Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Kupine
  • 04.11.2010.

Nagrađivano kupinovo vino

Na OPG-u Posedi u Krištanovcu

  • 2.567
  • 119
  • 0

Robert i Kristinka Posedi, sa svojim kćerkama Lanom (5) i Melani (9), koji žive s Robertovim roditeljima - ocem Stjepanom i majkom Nadom pod krovom komotne obiteljske kuće u Krištanovcu, ne ovise o poljoprivrednoj proizvodnji. Štoviše - uz zaposlenja koja imaju odrasli članovi te višegeneracijske obitelji, poljoprivredom se ni ne bi trebali baviti.
No, črv međimurski koji prosječnom Međimurcu ne da mira, a posebno ne zapuštanje zemlje i obitelj Posedi je, makar jednim dijelom, zadržao na njivama koje su obiteljsko naslijeđe.
Uz zaposlenje, poljoprivredna je aktivnost ograničena na onu kulturu koja ipak ne traži jutarnju, dnevnu i noćnu smjenu na gospodarstvu, pa je temelj OPG-a Posedi - uzgoj kupina. Dijelom za prodaju konzumne kupine, a potom i za proizvodnju kupinovog vina.

Diplome i priznanja

Robert je čak završio tečaj za vinogradara i vinara, a nakon šest godina bavljenja uzgojem kupina - u obiteljskim se virinama nakupilo i nešto diploma i priznanja za vina s različitih manifestacija i ocjenjivanja - primjerice s GAST-a u Splitu na kojem je diplomu potpisala međunarodna komisija.
Posljednje ocjenjivanje i manifestacija s koje se obitelj Posedi vratila s medaljom je sajam Eko etno Hrvatska, održan nedavno u Zadru, kaže Robert:
- Bili smo sa svojim kupinovim vinom u Zadru, samo mi iz Međimurja među 50 izlagača na 8. međunarodnom sajmu proizvoda i usluga ruralnih područja Eko Etno Hrvatska od 13. do 17. prošlog mjeseca. Za nas je uvijek nastup na takvim manifestacijama koristan, uvijek se nešto novo nauči, uspostave kontakti, a još je bolje što smo se sa sajma vratili sa srebrnom medaljom za naše kupinovo vino.

Do kada samo srebro?

- No, ne mogu reći da smo sasvim zadovoljni jer vino je stvarno vrhunske kvalitete, ali zbog nedostajućih pravilnika i kriterija, za kupinovo vino i ostala voćna vina od srebra se više ne daje nigdje! Što sad to znači? Da ćemo mi proizvođači kupinovog vina uvijek biti ocjenjivani klasu niže nego što nam stvarno vino vrijedi?!

Od ledine do plantaže

- Puno je truda uloženo u taj proizvod. Počeli smo od praznih njiva na kojima je danas plantažni nasad primjereno uređen, ograđen žicama i stupovima, opremljen sustavom kap-po-kap navodnjavanja. U preradi kupine u vino zadovoljili smo sve tražene standarde, čak ponešto - primjerice, sustav kontrole temperature u cijelom procesu - sami smo doradili, unaprijedili... I onda nam se - ne nama samo, već svim proizvođačima kupinovog i drugih voćnih vina - kaže da mi ne možemo dobiti medalje jednake vrijednosti kao vinari za vina od grožđa... Mislim da se na taj način čini šteta svima nama u proizvodnji, ali i ukupno marketinški gledano, hrvatskoj ponudi proizvoda potencijalno vrijednih za - izvoz!
No, sad je to već naš najmanji problem. Veće smo probleme imali u početku proizvodnje.

Do vina kroz trnje

O kakvim je problemima riječ - danas nevidljivim u uzorno održavanom kupinjaku koji rado obilazi kao savjetnik i mr. sc. Milorad Šubić, pročelnik ureda HZPSS-a u Čakovcu, nevidljivim u prostorima za njegu i čuvanje vina, prisjeća se se Stjepan Posedi:
- Kad smo nabavljali sadnice, povjerovali smo reklami na televiziji u kojoj je uvažen stručnjak nudio sadnice iz svog rasadnika. Kupili smo ih za hektar nasada, oko 2.000 komada, međutim - toliko je bilo bolesnih i oštećenih da smo spasili jedva petstotinjak komada, od kojih smo zatim sami razmnožili nasad... Prošli smo tipičnu početničku kalvariju, kroz trnje. Znate - kad čovjek s puno volje u nešto krene i naleti na mahere... Imali smo 2006. godine (nakon dvije godine muke) prvu berbu, ali ni te, ni nekoliko godina kasnije nismo uspjeli urod iskoristiti do kraja. Planirali smo zapravo uzgoj konzumne kupine u prvom redu, ali nakon velikog iskazanog interesa potencijalnih naručitelja - kad je došlo vrijeme - javilo ih se stvarno malo. To je bio i osnovni razlog da krenemo u proizvodnju kupinovog vina. Ulaganje - sve skupa oko 35.000 eura - ipak treba na neki način vratiti s vremenom, pa i nešto zaraditi. Nitko nije takav entuzijast da bi radio samo zato da ne sjedi doma besposlen.

