Složna braća Jelčić godišnje proizvedu 90.000 litara soka, u planu su i voćni likeri te rakija

Najveći uspjesi ispričani su kroz obiteljske priče u kojima su starije generacije započele posao, a mladi, sada već treća generacija, odlučili iskoristiti iskustvo i na dobrim temeljima započeti svoju poslovnu priču. U jednoj takvoj, u glavnoj su ulozi tri brata Igor, Luka i Ivan Jelčić, iz općine Krvavac 2 u samom srcu Doline Neretve, samo par kilometara udaljene od Metkovića.

"Dolazimo iz obitelji gdje se uvijek cijenila zemlja, koja se kroz dugi niz godina otimala od Neretve, pa se većina naših predaka desetljećima tradicionalno bavila poljoprivredom, počevši od djeda Stipe. On je to radio na 'starinski način', no njegov sin, Mladen, naš otac je već uveo novitete", kaže najstariji sin Igor Jelčić, koji se nakon uspješne karijere profesionalnog igrača pokera na turnirima širom svijeta, okrenuo zdravom životu u rodnom kraju te počeo s aronijom.

Navodi i da je početkom osamdesetih obitelj podigla prvi nasad mandarina koji je poprilično stradao 2009. godine kad je ovaj kraj pogodila velika tuča, ali su proširili proizvodnju, uveli nove kulture i pokrenuli preradu. 

Počeli s drvetom, pa madarinama i aronijom       

Shvatili su, kaže, da moraju krenuti u drugom smjeru, pa su počeli saditi i nasade aronije koja je tada bila veliki hit na domaćem tržištu, iako je poslije došlo do zasićenja tržišta, ali drži da kvaliteta uvijek nađe put do potrošača. Uz to, pokrenuli su i otkup domaćih proizvoda pod nazivom "Okusi Neretve". Dakle, uzdaju se u njihovu preradu, koju su pokrenuli  još 2012. godine, što je, kaže, duži, ali i isplativiji put do tržišta na koje plasiraju široku paletu proizvoda od mješavine soka od aronije, mandarine, jabuke, šipka te divljeg šipka. Sve to bez dodataka šećera i konzervansa. 

Uz njegovanje poljoprivredne tradicije, obitelj Jelčić je slijedila svoje snove, radeći i drveni namještaj po čemu je otac Mladen postao tražen majstor u ovom kraju.

Naime, sva trojica sinova već od srednje škole su radila uz djeda i oca, a onda, poželjeli 'odletjeti iz gnijezda' i slijediti svoj put. Ipak, kada su fakulteti završeni, u svakom od njih je tinjala želja za rodnim krajem i životom na jugu. Tako su se sva trojica odlučila poslovno i privatno ostvariti na djedovini, koja je neraskidivo vezana za deltu Neretve, koja u Hrvatskoj teče samo 18 km, ali plodna zemlja, oteta rijeci, daje sve što se u nju zasadi.  

Srednji brat Luka nam je otkrio da su i danas, kad polako ulaze u srednje godine, ostali jako povezani, pa se međusobno pomažu te jedni druge potiču, poslove povezuju, iako svaki od njih ima svoj, ali vezan za zemlju i hranu. Tako je Lukino životno opredeljenje ugostiteljstvo, te ima hotel s osam soba, koji je jedini s četiri zvjezdice u Dolini Neretve. No, i tamo ima mjesta za drveni namještaj iz obiteljske radinosti. Osim toga, naglašava, zajedno imaju čak osmero djece koja odrastaju zajedno.

Hladno prešani sokovi, ali i voćni likeri i rakije

S druge strane, najmlađi brat Ivan, po struci ekonomist, 2017. godine osnovao je tvrtku kao produžetak priče o obitelji koja je zasadila nasade aronije, te je od tog voća počeo proizvoditi hladno prešani sok. Kako su mu trebali savjeti stručnjaka, tako je i započela ljubav agronomke Sare i Ivana koji su počeli proizvoditi sokove i od ostalog voća. Naime, u Dolini Neretve se često događa nemogućnost prodaje veće količine voća radi njegove kvalitete te se stvara mogućnost prerade voća druge i treće klase u sok. Ivan osim sokova za svoj brend pod nazivom Naronija također prerađuje voće u sokove uslužno i za druge. Ključnim drže da valja paziti na kvalitetu sirovine, pa jabučni sok ne rade od industrijske jabuke, već od sorte pink lady. 

Sokovi brenda Naronija koje rade hladno su prešani, bez ikakvih dodataka, odnosno šećera, a konzervirani su postupkom pasterizacije. Trenutno im se proizvodnja nalazi u prostorijama Poduzetničkog inkubatora u Pločama, a ove su godine, od 1. rujna do sredine studenoga, proizveli 40.000 litara sokova. Do kraja sezone planiraju napraviti 90.000 litara, ali i oplemeniti svoju poslovnu priču kako bi bili u potpunosti održivi. Iduće im je godine u planu nova investicija, odnosno destilerija radi proširenja djelatnosti u vidu voćnih likera i rakija.

S tim će i potreba iznalaženja još većeg prostora za preradu, nakon već dva proširenja, doći u prvi plan. Tako da će proizvodnja od polja do finalnog proizvoda biti potpuna.

Cijene repromaterijala dvostruko skuplje 

Do kraja ove godine, Ivan i Sara planiraju plasiranje i predstavljanje soka od limuna koji će pakirati u manje boce budući da će služiti za razrjeđivanje ili kao dodatak čajevima i kolačima, te izbacivanje kolekcije marmelada u okviru brenda.

Hladno prešani sokovi od aronije, jabuke i aronije, mandarina, šipka i divljeg šipka, te suhe smokve, ušećereni bademi i arancini mogu se nabaviti preko njihovog web shopa te u dućanima zdrave hrane.

Ivan nam je otkrio da koristi više sorti mandarina, tako primjerice rana Zorica, koja prva dozrijeva, a bere se već oko 15. rujna, nije dobra za sok. No, sorta Okica je već bolja, kao i kasna Cukahara, koja dozrijeva tek koncem listopada i u studenom.

S druge strane, veliki su logistički problemi jer su u ovoj globaloj krizi, cijene repromaterijala otišle jako gore pa je tako cijena zelene ambalaže zbog rata u Ukrajini otišla gore više nego duplo, a izraženi su i problemi s bijelim staklom. Primjerice, jedna litrena boca košta s PDV-om 3,5 kune, a naši domaćini ih trebaju šlepere, jer svakih devet dana jedan dostavni kamion kreće put Zagreba, koje im je najveće tržišta u zemlji. Sokove, koji su dobili ime dobili po rimskoj Naroni, smještenoj u obližnje selo Vid, zasad izvoze u Sloveniju i Austriju.

Ivan Jelčić ističe da je koristio dvije mjere iz Programa ruralnog razvoja. Prvo onu od 15.000 eura za kupnju viličara i pakirke, a sada i za destileriju koja bi nagodinu trebala biti u funkciji.

Inače, posla oko voća, posebno mandarina ima dosta jer ne postoji stroj za guljenje kore pa sve radi ručno, što znači da imaju i pet sezonaca u pogonu.