Plaćali skupe uvozne smokve, a kod nas rode obilno i lako?!

U trgovačkim lancima tijekom ljetnih mjeseci smokve su se prodavale za 40 kuna kilogram. Rekli bi neki ništa čudno. I možda ne bi bilo da mahom nije bila riječ o onima iz uvoza iako se radi o voću koje i na kopnenom području Hrvatske, a posebice u priobalju raste skoro kao korov.

Obilno rode i propada velika količina. Odlične su svježe, sušene, pekmez je tražen, ali i kao sirovina u konditorskoj industriji. Radi se od nje odlična rakija, ali i likeri.

"Jela se zimi. Ideš u polje, uzmeš bajam u džep, koju smokvu i radiš cijeli dan. Činila se i marmelada od nje", priča Mario Radonić težak s otoka Hvara koji uzgaja i ovu voćku.

"Smokve su išle za Božić obavezno na stol", priča svojim forskim dijalektom napominjući da ih se. kad se malo presuše, mora okretati. Potom ih se skupi u platnenu vreću. "Što bi mi rekli lancune. Stavilo se i lovora. Nakon toga pokriješ još jednom platnenom krpom da malo zadrži vlage. Mora ih se i pritiskati da se ona unutra fino spoji i onda se provjeri još jednom te potom može jako dugo stajati", objašnjava.

I konzumna i za u rakiju 

Najčešća sorta je kod nas borsanica. Danas se radi nešto što se prije nije radilo, a tržište nameće. Beru se napola zrele i stavlja sumpor jer ubije bacile i crvi onda u njih ne mogu ući. Onda tek ide u sušaru na umjetno sušenje. Nije kao prije ili kako i danas radi Mariova obitelj  - na suncu. 

"Stavimo u krpu i onda izađe iz njih slador - bijelo kao brašno. Takve su prva klasa za jesti, a što padne dolje ispod stabla skupljamo za rakiju. Donesem ih doma i stavim u veliku kacu. Na kilo smokava stavim četiri litre vode mlake. I kada dođe do vrenja kuhamo rakiju koja je ukusna i kažu jako zdrava. Neki stavljaju šećer kad imaju veće količine, ali bez šećera je najbolja. Ova sorta borsanica se lijepo bere. Znači lako se bere s peteljkom, a druge novije sorte moramo brati s nožem da bi peteljka ostala”, priča Radonić.

Naš sugovornik ističe i da smokvu ne prska ničim. Kad oko Božića padne list treba ju orezati. Nema nikakvih nametnika. Ističe kako se ponekad pojavljuje zeleni smrdljivi martin, ali nikako ne nastaje neka velika šteta. Kažu domaći ljudi da je najbolja smokva koju otvori ptica. A zna se da ni ptica niti pčela neće jesti ono što ne valja. Pčela kad nema paše ide i na voće.

"Danas ih više nitko ne sadi. Nažalost, uvozimo ih", ističe Mario koji svoje iz starih nasada prodaje na starogradskoj tržnici. Planira i biti jedan od rijetkih koji će sa sinovima posaditi nove smokve jer su dosta tražene, a razmišljaju i o kupnji sušare. Suhe budu i do 110 kuna za kilogram.

Zašto smo zanemarili smokve, bajame i breskvu?

Inače, otkriva nam, kada se sadi ovu voćku, treba paziti da se to ne čini u blizini cjevovoda ili septičke jame jer ima jak korijen. 

Isto je i u kontinentalnom dijelu zemlje. Sve su zastupljenije kao voćna vrsta u uzgoju. I to ne samo u Hrvatskoj već u cijeloj Europi, a naročito u Njemačkoj, gdje postoje i udruge uzgajatelja smokava.

"Naravno, za uzgoj se biraju sorte i varijeteti prilagođeni niskim zimskim temperaturama kao što su sorta Broholm pronađena na istoimenom danskom otoku u Sjevernom Moru, a koja podnosi i -27 stupnjeva, zatim bugarska sorta Michurinska 10 koja podnosi oko - 25, ali i sorte Hardy Chicago, Ronde de Bordeaux i mnoge druge na hladnoću vrlo otporne sorte", priča iskusni uzgajivač Davor Golub iz Našica koji ih uzgaja na imanju u brdskom području iznad grada.

Smokve uspijevaju i u gorskim predjelima 

Smokva na kontinentu zapravo nije nikakva posebnost, uzgajaju se tu već stotinama godina, samo što su nekoć uzgajane u samostanskim vrtovima i na imanjima veleposjednika, a nisu bile proširene među "običnim pukom". U svakom slučaju, za preporuku svakome je posaditi jednu ili dvije za obiteljske potrebe. Treba jedino paziti da se ne uzimaju one sorte koje za plodonošenje zahtijevaju oprašivanje pomoću smokvine osice Blastophaga grossorum, jer ta osica ne može prezimiti u kontinentalnoj klimi. To su sorte tipa Smyrna.

"Isto tako treba znati da smokva vrlo povoljno reagira na vrlo obilnu i redovitu i gnojidbu stajnjakom i da je, suprotno uvriježenom mišljenju da je to biljka suhih krajeva, izrazito veliki potrošač vode i potrebno ju je obilno zalijevati", priča Golub koji velike količine ovog voća proda upravo na štandu u Našicama.

Sadnice je od njega nabavio i Đorđe Dokmanović, voćar iz Gorskog Kotara. "Kada smokve uspijevaju u Gorskom Kotaru jasno je kako je klima promijenjena. To nekada nije bilo moguće", rekao nam je Dokmanović koji je svoje prve posadio prije pet godina i jako je zadovoljan. Imao je ove godine dvije berbe.

Uzgajaju se, kaže, bez problema i nema nikakvih bolesti protiv kojih se treba boriti. Jedino u gorskim predjelima stabla, iz predostrožnosti, dok su mlada i ne ojačaju, zimi omataju papírom i folijom.