Podizanje amaterskih voćnjaka

Za zaštitu voćaka od hladnoće može poslužiti i južni zid kuće, koji će tijekom dana akumulirati toplinu i štititi voćku od izravnih udara hladnog vjetra. Ako susjedi već imaju voćke, pogotovo one koje i mi želimo uzgajati, pažljivim promatranjem njihova rasta i zdravstvenog stanja možemo procijeniti je li odabrana lokacija povoljna za sadnju ili nije.

Analiza tla

Za analizu tla treba znati uzeti uzorak na pravilan način. Najbolje je uzeti dva uzorka od kojih će jedan biti uzet s površinskog sloja tla (od 0 do 30 cm), a drugi iz dubljeg sloja tla (od 0 do 60 cm).

Tlo treba uzeti s više mjesta na odabranoj lokaciji kako bismo dobili uzorak koji će dobro
predstavljati stvarno stanje tla na čitavoj lokaciji. U jednom uzorku mora biti 1 - 1,5 kg tla. Treba paziti da uzorak ne bude s mjesta gdje je ležao organski materijal (stajnjak ili kompost), jer će tlo s takva mjesta sadržavati povećanu količinu hraniva i humusa pa će rezultat analize dati
pogrešnu informaciju o plodnosti tla. Svaki uzorak treba dobro označiti i napisati lokaciju i dubinu tla iz koje je uzet, datum uzimanja i druge podatke važne za analizu. Raspolažemo li informacijama o kulturama koje su se uzgajale na toj parceli, pomoći ćemo stručnjacima da lakše protumače podatke analize. Također treba napisati koje voćke želimo uzgajati. Uzorke tla treba odnijeti u ovlašteni laboratorij, kakav postoji na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji će obaviti analizu i dati preporuke za gnojidbu i pripremu tla. Novac uložen u analizu tla vratit će se kroz uštedu na gnojivima i dobar rast voćaka koje će biti odabrane u skladu sa svojstvima tla.

Odabir vrsta i sorata

Nakon obavljene analize tla, odabiru se vrste i sorte voćaka koje želimo uzgajati. Odabir vrsta, osim o željama vlasnika, ovisi i o veličini parcele. Na jako maloj okućnici može biti mjesta tek za nekoliko sadnica ribiza, ogrozda, maline ili kupine, dok oni koji imaju veću okućnicu mogu posaditi i nekoliko stabala oraha.

Najčešće će veličina okućnice dopuštati sadnju desetak voćaka srednje bujnosti. Vrste treba odabrati u skladu s klimom i svojstvima tla, a unutar vrste treba odabrati sorte različitog vremena dozrijevanja kako bismo imali plodova čitave sezone. Za uzgoj stranooplodnih vrsta voćaka važno je odabrati sorte koje se međusobno dobro oprašuju kako urod ne bi izostao zbog nemogućnosti oplodnje cvjetova. Treba izbjegavati sorte osjetljive na bolesti i štetočine jer je njihov uzgoj jeftiniji i sigurniji zbog manje uporabe sredstava za zaštitu bilja. Posadimo li voćke na 30 % veći razmak od preporučenoga, voćke će imati više svjetla pa će plodovi imati bolju obojenost i manje će obolijevati. Razmak sadnje ovisi i o podlozi na kojoj je voćka cijepljena. Za manje je okućnice poželjno odabrati slabo ili srednje bujne podloge, dok na većim površinama vrijedi razmisliti o uporabi bujnijih generativnih podloga koje su otpornije i prilagodljivije. Za konačan odabir vrsta, sorata i podloga treba se savjetovati sa stručnjakom, jer se u mnoštvu sorata i podloga lako možemo izgubiti i napraviti pogrešan odabir.

Priprema tla za sadnju

Pripremu tla za sadnju treba obaviti u kolovozu ili najkasnije u rujnu. Za veći voćnjak najbolje je tlo pripremiti dubokim oranjem na dubinu do koje se rasprostire glavnina korjenovog sustava. Na okućnici tlo možemo pripremiti kopanjem voćnih jama širine 1 m i dubine 50 - 70 cm. Za voćke kao što je npr. ribiz i ogrozd ne treba ići dublje 30 - 40 cm uz širinu 50 - 70 cm. Prvih 30-ak cm tla iz jame treba odlagati na jednu stranu, a dublji sloj na drugu stranu jame. U iskopanu se jamu vraća tlo upravo onako kako je i bilo prije kopanja - prvo donji sloj, a zatim gornji. Na sredinu se može postaviti i kolac koji će kasnije poslužiti za učvršćivanje voćke. Prilikom pripreme tla treba obaviti gnojidbu prema preporuci dobivenoj od stručnjaka koji su obavili analizu tla.

Priprema sadnice i sadnja

Sadnju bismo trebali obaviti u jesen jer je tada primitak i rast voćke bolji nego kada sadnju obavljamo u proljeće. Prije sadnje treba dobro pregledati sadnice i odbaciti sve one s velikim oštećenjima ili znakovima bolesti. Korijen treba posebice dobro pregledati i oštrim škarama odstraniti sve oštećene, nagnječene i pokidane žile do zdravog dijela. Nakon toga sadnica je spremna za umakanje korijena u smjesu jednog dijela svježe goveđe balege i dva dijela zemlje. Ova smjesa omogućava bolji rast korijena i kontakt s tlom. Iz jame se otkopa samo onoliko zemlje koliko je potrebno da cijepljeno mjesto bude 10 - 15 cm iznad razine tla. Zatim se sadnica postavlja na sredinu voćne jame, a na korijen se nabaca sitne trošne zemlje. Sadnica se malo protrese da tlo potpuno zaspe žile. Oko korijena nabacimo još zemlje i dobro je ugazimo. Na sve to se još rasprostru jedne do dvoje vile dobro zgorjelog zrelog stajnjaka i jamu potpuno zatrpamo. Oko voćke napravimo zdjelicu koja služi za zadržavanje vode i olakšano zalijevanje. Sadnica se za postavljeni kolac privezuje čvorom u obliku osmice da se ne iskrivi i slomi pod naletom vjetra. Posađenu voćku treba zaliti sa 15 - 20 litara vode kako bi se ostvario dobar kontakt korijena sa tlom. Prije kretanja vegetacije potrebno je nadzemni dio skratiti da se
uspostavi ravnoteža s korijenom. O uzgoju odabranih voćaka treba se što bolje informirati praćenjem kvalitetne stručne literature i savjetovanjem sa stručnjacima.

Autor: Prof. dr. sc. Tomislav Jemrić