Maslina je sveto drvo na kojemu se nekada niti jedna grana nije smjela ispiliti

"Nekadašnje masline su bile ogromne, pet-šest metara visoke. Bilo je takvih stabala da se niti s najdužim skalama nije moglo do gornjih grana. Ali to nije bio problem jer su stari ljudi govorili da treba nešto ostat i 'ticama'“, opisuje nam Nikola Perkov-Stipičin iz Tribunja kako se u prošlim vremenima njegovao skladan odnos s prirodom. Pričala mu baka, pored toga, da je bilo strogo zabranjeno "ispilati" granu masline u vrijeme berbe.

Njegovi su se preci od pamtivijeka bavili poljoprivredom pa je tako naslijedio stare masline. Bilo je i dosta voćki te raznih povrtlarskih kultura. "Na jednoj parceli u simbiozi su živjele loza, maslina, smokva, višnja, pokoja mendula, breskva...“, nastavlja i pojašnjava kako je to imalo smisla, jer biljke "jedna drugoj uvijek na neki način pomažu".

Krvavica je dobar oprašivač za Oblicu

Danas su bazirani na maslinarstvo pa su zasadili mlada stabla, a vinograd je ostao za osobne potrebe.

"Imamo otvoren OPG i cijela obitelj je uključena u posao, ali to nam je svima samo usputna djelatnost“, kazuje nam mladić.

Ne postoji pisani trag o najstarijim maslinama, ali znaju da imaju više od 100 godina. "Pretpostavljamo da ih je sadio još otac moga prapradjeda“, kaže Nikola. Starih ima oko 200 stabala i sve su sorte Oblica. Novih imaju nešto talijanskih sorti, a ove godine će posaditi Krvavicu, autohtonu sortu koja je za njih novost. "Krvavica je dobar oprašivač za Oblicu pa ćemo pokušat s njom“, pojašnjava.

Nezgodno je što su im maslinici razbacani po manjim parcelama, to je inače poznati problem cijele Dalmacije. Radi se većinom o terenima 1.500 do 2.000 m² s ekstenzivnom sadnjom. Prije su, kaže, na tim parcelama većinom bili vinogradi, a masline samo usput, na kantunima ili u sredini vinograda. Nikad nisu bile sađene u redovima kao danas. "Nekada je proizvodnja vina donosila veću zaradu pa se pažnja posvećivala lozi“, pojašnjava.

Rizična rana rezidba

Baka mu je pričala da bi se, kada bi se prije gnojio vinograd, maslina zaobilazila, nikada joj se nije pridavala važnost. "Ali bi i ona usput profitirala“, zaključuje. Danas je situacija obrnuta, nove generacije sve se više okreću baš maslinarstvu.

Prije se, priča, nisu niti orezivale jer se to drvo smatralo svetim, a plodovi do kojih ljudska ruka nije mogla doseći, ostavljali su se pticama. Današnje generacije su shvatile da je tako teško brati pa je rezidba postala uobičajena. "No, ako se to radi neposredno nakon berbe, od niskih temperatura stablo bi moglo stradati“, ističe te nam povjerava da se navedeno nekima događa u slučaju kasnog mraza.

Obitelj u novije vrijeme nije imala problema radi niskih temperatura, ali sjeća se da su stariji pričali kako je 1956. bio veliki led, poguban na nekim lokacijama, i da je ta godina bila katastrofalna. "Od leda im je ispucala kora, otpalo lišće, morali su do zemlje ispilati masline i obnoviti ih“, govori. 

Iz novijih se vremena sjeća kako je 2018. godine u Tribunju stradalo dosta maslinika, ali ne i njihovih. Pretpostavlja da je to zato što nisu krenuli u ranu rezidbu. Oni s rezidbom kreću krajem veljače, pa i kasnije. Prate prognozu i ako nema najave niskih temperatura, primaju se posla.

U jednom danu uberu i do 600 kg

Nositeljica OPG-a je Mirjana Perkov-Stipičin, Nikolina majka. Do prije dvije godine nositeljica je bila baka koja je u poljoprivredi cijeli život, a bila je nekada zaposlena i u uljari. "Radi nje smo i pokrenuli OPG. Danas baku zdravlje više ne služi dovoljno dobro da bi išla u polje ili na plac, ali sudjeluje tako da kod kuće čisti povrće“, doznajemo. Sve u svemu, na gospodarstvu vrijedno rade otac, majka, brat, stric i Nikola. "Otac je bio glavni 'makinista' u uljari gdje je proveo cijeli svoj radni vijek", smatra da je zgodno napomenuti.

Obitelj danas prati moderne trendove pa ubrani plodovi istoga dana idu u preradu. "Ne držimo ih u moru, ali sjećam se da se tako radilo dok sam bio jako mali", veli naš sugovornik dodajući da ima već više od 20 godina da se ne koriste tom metodom. Kada se svi skupe, mogu u jednom danu ubrati 500-600 kila maslina i zapravo im je najlakše da ih istoga dana voze u uljaru.

Uočljivo je sve više mladih nasada maslina u okolici, ali svjestan je da mladome čovjeku nije tako lako krenuti u poljoprivredu i samo tome se posvetiti. Puno je problema, od birokracije na dalje. No, upornošću se ipak puno može postići, uvjeren je. "Uz puno ljubavi i rada moralo bi biti isplativo živjeti od agrara“, zaključuje.

Osim što uživa u polju, kaže da se toga nikada ne bi ostavio ni iz poštovanja prema prijašnjim generacijama. "Tradiciju treba poštovati i ne smije ju se zapustiti“, poručuje uz priznanje da nema "prevelike financijske koristi", ali čovjeka jako veseli kada nešto stvori vlastitim rukama.

Magarac u masliniku – nova tribunjska atrakcija

Inače, završio je ekonomsku školu i studij menadžmenta u Zadru, a trenutno radi u Turističkoj zajednici (TZ) Tribunj za čije potrebe sudjeluje u organiziranju brojnih događanja. Nadaleko je poznata njihova utrka na magarcima pa je s nama podijelio jednu zanimljivost. Naime, nedavno je TZ kupila magarca o kojem brigu pretežno vodi upravo on. "Mislim da smo jedina turistička zajednica koja u svom vlasništvu ima tovara“, ponosno će.

Magarac je dobio smještaj u obližnjem masliniku gdje ga Nikola svaki dan posjećuje da bi ga hranio i trenirao. "Kad je već Tribunj postao poznat po tovarima, red je da posjetiteljima omogućimo da barem jednog imaju priliku vidjeti“, pojašnjava ističući kako je kroz povijest upravo ova životinja obilježila život dalmatinskih težaka.

Nakon višesatnog rada u uredu, poljoprivreda mu je nužno potrebna relaksacija, kaže, odmor za dušu i tijelo. "Nije lako sjediti za kompjutorom, pa jedva čekam da mogu u prirodu. Nema ništa bolje nego otići u polje i pustiti mozak na pašu“, priznaje sa smiješkom.