Manje za više

- No, u tom stjecanju iskustva, mi smo polako na tih 1,2 hektara, koliko je ograđenog kupinjaka, sam nasad sveli na nešto malo više od pola hektara jer smo u hodu, iskustveno, dolazili do toga koliko možemo ponuditi (i stvarno prodati) konzumne kupine, koliko se može preraditi u vino i koliko se vina u današnjim prilikama na neuređenom tržištu može sigurno prodati.
Uzgoj kupna nije baš mali trošak ako se ubroji rad puno ruku - berači su najveća stavka, neizbježna ako se želi uloviti kvaliteta, posebno na konzumnoj kupini, a s plasmanom vina je ipak nešto lakše, više je vremena...

Ženama za Božić

Kupinovo vino OPG-a Posedi nije u širokoj trgovačkoj mreži, ali u plasmanu ima zanimljivosti, kaže Robert:
- Dugo smo se borili - a tu je moj otac bio pokretač inicijative i baš je upornošću došao do resornog ministra - da se vino uvrsti u kategoriju prehrambenog proizvoda kako je klasificirano u Europi. Radi poreza kojim se proizvodnja nepotrebno gušila. Od oko 4.000 litara prve godine, kad smo proizveli vino, mi smo danas stabilizirali proizvodnju na oko 2.000 litara, odnosno godišnje možemo ponuditi do 3.000 butelja kupinovog vina. I svega ga plasiramo sami! Ima kupaca koji znaju, pa dođu sami, a nešto se odveze na more. Posebna je zanimljivost da pogon Calzedonije iz Slavonije o Božiću za sve svoje zaposlenice naručuje po butelju kupinovog vina!
Iako je naša proizvodnja hobi koji donosi gospodarsku korist - sve moramo napraviti vrhunski, ne hobistički. Tržište ne oprašta, njega vina je pod kontrolom enologa koji ima vlastiti laboratorij, fermentacija se provodi u kontroliranom sustavu koji održava točno potrebnu temperaturu... Mi smo, zapravo, tek pred godinu dana sasvim savladali najbolji način prešanja kupina, opet iskustveno, jer teško je naći znanja u tom području, a oni koji ih imaju - jednostavno ih ne žele dati... Tobože zbog konkurencije.

Da je više pameti

Pitanje konkurencije Stjepan komentira na svoj način:
- Da smo malo pametniji - svi mi koji smo u proizvodnji tog vina - pa da smo se u stanju dogovoriti, brzo bismo došli do zaključka da je potražnja dovoljna da o nekakvoj međusobnoj konkurenciji ne moramo brinuti, već bismo mogli zajedno stvoriti tržišni brend, zajedno ići u plasman. Nama dolaze ljudi koji su vani i odnose vina koliko god preko granica mogu odnijeti u zemlje EU. Zovu iz Dubrovnika, zovu iz Slavonije, zovu sa svih strana jer se kupinovo vino u prvom redu smatra ljekovitim napitkom. Mi se tu međusobno nismo u stanju dogovoriti da tržište na kojem nema velike ponude kupinovog vina osvojimo - prvi!
Butelju plasiramo po trideset kuna, a ima proizvođača povrća koji k nama dolaze po kupinovo vino jer ih kupci pitaju imaju li ga možda!

Dva hektara za obitelji

No, u tom paradoksu - s jedne strane je potražnja koju se primjećuje golim okom, a s druge strane, na pojedinačnoj razini potreba da se količine doziraju na mogućnosti jedne obitelji, a ne prema zahtjevima tržišta - Robert je postavio jasnu kalkulaciju:
- S cijenom od 30 kuna za butelju na našem kućnom pragu može ostati nešto dohotka za obitelj ako proizvodnja nije opterećena - kreditima! Ako se krene s kreditom - dugo se godina ipak više radi za banku. Inače, za obitelj - s dva hektara dobrog nasada, s kombinaciojm plasmana konzumne kupine i 15-ak tisuća butelja vina - moglo bi se lijepo živjeti. O tome da postoji mogućnost iz istog nasada izvući još proizvoda zasada se ne usuđujem ni razmišljati. Evo, moja majka sprema izvanrednu marmeladu od kupina, imamo za sebe doma fini liker... Mislim da bi se mnogi koji po Međimurju imaju zapuštene zemlje trebali zamisliti nad nasadom kupina.

Autor: M. Belčić


Izvori

Međimurje - županijske novine


Tagovi

Voćarstvo Kupine Vino

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Fruška gora se uveliko budi. Među skrivenim lepotama je i jezerce u Rivičkom potoku. Ljubičasti cvet je lekoviti plućnjak (Pulmonaria) od kojeg se prave čajevi protiv kašlja. Da li ste znali za ovo jezerce? Foto: Zoran Grco Grčić