Drago Laća: Loša godina nas neće zaustaviti da krenemo u sadnju novog maslinika

Prva certificirana uljara u Šibensko-kninskoj županiji, uljara obitelji Laća u Skradinu, ove godine ima malo posla jer je urod maslina jako podbacio. 

Vlasnik i ovlašteni ocjenjivač maslinovog ulja Drago Laća, kaže da ima i takvih godina u maslinarstvu kada valja preživjeti, jer bi već iduća godina mogla biti bolja i vratiti sve ono uloženo u uzgoj i preradu od 2004. godina, otkad imaju i certificiranu uljaru.

Radi se o nagrađivanim maslinarima, čiji veliki pogon krasi i najveće svjetsko priznanje NYIOOC World za ovu godinu, koje nam je Senka Laća, Dragina supruga, koja vodi administrativne i sve druge poslove u uljari izvan same prerade, ponosno pokazala. Za dobar rad modernih strojeva u velikom pogonu, koji ima čak dvije odvojene linije za preradu maslina zadužen je mladi strojarski inženjer Fabio, budući zet Laća, koje imaju četiri odrasle kćeri.  

Koncesija na 50 godina za novi maslinik

Naime, u veliki posao prerade maslina, čiji su kapaciteti zbog slabe rodnosti ove godine samo 20 do 30 posto iskorišteni, uključena je već 18 godina cijela obitelj. Od sorata imaju oblicu, a nedavno su kupili i maslinik stariji od 100 godina, koji ima rijetku autohtonu sortu, šibensku bužu, za koju su na početku mislili da je lastovka, otkrila nam je Senka, koja je veliki zaljubljenik u maslinarstvo, koje drži više načinom života nego poslom od kojeg žive. I danas drži da je presudilo to što su još prije desetak godina krenuli na sajmove "Kupujmo Hrvatsko" od Istre, preko Varaždina do Zagreba, te se učlanili u udrugu istarskih maslinara te tako ušli u veliki maslinarski svijet, koji ih je odveo sve do SAD-a.

Ipak, pred radnišnim i složnim Laćama je veliki iskorak jer nakon dobivanja koncesije na 50 godina, uskoro šire maslinike na dodatnih 12,5 hektara, nakon što su dobili 14,5 ha državnog zemljišta u zakup. Ove su jeseni posadili prva dva hektara eko smokava, a nagodinu idu dalje, kako bi se pripremili za apliciranje i na EU fondove. Naime, ovako veliku investiciju, u nekoliko narednih godinu, ne mogu sami isfinancirati iz tekućih prihoda uljare. "Poznata nam je procedura i mislim da tu ne bi trebalo biti nikakvih iznenađenja za nas jer imamo sve što treba, pa i nešto više od onoga što se traži na zahtjevnim EU natječajima", kaže Drago. 

Inače, ove godine je berba maslina u skradinskom kraju malo kasnila jer je obično špica oko Sv. Kate, 25. studenoga. Dok s nogu razgovaramo i kušamo ulje, čuli smo da je ujednačenost tri kriterija, a to su voćnost, pikantnost i gorčina, najvažnija kod izbora najboljih sorata maslinovog ulja. To znači da se kod kušanja ono najprije pomiriše, kao i vino, a da se na vrhu jezika osjeti voćnost ili slatkost, na usnim šupljinama gorčina, a na korijenu jezika, pikatnost ulja, pojašnjava certificirani ocjenjivač.

Pet krvavica otišlo u New York, ali je nema u rasadniku

Ponosan je što je lani čak pet uzoraka maslinovoga ulja autohtone sorte krvavica otišlo u New York na ocjenjivanje, a ove bi ih, da je maslinarska godina bila dobra, bilo, kaže, sigurno 20. No, ovako se maslinari pitaju čemu takmičenje i puste nagrade, ako nema ulja za prodaju?  

Čuli smo i da u rasadnicima, iz matičnog nasada, nema prodaje sorte krvavice, ali se ona može nabaviti, i pored velike potražnje, kod privatnih maslinara koji se snalaze na različite načine da dođu do traženih sorata. Krvavica će pored oblice biti dominantna sorta i u budućem velikom masliniku Laća.

U velikoj i urednoj uljari, pred večer zimskog dana, zetekli smo rođake Stanu Čvorak i Josipa Bionića, koji su rodom iz Prigrade kod Posedarja, gdje na djedovini imaju 114 maslina. No, životni put ih je odnio u Hrvatski Leskovac, odnosno Laz kod Marije Bistrice. Stana Čvorak je živjela jedno vrijeme i u SAD-u od kuda se vratila 1995. godine, ali obiteljski maslinik, kaže, nikada nije zaboravila.

Ove godine ima samo 20 litara najkvalitetnijeg ulja, dok je prošle godine to bilo 250 litara, a još 2019. godine 406 litara od 2.600 kilograma maslina. Ipak, obiteljska tradicija je nastavljena, obitelj se za berbu i preradu ponovno okupila, a loše godine prođu, kao i one dobre. 

Godina za zaborav 

Bionić ističe da je ovo bila maslinarska godina za zaborav jer je najprije u rano proljeće bio veliki mraz, a onda i jaka suša. Tako da se trud u berbi nije isplatio, ali se maslinik mora počistiti, kako bi nagodinu lakše mogao dati nove plodove.

Ističe da je sreća u nesreći da se ove godine nije mijenjala cijena prerade maslina u odnosu na lani, što bi bio dodatni udarac za ionako lošu maslinarsku godinu.