Škobić: Čujemo da je u Zagreb došla marelica iz Aljmaša, čak i moja, a mi nismo imali berbu

Prije samo 30-ak, možda više godina, vjerojatno bi bilo smiješno pisati o plantažama kajsije ili marelice, kako se u većem dijelu Hrvatske kaže. Kamoli pisati o cijeni od 30 kuna za kilogram i problemima u uzgoju. Tržište marelice nije postojalo jer nije bilo potrebe. Nije bilo kuće, dvorišta u kontinentalnom dijelu zemlje gdje je nije bilo. Čak i viška pa bi završila u rakiji.

Pojavljivala se u trgovinama i na tržnici samo u sezoni. Nije nikome padalo na pamet uvoziti. Danas govorimo o plantažama, problemima u proizvodnji, na tržištu, skladištenju, mrazu, pa onda na kraju i uvozu.

"Kada kažemo kajsija onda mislimo na lokalno tržište i onda je niža cijena, a marelica je kada idemo prema moru ili Zagrebu i bolja je cijena", otkriva nam razliku u nazivima Domagoj Škobić, voćar iz Aljmaša kod Osijeka, vjerojatno jedan od najiskusnijih proizvođača ovog voća.

Teret neprodanog voća je na proizvođačima

"Usuđujem se reći da je ovdje jedna top pozicija. Sve drugo su naše kopije. Imamo informaciju da je nedavno došla u Zagreb marelica iz Aljmaša, pa čak i moja, a mi nismo imali berbu zbog mraza. Odnio je u trećem mjesecu urod", kaže nam jasno odajući što se sve događa na domaćem tržištu, a na što već godinama upozoravaju i, primjerice, proizvođači lubenica iz Doline Neretve čije se ime često zlorabi. I ove su prijavili da su se pod njihovim imenom prodavale uvezene lubenice. 

Mraz zadao ozbiljan udarac, vjetrenjača spasila dio voćnjaka Domagoja Škobića

Uvoz je, ponavlja naš sugovornik, veliki problem za domaće proizvođače marelice. "Imamo situaciju da u Španjolskoj košta od dva do četiri eura, a kod nas te njihove možete kupiti za jedan euro. Kvaka je u četiri vrste skrivenog poticaja kojeg imaju. Samo višak proslijede nama i naprave poremećaj u vrijeme naše berbe, a svoje tržište čuvaju od dampinga". 

Sigurnost, dodaje, domaći vide u obećanoj hladnjači čija se izgradnja najavljuje zadnjih 20 godina. "Tu bismo je ohladili, konfekcionirali i ponudili tržištu kasnije kada nedostaje i dođe bolje vrijeme za prodaju naših marelica. Moramo urediti pozicije uzgoja, navodnjavanje, puteve dobave i prodaje. Ona u hladnjači može stajati, a trgovački lanci traže vrijeme manipulacije od 15 do 30 dana. No ja sam više pobornik kratke prodaje jer tada osjetite pravi okus voća", kaže Škobić. Na njegovoj plantaži beru od početka lipnja i do konca srpnja, a trešnje od kraja svibnja do početka srpnja.

Inače, ovu vrstu voća uzgaja na 30-tak hektara plantaže. Aurora, Bergeron, nešto lokalnih sorti. Dosta raznolik sortiment. "Neke godine su bolje jedne, druge lošije, ali mi moramo ići na razvoj uzgoja nekoliko sorti koje svake godine rode s tim da je naša proizvodnja ekološka", naglašava. 

Kod trešanja su se, kao i većina, orijentirali na sorte Reginu i Kordiu, a fokus tržišta je turizam na Jadranu. Uzgaja ih na desetak hektara, a sezona je bila dobra premda je dio također uništio mraz. No i dalje je problem tržište koje ne postoji za ekološke, kakve su Škobićeve. "Isto se dogodi poremećaj zbog uvoza baš kada mi imamo trešnje u berbi. Ovo je bila dosta neobična godina, ali problem je najviše bio što je u vrijeme berbe zbog pandemije zakazao turizam", dodaje voćar koji svoje eko nasade tretira sredstvima na bazi koprive.

Kaže, stanje na tržištu je užasno, a teret neprodanog na proizvođačima. Berba se obavi jer plodovi ne smiju ostati na drvetu kako se ne bi razvijale bolesti za sljedeću godinu. I što s tim?, pitamo. "Možete podijeliti ili raditi nekakve prerađevine" kaže dodajući da sam ne ide u preradu jer je to druga djelatnost.

Badem odlično rodio usred Slavonije 

"I tome se poslu morate posvetiti, on ima svoje tajne, svoja pravila, sanitarna i higijenska, ne može se raditi samo tako. Dobar dio robe prodam čovjeku koji se bavi proizvodnjom rakije. Inače i ta je proizvodnja opterećena problemima. Male količine su legalne u Hrvatskoj i ogromni su nameti", priča Domagoj ističući da je rakija od trešanja jako dobra. Rade mnogi džemove i kompote. Široka je lepeza stvari koji se mogu napraviti.

Škobić: Dovoljan je jedan kamion uvezenog voća da poremeti stanje na našem tržištu

"Berba koja kod nas ide isključivo ručno, kreće krajem petog mjeseca i pošto imam mlade nasade taj posao odradi desetak ljudi. No, tu vidim problem za dvije godine. Trebat će mnogo više radne snage u berbi trešanja. Ipak, moram reći da i dalje većim problemom smatram tržište, a ne manjak radnika", pojašnjava.

Na svojoj plantaži ima i nešto drugih voćnih vrsta. Orahe i kruške te bademe u probi. Oraha je posađeno na 27 hektara, a kruške na dva, koliko i badema. Ove godine se upravo bajam kako ga još zovu, pokazao najčvršći i najotporniji iako su mnogi govorili da nije dobro u Slavoniji uzgajati to voće.

"I meni tu nema logike, ali pokazalo se dobrim, a u konačnosti što je prednost orašastog voća? To što se lakše čuva. No i tu nemamo sušare i skladišta za površine koje su trenutno posađene", upozorava Domagoj koji nam je pokazao i mehanizaciju koju ima pa i vjetrenjača za borbu protiv mraza koji je ove godine poharao domaće voćnjake.