Patogen je prvo opisan u Finskoj u osamdesetim godinama prošlog veka. Danas je proširen u čitavom svetu na zasadima koštičavog voća, a naročito tamo gde ima obilje vlage. Redovno se javlja na području Balkana.
Bolest pegavost listova izaziva gljiva pod nazivom Blumeriella jaapii iz roda Blumeriella. Stvara velike ekonomske štete na stablima trešnje i višnje, a naročito tamo gde se trešnja uzgaja na terenima sa većom nadmorskom visinom. Kako je ovog proleća pala velika količina kiše, na stablima mogu da se nađu znakovi pegavosti lišća kod trešnje i višnje.
Patogen je prvo opisan u Finskoj u osamdesetim godinama prošlog veka. Danas je proširen u čitavom svetu na zasadima koštičavog voća, a naročito tamo gde ima obilje vlage. Redovno se javlja na području Balkana.
Nakon napada ove gljive javlja se prevremeno i masovno opadanje lišća, slabljenje voćaka i sušenje. To se odražava negativno na sazrevanje plodova i nastanak rodnih pupoljaka za sledeću godinu. Zbog prevremenog opadanja lišća u rasadničkoj proizvodnji sadnog materijala višnje i trešnje može doći do izmrzavanja sadnica.
Na licu listova javljaju se sitne ljubičaste pege krajem maja i početkom juna meseca. Kasnije, centralni deo pega nekrotira. Na naličju ove pege inače su mrke boje. Ponekad nekrotirano tkivo u okviru pega ispada pa se bolest naziva i "rešetavost". Kod jačih zaraza obolelo lišće suši se, opada, voćke rano ogole. Lisne peteljke, plodovi i pupoljci su ređe zaraženi.
U jesen opadanjem lišća počinje saprofitska faza u ciklusu razvoja ovog patogena. Traje do proleća i tada dolazi do izbacivanja askospora i oslobađanja konidija. Patogen prezimljava u formi apototecija i acervula u opalom lišću. Askospore i konidije ostvaruju primarne infekcije. Sazrevanje askospora dešava se u vreme pojave prvog lišća pri kišnom vremenu i traje do sedam nedelja od procvetavanja. Oslobođene askospore inficiraju kroz stome, a micelija se razvija u ćelijama mezofila. Na opalom lišću nastaju konidije, šire se kišnim kapima i vetrom. Ako ima dovoljno vlage, konidije na lišću za nekoliko sati čine primarne infekcije kroz stomine otvore. Starije lišće otpornije je prema patogenu u odnosu na mlađe. Posle primarnih infekcija i pojave simptoma u okviru pega nastaju acervule, na kojima se formiraju letnje konidije. Tokom vegetacije ostvaruju više sekundarnih infekcija. One nisu značajne za obavljanje infekcije jer tokom zime propadaju.
Pre svega, jako su bitne preventivne mere koje smo trebali još u jesen obaviti, a to je sakupljanje i uništavanje opalog lišća i njegovo duboko zaoravanje. Od hemijskih mera primenjuje se zimsko prskanje opalog lišća fungicidima na bazi bakra, ali i bordovskom čorbom.
U fazi nabubrenog pupa najbolje je koristiti sredstva na bazi bakra tipa Cuprablau Z, Nordox ili neke bakarne oksihloride. U fazi belog pupa treba obaviti prskanje sredstvima na bazi dodina. U fazi formiranja ploda koristimo fungicide kao što je Delan. Nakon berbe potrebno je još jednom odraditi tretman ovim fungicidom.
Svakako, postoje i vrste i sorte trešnje i višnje otporne na ovog patogena pa o tome treba voditi računa pri podizanju zasada budući da je bolest jako agresivna i napravi inače velike ekonomske štete kako u tekućoj vegetaciji i konačnom kvantitavnom ishodu berbe tako i gledano na duži vremenski period iskorišćavanja stabala i zasada.
Tagovi
Autor