Limun - voćna kultura neiskorištenog potencijala

Republika Hrvatska je najsjevernije područje komercijalnog uzgoja agruma. Od svih vrsta (rodovi Citrus, Fortunella i Poncirus) jedino se mandarinka uzgaja intenzivno i u količinama dovoljnim za izvoz. Svih ostalih vrsta agruma, uključujući i limuna, nema u količinama dostatnim ni za domaće potrebe.

Limuni uspijevaju diljem dalmatinske obale i na otocima, sjevernije od tog mogu se pronaći na otoku Lošinju i u sklopu NP Brijuni. Uglavnom su to pojedinačna stabla (ili 2-3) u okućnicama, često starija i od 50 godina, nepoznatog sortimenta, čije plodove vlasnici koriste za vlastitu uporabu. Na tim stablima rijetko se provode agrotehnički i pomotehnički zahvati, uglavnom rezidba i gnojenje stajskim gnojem, uzgoj je praktički na ekološki način. 
Veći nasadi su rijetkost, ima ih nekoliko na otoku Visu i u Dolini Neretve, s 200-tinjak stabala, u ekstenzivnom uzgoju. Intenzivnog uzgoja limuna u Hrvatskoj trenutno nema, kao ni organiziranog otkupa i plasmana. Većina ponude dostupna u trgovinama i na tržnicama je iz uvoza. 

S obzirom na važnost i mogućnost uzgoja na našem prostoru, za limun se s pravom može reći da je voćna kultura neiskorištenog potencijala. Proširenje površina pod limunom ograničava i njegova osjetljivost na vjetrove, kao i na niske temperature. Da bi zaštitili stabla, treba birati zaštićene položaje za sadnju ili podizati vjetrozaštitne pojaseve. Osim toga, stabla se u prvim godinama omataju u mrežu, da otpadne što manje lišća i nastane manje štete. U našim klimatskim uvjetima dozrijevanje limuna započinje uglavnom u 7. i 8. mjesecu, a berba se provodi u 11. i 12. mjesecu.

Površine i broj stabala

Ne može se sa sigurnošću odrediti kolike su točno površine pod limunima i godišnja proizvodnja u Hrvatskoj, no prema podacima FAOSTAT-a za 2016. godinu površine iznose 63 ha, a ukupan prirod 571 tonu. Što se tiče broja stabala, također nema preciznih podataka, no smatra se kako broj stabala limuna iznosi 10% od ukupnog broja stabala mandarinki, što bi bilo oko 120.000, no navode se i brojke do 270.000, što uključuje i limune koji se uzgajaju u posudama i drže u zatvorenom prostoru.

Sorte i podloge

Na Sortnoj listi Republike Hrvatske nalazi se 7 sorti limuna: Heureka, Lisbon, Meyer, Meyer Improved, Mjesečar, Panache i Villafranca. U okućnicama dominira Mjesečar. Kao podloga za limun upotrebljavaju se sjemenjak limuna, gorka naranča, slatka naranča te Poncirus trifoliata koji je često u upotrebi zbog otpornosti na niske temperature.

Od limuna najviše se upotrebljava plod, za spravljanje soka, likera (limoncello) i drugih prerađevina, za izradu slastica, korica se suši i kandira. Značajne je nutritivne i zdravstvene vrijednosti, posebice zbog sadržaja vlakana, vitamina C, kalija, flavonoida, antioksidansa i ostalih vrijednih spojeva. Od davnina se koristio u narodnoj medicini. Eterična ulja se upotrebljavaju u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Stablo ima i značajnu ukrasnu vrijednost, pogotovo kad se na njemu istovremeno nalaze cvjetovi i plodovi.

Potencijal proširenja uzgoja

Neke lokacije su idealne za komercijalni uzgoj limuna, posebno Komiža na otoku Visu, odnosno dijelovi koji su zaštićeni od udara jakih vjetrova i smanjenog rizika od pojave mraza. Projekt podizanja intenzivnih nasada limuna na otoku Visu, na površini od 25 ha, započeo je 1987. godine, no nije zaživio, dijelom zbog ratnih događanja, dijelom zbog problema s vodoopskrbom. Također su problemi na Visu i drugim otocima usitnjenost zemljišta te slaba prometna povezanost s kopnom. Osim na otoku Visu limuni bi se mogli uspješno uzgajati i na drugim mikrolokacijama duž obale i na otocima, ponajprije u dubrovačkom području i u Postirama na otoku Braču.