Od hobi nasada do prodaje svježeg voća i prerade, tržište traži maline i kupine

Na svojih 2 hektara nasada Snježana Kraljić, njen suprug Mario i svekar Stjepan bave se uzgojem i preradom bobičastog voća. Počeli su još 2005. godine s hobi-nasadom kupina podignutim u blizini Špičkovine. Bile su to sorte Thornfree i Boysen.

Marijeva obitelj držala je štand s bobičastim voćem na zagrebačkoj tržnici. S jednim roditeljem na burzi, a drugim zaposlenim u tekstilnoj industriji gdje plaće nisu bile bog zna što, Kraljići su se okrenuli uzgoju kupina. Već 2006. godine proizveli su 2 tone, a u trećoj godini imali rekordan prinos od čak 4 tone svježeg ploda. Uvjerivši se u isplativost proizvodnje, snaha Snježana koja radi kao odgajateljica, ozbiljnije se okrenula proizvodnji. 

"Tri godine smo samo voće radili, prodavali svježi proizvod na tržnici i kućnom pragu, a onda smo počeli i s kupinovim vinom. Učili smo od proizvođača Jambrešića, enologa Schuberta, te smo sami stjecali vlastito iskustvo“, otkriva. 

Tražene svježe bobice, pogotovo maline

Kraljićima je vino dobro uspjelo i radili su oko 1.000 litara godišnje. No, na hrvatskom tržištu svježe bobice pogotovo maline, traženije su nego kupine i obitelj se odlučila dodatno zasaditi maline, američke i sibirske borovnice, aroniju, crni ribiz, pa čak dud i lješnjak. Uz Krapinicu su naslijedili još jedno poljoprivredno imanje na kojem provode većinu svog "slobodnog" vremena. 

"U Oroslavju smo na obiteljsku kuću postavili tablu označivši naš OPG i ljudi nam često navrate nenajavljeno pa se čude kad nas nema. A mi smo vam stalno na nasadima. Moraš biti tamo da bi dobio urod“, objašnjava mlada gazdarica na gospodarstvu.  

Kako se javljao sve veći broj kupaca, tako je i potražnja za drugim proizvodima bivala veća. Sada osim kupinovog vina, proizvode džemove od različitih kombinacija bobičastog voća, vino od kupine i aronije, matični sok od aronije, voćne sirupe koji su, kaže, jako popularni… Posadili su mlade nasade različitog voća jer su im voluharice i srne dijelom prijašnji nasad uništile. No, iz iskustva sa svim ovim bobicama, i dalje im se kupina pokazuje najzahvalnijim voćem. Aronija im ne rodi baš najbolje, dobro cvate, ali im se i dva puta smrznula. Nju  je i puno teže brati pa im cijela obitelj pomaže, dok Snježana kupinu sama uspije pobrati. Maline su s druge strane, osjetljivije i ne daju puno vina.

Najveći dio uroda kupina prodaju kao svježe voće po cijeni od oko 40-45 kn/kg, jedan dio zamrznu, a ostatak se prerađuje. "Znate što, litra kupinovog vina je oko 50 kn, a za nju vam je potrebno 1,30 kg ploda i još morate voće pripremati, preraditi, čekati par mjeseci i skladištiti. Nama je lakše prodati svježi plod jer je keš odmah u ruci", navodi. 

Obližnji sajmovi su pun pogodak

Prodaja ide preko Facebook narudžbi, na kućnom pragu i na sajmovima. Prisutni su na 100% Zagorsko u Zagrebu i Rijeci, na Bučijadi u Ivanić gradu, na Stubica festu i Malom uličnom. "I uspijemo sve svoje proizvode prodati. Radimo i poklon pakete u vrijeme Božića“, kaže. Bore se Kraljići pa tako pregovaraju za prodajne kanale svježeg voća na moru u tijeku turističke sezone, nude i poklon bonove, te se nadaju suradnji s obližnjim ugostiteljskim objektima.

Snježana je u vrtiću već 16 godina i postaje joj naporno raditi dva posla. "Da bi posao uspio, morate mu se posvetiti 100 posto. Mi smo tu takoreći, od jutra do mraka. Čak smo odlučili prošle godine da nećemo nedjeljom raditi, no to je nemoguće. Zato se nadam da ću uskoro zaplivati samo u poljoprivredi“, priča nam Snježana koja je uz svekra Stjepana prijavljena u OPG-u. Na more ide u lipnju prije plodonošenja, a otkad se vrati pa do studenog, za nju nema odmora.

Iako im je cilj što više voća prodati u svježem stanju, planova za preradu i plasman ne nedostaje. Suprug Mario dovršava uređivanje kušaone. Tu bi željeli domaćim posjetiteljima i tranzitnim turistima koji odsjednu u Oroslavju nuditi svoje vino i ostale proizvode.

Preko županijskog su natječaja prije par godina dobili dio sredstava za nabavku pasirke, pasterizatora i filtratora. Želja im je nabaviti još šoker za zamrzavanje voća, te mehanizaciju. "Za mjeru 6.3.1. nemamo bodove jer je Marijev otac Stjepan nositelj pa ne ulazimo pod kriterije za mladog poljoprivrednika, još nismo pod ekološkim nadzorom i nemamo zaposlenih“, napominje. Zato ulažu vlastita sredstva i polako povećavaju proizvodnju. 

Klet na brijegu - san svakog zagorskog muškarca

U planu im je uređenje kleti na zagorskim bregima gdje bi mogli nuditi svoje proizvode.

"Nama je bitno da napravimo kvalitetan proizvod. Usmenom preporukom nam se širi krug kupaca, a najsretniji smo što nam se kupci vraćaju“, naglašava koliko su im važni stalni kupci. U blizini nisu pronašli udrugu uzgajivača bobičastog voća pa ne mogu svojim proizvedenim količinama konkurirati ponudi u lokalnoj školi i vrtiću iako bi to željeli. Imali su suradnju s jednim restoranom koji je kupinovo vino koristio za lovački gulaš, te s jednim poduzetnikom koji je proizvodio džin. Imaju i kupce u lokalnom obrtu za čuvanje djece, a mnogi uzimaju njihovo smrznuto voće na kile za proizvodnju džemova i smoothija. Još kad bi lokalni smještajni kapaciteti odlučili ponuditi svojim gostima npr. ujutro matični sok od aronije, ne bi im bilo kraja.

Željeli su zasaditi još nasada te izgraditi objekt, ali u gradu Zaboku im je rečeno da u ponudi za zakup ne da nemaju površinu od 5 hektara, nego da nema niti 1 hektar u komadu. U nadzoru su im dosad bile sve inspekcije i carina, i sanitarna, i porezna, i inspekcija rada, ali od bivše savjetodavne službe "nemaju glasa". Snašli su se sami u borbi sa zaštitom nasada od bolesti i divljači, u provođenju agrotehničkih mjera, te u procesu proizvodnje.

Od početka koriste fiskalizaciju pa se začude kad na mnogim sajmovima kolege proizvođači ne koriste istu. Uspjeh nije uvijek pravocrtan, ali OPG Kraljić S. definitivno ide naprijed. "Osjećam da se ljudi polako, ali sigurno okreću domaćim proizvodima. Pogotovo u zadnje vrijeme. I ja sam zato dobila volju da poljoprivreda postane moj primarni posao“, zaključuje Snježana. Uzgoj bobičastog voća jedna je od rijetkih proizvodnja koja čini se, u Hrvatskoj još uvijek ima budućnost kao profitabilna poljoprivredna djelatnost.