Čemu služe proizvođačke organizacije u HR?

Mjesto radnje, šuma. Glavni akteri, šumske životinje. Tema skupa je tko će biti vladar šume. Na pozornicu samouvjereno i kočoperno izađe zec i kaže: "Ja ću biti vladar šume". Sve životinje se pogledaše s nevjericom. Na to će zec: "Ako netko ne prihvaća, neka sa mnom ode iza pozornice". Javi se vuk i krenu oni iza pozornice.

Nakon nekoliko minuta izlazi vuk vidno iscrpljen i govori kako se slaže s tim da zec bude vladar šume. Čuvši to pobuni se i govori lisica: "Ne može to tako. Ja sam puno mudrija i pametnija od zeca. Ja ću biti vladar šume." Zec je, ne oklijevajući ni trenutka, pozove da dođe i ona iza pozornice. Trenutak kasnije izlazi i lisica gotovo na koljenima i pristaje da zec bude vladar šume. Vrativši se na pozornicu, zec započinje priču kako misli urediti život u šumi. U pola priče iza pozornice izlazi medvjed i sjeda kraj zeca.

Kada imaš moćnog saveznika i mali mogu postati veliki

Šuma u ovom slučaju simbolizira tržište koje se stalno mijenja i prepuno je mogućnosti. Ali u šumi se vrlo lako i izgubiti i nestati. Sigurno se kroz nju kreće samo onaj koji je dobro poznaje, a uz to je sposoban i spreman prihvatiti učestale mijene. Životinje su tržišni igrači koji svatko za sebe želi prisvojiti što je moguće veći dio. Čim netko naruši ravnotežu, dolazi do dalekosežnih, neželjenih posljedica. Pali se alarm i potrebno je uspostaviti novi poredak. Ali tko to može učiniti? Samo onaj tko je dovoljno snažan, mudar i pronicljiv (možda bi čak u današnjim uvjetima trebalo reći i vidovit).

Zašto sam vam ispričao ovu priču? Kakve to veze ima s proizvođačkim organizacijama i s proizvođačkim grupama? Mnogi od vas se sigurno sjećaju prolijevanja mlijeka i bacanja poljoprivrednih proizvoda po prometnicama i gradovima razvijenih europskih zemalja koje su već tada bile članice EU. Što se ustvari događalo?

Zašto je ugrožena proizvodnja hrane i opstanak sela?

Mali poljoprivredni proizvođači nisu nalazili put na zahtjevno tržište kojim su počeli vladati veliki trgovački lanci, nemilosrdni u svojim prohtjevima za ostvarivanjem što većeg profita. Uslijed nemogućnosti stvaranja dohotka koji bi im osiguravao sigurnu egzistenciju i ostanak na ruralnim područjima, poljoprivrednici su iskazali svoje nezadovoljstvo i otvoreno ukazali na opasnost od izumiranja sela i seoskog stanovništva. Samim time ugrožena je proizvodnja hrane, koja je od strateške važnosti za svaku državu, i po pitanju raspoloživosti i po pitanju njezine kvalitete i ispravnosti.

Poznato je da su u tim zemljama već odavno prisutni razni oblici udruživanja na kapitalnim osnovama, ali i na zadružnim principima. Neke zemlje imaju i višestoljetnu tradiciju funkcioniranja zadruga u poljoprivrednoj proizvodnji. Prvi zadružni zakon koji se primijenio na hrvatskim područjima (Istra, Dalmacija) je austrijski Zakon o zadrugama iz 1873. Ovdje se postavlja pitanje, ako već postoje različiti oblici udruživanja, čemu onda proizvođačke organizacije i proizvođačke grupe.

Zajednička poljoprivredna politika i održiva poljoprivreda

Očigledno je morao postojati neki razlog za njihovim uvođenjem. Jedan od glavnih razloga što je i zadrugama i trgovačkim društvima profit osnovni pokretač i modus vivendi. U stvaranju profita često se ne vide i ne žele vidjeti negativne posljedice koje takvo djelovanje uzrokuje. Ovdje se prvenstveno treba osvrnuti na izumiranje ruralnih područja, nekontrolirano zagađivanje okoliša, upotrebu sredstava kojima se ne doprinosi povećanju zdravstvene ispravnosti hrane i dobrobiti životinja i sl.

Poljoprivredna politika postaje aktivnom komponentom Rimskog ugovora još davne 1957. godine. Šest država koje su osnovale EEZ (Europska ekonomska zajednica) 1962. usvajaju program Zajedničke poljoprivredne politike (CAP – Common Agricultural Policy). CAP je danas najobuhvatnija od svih ekonomskih politika EU i najznačajnije je područje djelovanja institucija EU.

Osnovni ciljevi koji se danas postavljaju pred CAP su:

• održiva proizvodnja hrane
• održivo upravljanje prirodnim resursima i klimatskim uvjetima
• uravnotežen teritorijalni razvoj

Svaki od navedenih ciljeva ima razrađene i dogoverene podciljeve.

Pravni okvir EU

Vratimo se na priču s početka. Tko je saveznik (medvjed) i kako mali (zec) može postati veliki? Saveznik je pravni okvir koji je EU ponudila poljoprivrednim proizvođačima u određenim sektorima poljoprivredne proizvodnje u vidu proizvođačkih organizacija i grupa. Zadovoljavanjem kriterija i ispunjavanjem postavljenih ciljeva proizvođačkim organizacijama i grupama omogućeno je ostvarivanje korištenja bespovratnih sredstava iz europskog budžeta. Na taj način mogu osigurati stabilan razvoj, bezbolnije udovoljavanje sve većim zahtjevima prohtjevnog tržišta, kvalitetne instrumente i mehanizme za prevladavanje kriznih situacija. U početku je pravni okvir omogućavao formiranje samo proizvođačkih organizacija.

Širenjem EU na bivše članice Istočnog bloka uvidjelo se da je taj okvir prezahtjevan i dobrim dijelom neostvariv za poljoprivredne proizvođače u tim zemljama. Stoga je ponuđen i prijelazni oblik u vidu proizvođačkih grupa koje se u roku od pet godina moraju transformirati u proizvođačku organizaciju. A kako mali mogu postati veliki? Pa upravo tako što će udruženi poljoprivredni proizvođači, u prvom redu obiteljska gospodarstva, kroz izabrani pravni oblik (zadruga, društvo s ograničenom odgovornošću, dioničko društvo) prihvatiti kriterije, udovoljiti zahtjevima, postaviti i realizirati ciljeve koje od njih traži formiranje proizvođačkih grupa (prijedlog, ako govorimo o hrvatskim okolnostima) s obvezom pretvaranja u proizvođačku organizaciju nakon pet godina.

U šumi je ponekad najteže naći pravi put koji će vas odvesti do traženog mjesta. Za male i rascjepkane hrvatske proizvođače ovo je, usudio bih se reći, jedini put koji ih može odvesti do sigurnog utočišta.

Foto: depositphotos.com