova knjiga naišla na pozitivne odjeke, posebno su njome oduševljeni zaljubljenici u stare sorte jabuka, ali je svoje mjesto našla i u mnogim školskim knjižnicama kao vodič učeničkim zadrugama koje imaju ili osnivaju svoje male ekološke voćnjake. Dosta osnovnih škola (iz Zagreba, Brestovca, Ernestinova, Alilovaca i drugih gradova i mjesta) traže njegovu pomoć u obliku savjeta i sadnica. Jako ga raduje da se djecu osnovnoškolskog uzrasta uči o vrijednostima uzgoja i konzumiranja voća, osobito starih sorti. Budući da ima obilje materijala koje godinama snima, bilježi i zapisuje, nada se da će kao umirovljenik pripremiti novu knjigu, jedno sveobuhvatnije izdanje koje će pomoći budućim voćarima u izboru sorti i ekološkom uzgoju, ali i šire, uzgoju i zaštiti bilja. Ima puno ideja, zanimaju ga i šumske voćkarice divlje jabuke, kruške, trešnje, ali i vrste iz porodice sorbusa: oskoruša, jarebika, brekinja, mukinja, mukinjica...

U ljestvici vrijednosti pojedinih vrsta voća jabuka, po mišljenju našeg sugovornika, pripada samom vrhu, zato je i zovemo kraljicom voća.

Zanimljive i poučne Veićeve kratke video uratke možete vidjeti na internetu (youtube, facebook...), njegova iskustva u cijepljenju, orezivanju, ekološkom uzgoju, pojedine sorte voća, ali i crtice o slavonskim biserima prirode. Možete zavititi i na web stranicu: www.stare-sorte-voca.com. U prezentacijama mu pomaže i sin Ivan.

Sorte sa nekadašnjih kutjevačkih plantaža

Veić je ponosan na svoja brojna sudjelovanja na tradicionalnoj požeškoj manifestaciji Dani jabuka na kojoj su istaknuto mjesto zauzimali lijepo uređeni štandovi njegovih starih sorti koji su svake godine privlačili pozornost brojnih posjetitelja. Mnogima su izloženi plodovi bili poticaj za sadnju pojedinih sorti.

Inače, ističe Veić, početkom 20. stoljeća Kutjevo u Požeštini imalo je najveće voćnjake u srednjoj Europi. Posađeno je više od 70 tisuća stabala jabuka na tri lokaliteta i na raznim podlogama. Najveća plantaža bila je posađena na području Hrnjevca (114) hektara). Nažalost, poslijeratnom nacionalzacijom uništene su velike plantaže obitelji Turković, Janković, Drašković i drugih koje su bile oličenje uspješnog voćarenja. Na tim plantažama bile su zastupljene i tadašnje mnoge kvalitetne europske sorte jabuka. Nasreću, plemke sa tih plantaža širile su se po cijeloj Slavoniji o čemu i danas svjedoče stara stabla koje Veić i drugi zaljubljenici spašavaju od propadanja.

U svakom slučaju, za sada su spašene božićnica, funtača, kanada, srčike (slavonska, crvena, žuta...), prutljika, crvenka, malinovača, zlatna parmenka, bjeličnik, ivanlija, pisanika, citronka, muškotlica, ovčji nos, ljepocvjetka, vošćenka dugata, crveni bobovac, šarlamovski, herbertova reneta, šampanjka, mašanka, jaje, ontario, bijeli zimski kalvil, adamova zvijezda, šarenka, breskovača i još mnoge druge stare sorte jabuka, ali i krušaka i drugog voća.

Veić tvrdi da bi podizanje plantaža jabuka sa starim sortama moglo odlično uklopiti u projekte Programa ruralnog razvoja, da bi mogli uvelike upotpunti turističku ponudu u kontinentalnom dijelu Hrvatske i da bi mjerodavni u Hrvatskoj trebali razmišljati kako stimulirati sadnju takvih prirodnih travnjačkih nasada.