Pripremom terena do brzog razvoja masline

Ako želite proširiti svoju maslinarsku proizvodnju ili ste joj tek odlučili posvetiti komad zemlje i pridružiti se brojnim ljubiteljima ove voćne vrste vrijeme je za pripremu terena. Dakle, svi oni koji namjeravaju saditi maslinu na jesen ili u proljeće sljedeće godine trebali bi izvršiti pripremu terena prije većih kiša koje obično započinju iza blagdana Velike Gospe. Reguliranje vodnog režima u tlu kod maslinarske proizvodnje veoma je važno, jer je maslina vrlo osjetljiva na suvišak vode u tlu. Kako bi izbjegli mogući «efekt bunara» koji se najčešće javlja na slabo propusnim tlima, pretežito glinaste strukture, potrebno je izvršiti radove na odvođenju vanjskih i unutarnjih voda i time poboljšati fizikalno-kemijska svojstava tla. To se postiže kopanjem obodnih kanala i dubinskom obradom tla (70-80 cm) u srednje dubokim i dubokim tlima, odnosno podrivanjem na kamenitim terenima.

Ljetni radovi

Rigolanje ili duboko oranje mora se obavljati u ljetnim mjesecima, srpnju ili kolovozu, a najkasnije u rujnu, jer se ovaj zahvat u kišnim jesenskim i zimskim mjesecima ne može kvalitetno obaviti. Duboko oranje je najvažnija agrotehnička mjera u pripremi terena za sve višegodišnje nasade, prema tome i za maslinu. Ona ima agromelioracijsko i hidromelioracijsko značenje. Mehaničkom obradom - rigolanjem tla mjenjaju se strukturna svojstva, jer se lome i premještaju strukturni agregati, tako da među njima ostaju veće ili manje šupljine. Time se povećava aeracija i kapacitet tla za zrak, vodopropusnost, poboljšavaju toplinska svojstva tla, te se aktivira mikrobiološka aktivnost. Dubokim prorahljivanjem omogućuje se dobro ukorjenjavanje višegodišnjih nasada, povećava fiziološki aktivan profil tla do dubine rigola. Povećava se mogućnost bržeg procjeđivanja dijela oborinskih voda i brže premještanje teško pokretnih hranjiva fosfora i kalija dodanih meliorativnom gnojidbom u zonu gdje se razvija glavna masa korijenova sustava.

Rigolanje se obavlja traktorima većih konjskih snaga (preko 150KS) i teškim plugovima, koji mogu postići dubinu od 70 do 90 cm. Poljoprivrednici obično koriste strojeve iz usluge za duboko oranje, a njihova cijena se kreće od 0,8 do čak 2,5 kn/m2, ovisno o tipu tla, odnosno o količini skeleta (kamena) u tlu. Ono o čemu se mora voditi računa dok se ore je dubina i širina brazde, kako bi osnovne funkcije rigola mogle što više doći do izražaja.

Dubina mora biti što je moguće dublja ( 70 cm i više), a širina što uža (25 do 30 cm).

U takvom stanju tlo ostaje do jeseni kada površinu tla u cilju konačnog izravnanja treba obraditi tanjuračom ili ravnjačom većeg zahvata. Dakle, nakon ravnanja i tanjuranja izvršiti će se markiranje mjesta za sadnju. Markiranje će se obaviti u kvadrat na razmak koji želimo, iako je za maslinu na srednje dubokim do dubokim tlima najprikladniji razmak 7-8 m (u redu) x 7-8 m (red od reda). Jamice za sadnju (40x40cm) kopaju se neposredno pred sadnju. Ranija sadnja masline ima prednost u zaštićenijem području (uz more i na otocima), jer se razvija korijenov sustav često već tijekom zimskih mjeseci, a time ono brže i snažnije raste u proljeće.

Spriječiti gušenje korijenova sustava

Na rigolanom tlu na kršu potrebno je otvoriti voćne jame dimenzija 1,0 -1,2 x0,7-0,8 m (bagerom) i iste ispuniti, uz meliorativnu gnojidbu, sitnim tlom, makar mjesec dana prije same sadnje. Tako pripremljena voćna jama omogućuje snažan razvitak korijenova sustava u prvim godinama i prodor u međuprostore sitnog tla van voćne jame.

Na mjestima gdje nije moguće izvesti duboko oranje ili rigolanje preporuča se kopanje sadnih jama rovokopačem ili ručno, ali tako da njena dubina ne bude ispod 80 cm, a širina jedan metar. Tako otvorena jama ostaje do sadnje, a neposredno pred sadnju izvrši se meliorativna gnojidba (gnojidba na zalihu) u jame i to sa mineralnim i organskim gnojivom, u količini koja se određuje nakon izvršene kemijske analize tla.

Dobrom pripremom terena omogućiti ćemo maslini normalan i dobar razvoj i nemogućnost asfiksije ili ugušenja korijenova sustava.

U svim krajevima, gdje pušu jaki vjetrovi, a što je slučaj sa svim podvelebitskim područjem, vjetrozaštitni pojasevi su redovit i neophodan pratilac maslinarske proizvodnje. Njihova je funkcija mehanička i biološka. Oni ublažavaju udare i brzinu vjetra, osobito bure, koja često zna biti i olujne jačine. Smanjuju opasnost od mehaničkih oštećenja, pozitivno utječu na temperaturu, relativnu vlagu zraka, što osobito dolazi do izražaja kod pojave kasnih proljetnih mrazeva. Vjetrozaštitni pojasevi se postavljaju (sade) prema pravcu udara glavnog vjetra, u ovom slučaju bure. Sade se na razmak od 100 do 150 cm. Prema iskustvima koja postoje sa vjetrozaštitnim pojasevima na širem zadarskom području, može se reći da se od svih šumskih vrsta najprikladnijim pokazao čempres. Za razliku od drugih vrsta, topole, bora, bagrema i drugih, on ne pušta korijenje na veći prostor, a usto gustom krošnjom bolje od drugih štiti biljke od udara vjetra. U prvim godinama, posebno u uvjetima navodnjavanja ima brzi porast (1 do 1,5 m godišnje), pa njegova uloga dolazi do izražaja već nakon nekoliko godina iza sadnje. Uz čempres često se u maslinarskoj proizvodnji kao vjetrozaštitni pojas sadi maslina cimpresino i to po mogućnosti u dvoredove s razmakom (1,5 - 2,0 m x 2,0 -2,5 m).

U strukturi ukupnih troškova kod podizanja višegodišnjih nasada udio troška vjetrozaštitnih pojaseva iznosi 5-6%.

Autor: Gordana Dragun