Loše kontrole i neulaganje u proizvodnju dovode do smanjenja površina pod voćkama?

Samodostatnost nam je, kada je voće u pitanju, na klimavim nogama. Jedino čega imamo dovoljno su mandarine, višnje i dijelom - jabuke. 

Gotovo je 18.000 uzgajivača jabuka u Hrvatskoj, a njih 17.000 je s površinom nasada manjom od hektara – realnost je domaće voćarske proizvodnje.

"Još kada tome dodamo logističku nespremnost, tehnološku zastarjelost opreme i dugoročna neulaganja u proizvodnju dođemo do toga da smo vrlo problematično konkurentni“, kaže za Osječku televiziju predsjednik Hrvatske voćarska zajednice Branimir Markota.

Trebamo ulagati u proizvodnju

Naglašava kako je okrupnjivanje poljoprivrednih površina pod voćarskim kulturama jedan od bitnih poslova koje moramo napraviti želimo li ozbiljnu proizvodnju. 

Ulaskom u Europsku uniju postali smo i dio njezinog tržišta, no i konkurencije sa zemljama koje su dugo godina sustavno ulagale u poboljšanje voćarske proizvodnje. "U situacijama intenzivne proizvodnje jedne Poljske koja se sustavno ulagala u ruralni prostor, ali poljoprivredu, a ne i u biciklističke staze i vodoskoke, onda je obzirom na otorenost tržišta ta proizvodnjau konkurenciji s našom usitnjenom nama problematična“, navodi Markota. 

Nadalje kaže, jedan od većih problema je i otvorenost kontrolama robe iz Europe jer se tamo vjeruje deklaracijama i malo tko je kontrolira, a nismo baš ni rigorozni po pitanju proizvoda iz trećih zemalja kao što su Makedonija, Srbija i Bosna i Hercegovina. 

"Na granicama se baš ne kontroliraju, pogotovo ostatci pesticida, a mi se ovdje borimo da budemo što zeleniji, što manje tretiramo što silno košta“, smatra sugovornik. Žalosna je i situacija, dodaje gdje jedna Makedonija ima proizvodnju od 90 kilograma po stanovniku, Srbija 70, a u Hrvatskoj je taj prosjek čak četiri puta manji. 

Sve te navedene probleme trebalo bi se riješiti ulaganjem u voćarstvo, no čini se kako je cijeli sustav u jednom trenutku zakazao. Ulagalo se u poljoprivredu i voćarstvo, ali ne i u samu proizvodnju i tu onda imamo problem. 

"Godinama nam pada površina. Recimo, prije 10-tak godina pod voćkama je bilo više od 50.000 hektara, a danas je oko 30.000. Ulaže se kroz mjere ruralnog razvoja i kroz potpore dohotku sve više i više novaca, ali kako to da onda nema proizvodnje i koje su to institucije koje daju tolike novce, a ne pitaju se zašto se ništa ne proizvodi“, pita se ovaj voćar vraćajući se na problem s kontrolama gdje kao primjer navodi nasade oraha i lijeske za koje se dobivaju velike potpore, a uroda kod dosta korisnika nema. 

Kupovinom domaćeg osiguravamo proizvodnju

Osvrnuo se i na problem s otkupljivačima i trgovačkim lancima koji za otkup jabuke traže dvije-tri kune, a na police ju onda stavljaju po dvostrukim, ako ne i još većim cijenama. "Pokušavamo da to budu neke dostojne cijene svake godine. Nažalost voćari odustaju od proizvodnje i prebacuju se na nešto unosnije“, ističe predsjednik voćarske zajednice.

Hrvatski građani, dodaje za kraj, trebaju kupovati domaće, ne samo voće nego i povrće, meso i ostalo. Tako ćemo očuvati domaću proizvodnju, zaposlenost, ruralni prostor i silnu infrastrukturu koja je potrebita da proizvodnja uopće može bti konkurentna. 

"Sve dok ne dovedemo u tu priču da je ulaganje u korelaciji s proizvodnjom imat ćemo problem“, poručio je Markota.

Što je sve rekao Markota na tu temu možete pogledati i u videu: