Đorđe Dokmanović: Lako za urod, šteta je starih sorti voća

"Malo voćki će preživjeti, od starih sorti jabuka možda prijedorska zelenika, ali su vrlo mekani pupovi pa se čini da neće niti ona. Starinski crveni delišes koji je stigao iz Amerike kao prvi klon davne 1890. godine nam je zadnja nada“, doznajemo od Đorđa Dokmanovića iz Vukelića u Gorskom kotaru. Misli da je možda preživjelo malo šljive bistrice, tepke i još ponešto, ali to će se tek vidjeti. Stradala je čak i aronija, ali i haskap koji je potpuno spaljen što je gotovo nevjerojatno.

Problem je što nema više klasične zime kada voćke miruju, smatra iskusni voćar. "To je vjerojatno zbog globalnog zatopljenja. Naveo bih kao primjer 2018. godinu kada je u Delnicama izmjereno čak 182 cm snijega. Snijeg se tada održao sve do početka travnja“, prisjeća se ovaj kolekcionar starih sorti i dodaje da je spomenuta zima bila onakva kakvu pamte njegovi djedovi i bake.

Te je godine cijeli Gorski kotar bio pun voća, ljudi nisu uspijevali sve niti pobrati. Vegetacija je krenula polovicom travnja kako bi i trebalo. Osim toga, priča nam, nije ju dohvatio niti jedan pravi mraz. Dakle, glavni problem je nedostatak zime.

Agrotehničke mjere ne pomažu

Poznavatelji znaju da za ovaj kraj nije neuobičajen snijeg travnju ili svibnju, a ljudi su navikli i na mraz. No, zadnjih nekoliko godina ne radi se o proljetnom mrazu, već o pravim zimskim uvjetima. "U jednom kratkom zimskom periodu koji traje nekoliko dana temperatura se ne penje iznad nule i nikakve agrotehničke mjere ne pomažu. Kada se radi o kasnim mrazevima, ujutro oko četiri sata se pale vatre i voćke se mogu spasiti“, pojašnjava iskusni voćar.

Ovaj ekstremni događaj koji je trajao tri dana donio je tridesetak centimetara snijega. Temperatura je bila nekoliko stupnjeva ispod ništice već tijekom dana dok je padao snijeg. Prvo jutarnje razvedravanje nakon oborina donijelo je temperature oko -10 u većini Gorskog kotara, a u višim predjelima još i niže. 

"Naši ljudi kod jabuka vide zatvorene pupove pa misle da je sve u redu, ali bojim se da nije", nastavlja. Možda je negdje u višim naseljima, gdje vegetacija kreće kasnije, bolja situacija, pa bi moglo biti i 50 posto roda. "Kod nas, na 600 metara nadmorske visine i to još na osunčanim predjelima, situacija će biti porazna“, uvjeren je Dokmanović.

Svi pupovi spaljeni

Njegova obitelj se voćarstvom bavi desetljećima, a uzgajaju i povrće. Imaju dva hektara zemlje, a na različitim mikrolokacijama zabilježene su drugačije temperature, ali u prosjeku je bilo minus deset. Na jednom dijelu je pri samom tlu izmjerio -18, a u krošnjama u rasponu od -8 do -11 u najhladnije doba noći. Kroz dan je također cijelo vrijeme držao minus.

Računali su da će jabuka sa zatvorenim pupom, dakle u fenofazi tri, preživjeti. "Nažalost nije. Napravili smo test tako što smo rezali tučak i vidjeli da je unutra potpuno crn. Pokus je izveden na 30 pupova i svi su spaljeni“, razočarano navodi.

Na jednoj kruški je napravio test sa četveroslojnom papirnatom folijom, kojom inače preko zime zamotava smokve. Radi se o docijepljenoj voćki koju se posebno trudio sačuvati. Kada je skinuo foliju, došao je do zaključka da pupovi izgledaju čak i gore nego oni na koje nije stavljao zaštitu.

Papir je inače najbolja zaštita, a ako to nije pomoglo, eto dokaza, kaže, da agrotehničke mjere u ovakvim uvjetima nemaju utjecaja. "Netko bi pomislio da se ipak moglo nešto poduzeti čak i u ovom slučaju, ali iz svega navedenoga očito je da nije tako“, ističe kako u ovim ekstremnim uvjetima voćkama nema spasa.

Popucala kora

Đorđe se uz oca voćarstvom bavi unatrag 40 godina, a samostalno 30 pa je već svašta doživio. Prisjeća se ne tako davne 2017. kada je tuča razbila skoro pola voćnjaka. Zapisi, priča nam, postoje još od 1947. godine tako da zna za sve ekstreme koji su se događali. Voćke su ondje navikle na mraz, nose gen otpornosti, pogotovo stabla stara 50-70 godina. Ali na ovo što se zadnjih dana događalo nisu bile spremne. Bilo je, kaže, kao da je mećava u siječnju, to nema sličnosti s proljetnim mrazevima.

Sjeća se godina kada je u travnju pa i svibnju napadalo pola metra snijega pa je lomilo grane, ali bile su temperature malo iznad nule kada obično snijeg i pada. Sada je pao snijeg i prekrio krošnje, potom je došao jak vjetar i sve raspuhao. Već tada se vidjelo da se loše piše. "Doživjele su veliki stres. Slabije i osjetljivije ćemo špricati s algama i tako ih pokušati spasiti“, opisuje.

Sada je na 3-4 stabla kruške primijetio da je popucala kora što prije ovih događaja nije vidio. "Znači da su bile pod vodom, došlo je -10 stupnjeva i kora je popucala. E, to je najveći problem“, smatra. Naime, nije najgore ostati bez uroda, već bez stabala tako vrijednih sorti. Pružat će pomoć aminokiselinama i algama koliko se bude dalo. Inače, voćke su u izvrsnom stanju, dobro su pognojene i u normalnim uvjetima dale bi bogat urod. Dodaje da im je češnjak preživio, prekrilo ga je 30 cm snijega i njemu je bilo odlično. Imaju Dokmanovići i devet vrsta grožđa za koje vjeruje da neće biti problema.

Najviše zabrinut za solitarne pčele 

Kako već dugo bilježi što nam nosi klima, pouzdano tvrdi da su sve godine s pravim zimama donijele puno roda. Može biti da se radi o jednom klimatskom periodu koji će trajati određeno vrijeme i samo neki će ga pamtiti, a kasnije se opet vratiti uobičajena klima. "Ovo što se dogodilo izvrsno će poslužiti za dobivanje informacija o ekstremnim uvjetima i kako oni utječu na različite sorte“, naglašava, jer svako zlo je za neko dobro. Vidjet će se što će donijeti ljeto i tako izdvojiti sorte koje su se pokazale najotpornijima i na koje će trebati posebno obratiti pažnju. S njima će se trebati pozabaviti i saditi ih u ovom kraju.

Nada se i da ovaj nemili događaj neće obeshrabriti poljoprivrednike, posebno voćare. Želio bi Gorane potaknuti da zasade barem nekoliko voćaka jer je, kako navodi, neopisiv osjećaj ubrati plod iz vlastitog voćnjaka.

Kaže još da je najviše zabrinut za solitarne pčele koje mu je dovezao Josip Popčević, pčelar koji im svake godine nesebično pomaže. "Za sada se ne pojavljuju iako su naveliko letjele prije ove katastrofe. Odjednom su nestale, vjerojatno su u kutiji. Čekamo prve toplije dane da vidimo hoće li izaći“, s nadom govori Đorđe Dokmanović, poznati čuvar starih sorti voćaka.