Ljeskova grinja: Kako ju prepoznati i suzbiti?

Ljeskove grinje su česte štetočine u nasadima lješnjaka, a proizvođači moraju redovno provoditi mjere suzbijanja. Ubrajaju se u grupu šiškarica.

Iako se ranije smatralo da se radio o jednoj, razlikujemo dvije vrste - Phytoptus avellanae i Cecidophyopsis vermiformis. Prva, P. avellanae ima jednostavan životni ciklus i jedan oblik ličinki koji se u proljeće seli na zdrave pupoljke gdje se hrani i razmnožava. Putujuća vrsta C. vermiformis ima složeniji životni ciklus i dva oblika ličinki. Osim pupoljcima, hrani se svim ostalim vegetativnim i generativnim dijelovima (listovi, muški i ženski cvjetovi, plod). Ima dva perioda selenja, tijekom proljeća i jeseni.

Karakteristike grinja

Tijelo grinja je malih dimenzija, tek 0,2 do 0,3 mm. Vidljive su uz pomoć lupe. Pojavljuju se krajem zime i početkom ranog proljeća. Tada se intenzivno hrane sisanjem biljnih sokova i razmnožavaju. Napadaju vegetativne pupoljke koji se uvećaju i ne otvaraju ili se iz njih razvijaju deformirani listovi koji se vremenom suše. Iz njih se sele na druge biljne organe što počinje kada lijeska ima dobro razvijena 3 do 4 lista, najintenzivnije je kada ih ima od 5 do 10, a završava kada razvije 12.

U pupoljcima i prezimljavaju, a u jednom može biti nekoliko stotina grinja.

Imaju od dvije do šest generacija godišnje koje se preklapaju. Već poslije mjesec dana nove grinje se mogu razmnožavati. Do kraja ljeta se njihova brojnost poveća deset puta.

Povećanju broja ovih štetočina pogoduju hladna i vlažna proljeća.

Mjere suzbijanja

Štete od grinja uglavnom primjećujemo u ljetnom periodu kada vidimo sasušeno lišće, ali pažljivim promatranjem u proljeće možemo na grančicama lijeske primijetiti nabubrele pupoljke većih dimenzija. Oni se ne otvaraju, postaju smeđi i sasuše se. Mogu se pojaviti deformirani listovi u formi ruže koji će se vremenom osušiti i postati smeđi.

Pravi trenutak suzbijanja je rano proljeće, prije nego što počnu razmnožavati se i seliti, dakle u trenutku bubrenja i otvaranja pupoljaka.

Njihovo suzbijanje nije jednostavno zbog malog broja akaricida. Obično su to sredstva na bazi sumpora, a mogu se koristiti mineralna ulja. Tretiranje se obavlja kada je temperatura zraka malo iznad 15ºC.

U manjim nasadima obavlja se skidanje napadnutih pupoljaka koje je potrebno spaliti.

Možete koristiti i biljke te njihova ulja koja imaju akaricidnu ulogu. Maslačak, bijeli i crveni luk su samo neke od vrsta koje će vam u tome pomoći.

Korištena prva fotografija podliježe Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported license.