Direktor tvrtke Pantera d.o.o. jedan je od naših najvećih uzgajivača i otkupljivača lješnjaka koji je potrebnu profesionalnu opremu za sušenje, kalibriranje i prebiranje do preše za ulje nabavio od tvrtke Agro-tok.
Prve lješnjake su posadili još 2005. godine na četiri i pol ha, a onda do 2008. na još četiri dok danas ukupno imaju devet i pol ha pod nasadima lijeske. Radi se o sortama istarski i rimski, od kojih je prvih 75, a drugih 25 posto, kao oprašivač.
"Prinosi nasada, koji su sada u punom rodu, godišnje su između 20 i 30 tona. Dakako kada nema mraza i oluja", otkriva Mario Bekčec, direktor tvrtke Pantera promet d.o.o., jedne od značajnijih proizvođača te najvećih otkupljivača lješnjaka u Hrvatskoj.
Obišli smo s njim i veći pogon koji se nalazi u sklopu obiteljske kuće u polju u naselju Šašinovec u Zagrebačkoj županiji, gdje se obavlja niz strojnih radnji na plodovima - od sušenja, kalibriranja, prebiranja do preše za ulje na talijanskim strojevima tvrtke Innovanuts.
"Do njih smo došli preko hrvatske tvrtke Agro-tok. Zajedno smo išli u Italiju i mogu kazati da sam jako zadovoljan njima, bilo što se tiče učinkovitosti ili samoga održavanja jer je, primjerice, sušara za lješnjake, zapremnine tri tone, stara sedam, osam godina. I na njoj nije bilo nikakvih kvarova. Radi kao prvog dana kada je instalirana", ističe Bekčec.
Prema njegovim riječima, radi se o profesionalnoj opremi koja ima veliki kapacitet te je u samom vrhu što se tiče nama prihvatljivih cijena. Ujedno, kaže, postrojenje tvrtke Fratelli Torregno je sasvim prihvaljivo za jednu ozbiljnu proizvodnju lješnjaka. "Sve ispod toga, bilo u Italiji, ali i onoga što sam vidio u drugim zemljama, nije bilo na toj razini kvalitete i kvantitete", naglašava.
Čuli smo da ovo postrojenje u proizvodnji donosi ogromnu uštedu vremena, jednostavnost u rukovanju i brzinu manupulacije te nema nikakvih problema što se tiče njegova vrlo jednostavnog, a samim time i troškovno prihvatljivog, održavanja. Za manipulaciju njime su dovoljna svega dva čovjeka u pogonu. Uz to, čuli smo da je sve što je bilo dogovoreno s Agro tokom, a većina postrojenja u velikom pogonu je nabavljena preko njih, bilo na vrijeme isporučeno, sukladno dogovorenoj dinamici. Isto vrijedi i kada je riječ o više prezentacija u Italiji, potpori u logistici i servisu. "Samo ih mogu preporučiti i drugim proizvođačima lješnjaka", ističe naš sugovornik.
Bekčec ima četiri stalno zaposlena radnika, a u vrijeme berbe i prebiranja plodova, sezonski je to od 10 do 15 osoba.
Inače, lješnjak nakon berbe ide u sušaru, gdje se suši na vlagu sedam do osam posto, potom ide u stroj za pročišćavanje gdje se čisti od kamenja, zemlje, granja i drugih primjesa. Slijedi kalibracija ploda, gdje ih se odvaja prema veličinama od 14 do 22 milimetra, zatim čuva u boksovima ili vrećama gdje čeka preradu. Ljušti ih se po kalibraciji na liniji kapaciteta 200 do 300 kilograma na sat oljuštene jezgre, ovisno o sorti. Ako je okrugli, rimski, on se, kaže, 25 posto brže ljušti, a istarski duguljasti, nešto sporije.
Potom jezgra ide na ručno prebiranje na stol, gdje se još dodatno čisti, odvajaju se nečistoće i truli lješnjaci od onih zdravih, pojašnjava nam. Nakon toga idu na pakiranje i skladištenje, a sve mora biti složeno u kalibre razlike jedan milimetar, ukupno devet veličina jezgre lješnjaka, prema zahtjevima tržišta.
Prvi korak u preradi je kalibriranje sirovine u ljusci, prije samog drobljenja i ljuštenja, da bi uopće išao u daljnju preradu, odnosno da ne bi stroj jezgru polomio ili je ne bi uopće oljuštio. Kaže nam da su tu sada i nove okrugle sorte iz Italije, koje se sade i kod nas jer ih vanjsko tržište traži.
