Cukerini, onjatke, vinogradske breskve... iz Male Kalifornije

Otporne su na bolesti, izdržljive i dugovjeke. Riječ je o starim sortama voćaka koje na svojem gospodarstvu ima Mario Štefanić u Kaldiru, mjestašcu u Istri poznatom i kao centru voćarske proizvodnje odnosno Mala Kalifornija. Višnje, trešnje, šljive, marelice, breskve, smokve, kruške samo su dio voćaka koje uzgaja na svom OPG-u.

U dolini Mirne sedam tisuća voćaka Štefanića

Zato nije pretenciozno reći da mnoge voćke "poznaje u dušu". Ipak, Štefanić se drži one da "znanja nikada dosta" pa i danas, kaže, uči.

Od malena je zavolio i poljoprivredu, posebice voćarstvo koje spaja, tako da se upoznaje s novim vrstama istražujući ih ali i njegujući stare sorte voća(ka). Po mogućnosti ih "spaja" u jednu biljku, opušta ga to pa ne žali što već dvadeset ljeta nije bio na moru, iako mu nije daleko.

Biljke ga itekako interesiraju, pa slikovito opisuje "kako nijedan list u voćnjaku ne može (o)pasti bez njega". Cijepio je stabla voćaka još dok je bio dječak, a to i danas čini jer u poljoprivredi se ističe, nikako ne može mirovati.

Stare sorte krušaka i breskvi

Na tržnici u Poreču su on i supruga stalno,tridesetak kilometara od gospodarstva imaju štand, na koji se svakodnevno doprema svježe voće. Ljudi ga već znaju, pa ima stalne mušterije koje vole sezonsko voće Štefanića, a njega je u ponudi čak 60-tak vrsta.

Posebice njeguje stare sorte voća od slatkih crveno - žutih krušaka cukerina, melona (meso im je žuto i podsjeća na dinju) tu su i onjatke koje mirišu poput limuna. Istrijan ističe kako ima i viljamovke, ali i peridelire koje su nekada među kruškama postizale najveću cijenu, odnosno rastu kod njega i petrovke, pa zimske vrste, popularne julske ljepotice, Santa Maria i dr.

U plodnoj dolini Kaldira uspjevaju Štefaniću i breskve među kojima su i stare sorte vinogradarke s bijelo žutim mesom, omanje, slatke i sočne. Dosta su otporne vrste, dobro i obilno rode, često baš u vinogradu, a osjetljive su na nedostatak željeza u tlu što im dovodi do odumiranja i žutila lišća.

Čačanske ljepotice za pekmez, džem i rakiju od šljiva

Za marmelade, pekmeze, ali i rakiju na gospodarstvu našeg sugovornika rastu i šljve od čačanske ljepotice, požegače do čačanske rodne, plave šljive dobre za sušenje, pekmez i rakiju. Od jabuka voćar broji idared, gloster, primaveru, jonagold i druge koje rastu i na strmom terenu voćnjaka u kojem mnoga stabla (trešnje) niču i na različitim nadmorskim visinama pa tako i različito dozrijevaju.

U tijeku berba jabuka, šljiva, smokava

Istrijan je istraživao i tako stvorio svoj obrazac uzgoja voća od kojih se ovih dana itekako beru jabuke odnosno šljive, smokve i dr. plodovi.

Nekada su Štefanići radili džemove, ali za to kažu više nemaju računicu. U voćnjaku su ponajviše Mario i njegova supruga koja se još bavi i prodajom na tržnici, a on i po 16 sati provodi među "svojim stablima". Brine o štetnicima, provodi njegu voćaka koje su ove godine jedva podnijele tešku sušu. Kada je o njoj riječ, nema otpornih sorata voća kaže Istrijan ističući da za vrijeme berbe uglavnom on i životna mu družica "oberu koliko moreju".

Voće na veliko po 4 i 5 kuna na malo po 10

Na veliko voće prodaju po 4 i 5 kuna za kilogram (ovisno o sorti), a na malo cijene su u prosjeku od 9 do 10 kuna (kruške, jabuke, šljive, breskve). Obitelj je posvećena tradicionalnom načinu proizvodnje, ali prate kažu i nove tehnologije, no važno im je uzgajati i (o)čuvati stare sorte voća koje su u izumiranju, a nemalo su bile u kaldirskom kraju.

Ponajprije se radi o starim sortama krušaka cukerinama te breskvama vinogradarkama. Zahtijeva sve puno rada, a može li se od svega i živjeti naš sugovornik kaže "uvik misliš da si dobio, a na kraju malo brojiš".

Voće plasira u Rijeci, Zagrebu i Labinu

Voće plasira i u Rijeci, Labinu, ali i Zagrebu. Ujutro nabrano, već u pet sati kreće na mjesto isporuke tako da kupcima uvijek stiže svježe. O tome pomaže li im država, Štefanić ističe da "ni sam ne zna koliko dobiva, ali zna da nešto prima za plavu naftu" no, kolikogod da dobiva izdatci su značajni to više jer samo godišnje za štand izdvaja oko 30.000 kuna.

Foto: Arhiva obitelji Štefanić