Kako spriječiti moniliju koštuničavog voća?

Proizvođači je nazivaju monilija šljive. Ne mogu, a da na vrijeme ne uputim savjet i upozorenje na ovu bolest koja ranijih godina nije bila tako česta na našem području, a posljednjih je godina postala velik poblem koštuničavog voća. Bolest koju uzrokuje gljivica Monilia laxa javlja se sa kišnim i prohladnim proljećem. Gljivica napada različite vrste koštuničavog voća kao što su: višnja, trešnja, kajsija, breskva i šljiva.

Najkritičniji period za ostvarivanje zaraze je period cvatnje koji prati i velika količina padalina i prohladno vrijeme. Kad voćka prođe kroz fazu cvatnje i plodovi malo narastu, nema mogućnosti zaraze, ali kada plodovi dostignu konačnu veličinu može doći do ponovne infekcije ovim pategonom. U tom slučaju dolazi samo do truleži ploda i na taj način nastaju mumije, odnosno, mumificirani polodovi.

Simptomi monilije

Simptomi ove bolesti se prvo uočavaju na cvjetovima. Napadom, odnosno, infekcijom ove bolesti dolazi do masovnog propadanja cvjetova i sušenja grančica, a nakon nekoliko godina uzastopnog napada uzročnika bolesti dolazi do propadanja grana, dijelova krošnje pa i cijelih satabala. Često se događa da nakon više godina uzastopne zaraze dolazi do pojave smole na stablu što je znak da voćka polagano slabi i propada. Gljivica u dozrijevanju uzrokuje i trulež ploda.

Napadnuti cvjetovi dobiju smeđu boju i naglo se osuše, a zatim doazi i do sušenja grančica.

Znakovi bolesti najuočljiviji su u periodu cvatnje i neposredno nakon cvatnje. Napadnuti cvjetovi dobiju smeđu boju i naglo se osuše, a zatim doazi i do sušenja grančica. Takve grančice sa osušenim cvjetovima izgledaju kao da su spaljene. Često ljudi iz neznanja pomisle da su uzrok sušenja cvjetova mraz i hladnoća, međutim, kad je uzrok tome mraz dolazi do sušenja svih cvjetova na stablu, a kad je uzročnik gljivica Monilia laxa dolazo do sušenja cvjetova na pojedinim mladicama, a kasnije se suše i grančice.

Uzročnik bolesti

Uzročnok ove bolesti je glivica Monilia laxa. Prezimljava u rak-ranama napadnutih grančica ili zaraženim mumuficiranim plodovima koji ostaju na granama u toku zime na stablu ili ispod stabla. Na mumificiranim plodovima u kišnom periodu u proljeće stvara se obilje konidija koje nošene vjetrom i kišom dospijevaju na cvjetove koštuničavog voća i najčešće tako ostvaruju zarazu. Iz zaraženog cvijeta gljivica prodire u grančice, a sam uzročnik prodire dublje u drvo stvarajući rak-rane. Kad u vrijeme cjetanja nastupi kišni period bolest se vrlo lako i brzo širi, a ako je u periodu cvjetanja lijepo i suho vrijeme ne dolazo do zaraze i nema sušenja cvjetova i grančica.

Zaštita koštuničavog voća

Da bi izbjegli ovu bolest i lakše se borili sa njom u voćnjacima je potrebno provoditi agrotehničke i kemijske mjere. Prije svega treba voditi računa gdje uopće podizati voćnjak. Preporuka je na prozračnim položajima. Poželjno je ne pretjerivati sa dušičnim gnojivima, jer voćka dodatno postane osjetljivija na bolesti, birati otpornije sorte itd. Prilikom rezidbe bilo ono u jesen ili zimu pred kretanje vegetacije i kolanje sokova, potrebno je sve zaražene i osušene grane odsjeći i ukloniti iz voćnjaka te poskidati zaražene mumificirane polodove (česte greške kod malih proizvođača).

Prilikom orezivanja grana, potrebno je odstraniti i do 20 cm ispod suhog dijela. Takve zaražene grane i zaražene polodove najbolje je iznijeti iz voćnjaka i spaliti, a nikako ostaviti u voćnjaku i malčirati što nije rijedak slučaj jer takvi polodovi predsatvljaju izvor zaraze u narednoj sezoni.

Prilikom rezidbe bilo ono u jesen ili zimu pred kretanje vegetacije i kolanje sokova, potrebno je sve zaražene i osušene grane odsjeći i ukloniti iz voćnjaka, te poskidati zaražene mumificirane polodove.

Što se tiče kemijske mjere zaštite, preporuka je već u jesen odraditi tretman sa fungicidima na bazi bakra (Nordox, Cuprablau Z, Bordoška juha i ostali).

Kad 75% lista otpadne sakupiti lišće, mumificirane plodove i suhe grane, i nakon toga pristupiti tretiranju, na taj način borimo se protiv prezimljujućih oblika patogena. Naredno tretiranje je u fazi bubrenja pupova tzv. zimsko prskanje koje se obavlja sredstvima na bazi bakra pomiješanim sa mineralnim uljem (Plavo ulje, Modro ulje, Crveno ulje). Sljedeće tretiranje izvodi se početkom cvatnje i to kad je 10% cvjetova otvoreno. Ako se u tom peridu desi kišovito i pohladno vrijeme potrebno je odraditi takva dva prskanja.

Tretman tzv. proljetnog prskanja izvodi se preparatima na bazi aktivne tvari ciprodinil (Chorus), boskalid i piraklostrobin (Signum), fenheksamid (Teldor), iprodion i tiofanat-metil (Kubik plus), iprodion (Dional) i ostali preparati registrirani za suzbijanje ove bolesti.

Foto: cropscience.bayer.cl