No, čuli smo da je dug i zahtjevan put od lijeske do lješnjaka. Naime, prvi plodovi dolaze nakon četiri do pet godina, a oni ozbiljni tek u sedmoj, osmoj dok puni urod dostiže tek u desetoj godini, ako je sve po pravilima struke i bez nekih većih problema u uzgoju.
Što se tiže domaćeg tržišta, ističe da ga uzgajivači moraju sami pronaći, odnosno osigurati, bilo da je riječ o veleprodajnim ili maloprodajnim kupcima jer imamo samo dva, tri ozbiljnija otkupljivača lješnjaka u RH. Prvi i najznačajniji je PP Orahovica, drugi je naš sugovornik Mario Bekčec, a a tu su i tvrtka Vaveda iz Velikog Grđevca te tvrtka koja radi otkup u mjestu Marijanci u Slavoniji.
Taj dio posla oko otkupa lješnjaka drži dosta zahtjevnim i izazovnim za adekvatnu realizaciju u budućnosti. Naime, u Hrvatskoj je još uvijek nedostatak profesionalnih pogona za primarnu preradu lješnjaka odnosno prihvat sirovine poslije berbe, za što su nužni veliki skladišni kapaciteti, da bi uopće mogla čekati početak proizvodnje. Stoga je ušao u proširenje velikog skladišta za dodatnih 12 metara, te je supruga Ružica za vrijeme našeg kratkog posjeta, vješto manevrirala s viličarom, skidajući potrebnu opremu za kamiona.
Čuli smo da tržište koje traži posebno istarski, a posebno rimski lješnjak, diktira pravila igre u proizvodnji. Kao i po sorti, moraju se odvajati i po postotku vlage što znači da morate imati dovoljno prostora u skladištu.
Investicija u preradu lješnjaka nije mala, najmanje milijun kuna, ali to je donja granica. Optimalno je dva milijuna kuna, bez objekata, da bi bili funkcionalni. Nadalje, morate imati niske troškove proizvodnje i prihvatljivu cijenu na globalnom tržištu. "Ako je pet do deset posto viša tržištu je neprihvatljiva", ističe Bekčec. Na domaćem tržištu su, kaže, još prije 20-ak godina, između trgovačkih lanaca podijeljene karte, te je ono zatrpano robom iz uvoza, iako smo kvalitetom robe i njezinom cijenom konkurentni.
S druge strane, izvozna tržišta kao što su Slovenija, Mađarska, Italija i Njemačka su jako zahtjevna i trebate se nametnuti. "To znači da morate imati robe po prihvatljivoj cijeni, cijele godine, što opet zahtijeva odgovarajuće hladnjače da bi mogla stajati poslije travnja i čekati povoljnije cijene što je, sve skupa, dosta zahtjevan posao", otkriva dalje.
Tu su i planovi da se izgradi još jedno skladište od 250 kvadratnih metara na jednoj etaži, što drži da bi za sada moglo biti dovoljno. Ipak, ako se odluče za daljnje povećanje proizvodnje, odnosno širenje poslovanja, drži da bi trebalo imati najmanje tisuću kvadrata skladišnog prostora, jer se radi o kabastoj robi koja se ne može držati vani, bilo na kiši ili vjetru.
Inače, Bekčec otkupljuje sirovinu lješnjaka u ljusci koju prerađuje, a radi se između 100 i 200 tona godišnje. Riječ je o području cijele Hrvatske, jer sami idu na otkup s vlastitim kamionom, gdje obavljaju mjerenje količine i vlage, te obavljaju sve ono što nije odrađeno, a u prvom redu se radi o sušenju i pripremi za daljnju preradu.
Naš sugovornik drži da lješnjak ima veliki potencijal u Hrvatskoj jer je trenutno posađeno 8.000 ha, a sve što se ne proda na domaćem, moguće je prodati na inozemnom tržištu. U prvom redu Talijanima, no napominje da treba znati da svi podižu nasade, te se jako puno sadi u Čileu, Poljskoj, Ukrajini, Italiji, Turskoj... "Radi se o burzovnoj robi čiju cijenu diktira tursko tržište, na temelju potražnje", zaključuje Mario Bekčec.
Povezana biljna vrsta
Fotoprilog
Tagovi
Autor
Partner
Vukovarska 239E - Industrijska zona Nemetin,
31000 Osijek,
Hrvatska
tel: +385 98 9109 900,
e-mail: info@agrotok.hr
web: http://www.agrotok.hr/