Najveći su mi uspjeh supruga, dica i od dice dica. Obitelj je svetinja, kaže višestruko nagrađivani vinar Trifun Poljak. Kako je njegov Cuvee “Trifun” osvojio Grand prix Vinfesta 2020, zašto se vratio iz Švicarske i što je otkrila vođena degustacija u Vili Žana?
U posljednjih 9 godina koliko se natječe na domaćim i međunarodnim natjecanjima, Trifun Poljak, vinar iz zadarskog naselja Diklo, osvojio je više od 100 raznih odličja. Na svakom u prosjeku najmanje po šest zlatnih medalja. Od dvije na početku u Zadru do 12 na Međunarodnoj manifestaciji vinogradara i vinara Sabatina 2016. u Neumu. Takav pojedinačni uspjeh, koliko je poznato, dosad nije postigao nijedan drugi vinar.
“Volim se natjecati i uspoređivati s drugima”, kaže Trifun.
Njegova vina osvajaju i šampionske titule. Najnovija je izborena u žestokoj konkurenciji na 11. Festivalu vina srednje i sjeverne Dalmacije “Vinfest Benkovac 2020”. Poljakov Cuvee “Trifun” (Merlot, Cabernet Sauvignon, Syrah), berba 2015., u pripetavanju je nadmašio konkurente te ponio i titulu ukupnog pobjednika - Grand prix Vinfesta 2020.
“Šteta što se nije ranije počeo baviti vinarstvom”, komentira prof. dr. sc. Ante Kolega Bage, dugogodišnji sveučilišni profesor na zagrebačkom Agronomskom fakultetu.
Nije, jer je Trifun još kao 19-godišnji mladić iz svojih Poljaka, jednog od naselja u sklopu Grada Nina, otišao raditi u Švicarsku. Sa sobom je ubrzo poveo tada još maloljetnu Radu Mariju Grabovac s kojom se oženio, “a tko se rano oženi i rano marenda”, kažu u Dalmaciji, “taj se nikad ne kaje”. Radili su i podizali obitelj, kćerku Žanu i sina Dejana, koji danas imaju svoje obitelji. Žana je arhitekt i sa suprugom Giuseppeom ima dva sina Luku (12) i Gabrijela (10), a Dejan, diplomirani inženjer strojarstva i uspješni zastupnik svjetski poznate tvrtke Wuerth sa svojom Natašom sina Nou (12) i kćerku Enu (10).
“Moj najveći uspjeh nisu vina nego moja obitelj. Supruga, dica i od dice dica. Obitelj je svetinja”, kaže Poljak. Svi su se okupili i zajedno s obiteljskim prijateljima proslavili najnoviju šampionsku titulu, Grand prix osvojen na Vinfestu.
Za ovu prigodu, u podrumu, točnije u trofejnoj sobi obiteljske vinarije u sklopu Vile Žana, koju su Trifun i Rada Marija izgradili nakon povratka iz Švicarske, upriličena je i mala škola kušavanja. Vođena degustacija ili degustacija vina za početnike u pet koraka. Prvi je vizualni - svatko u svojoj čaši gleda boju i bistrinu, pojašnjavao je Trifun. Zatim zavrtite čašu pa pomirišite vino. U početku na nekoliko centimetara od nosa pa bliže. Stavite nos u čašu. Na što vas podsjeća miris? Odgovori su bili različiti: neke na borovnicu, druge na šljivu, trešnju ili višnju, a voditeljicu Tv-Diadora Vesnu Benić “na još”. Uslijedio je i četvrti korak: uzmeš gutljaj vina, ali još ne gutaš. Zadržiš gutljaj nekoliko sekundi. Kakav je osjećaj? Da je u vašim ustima hrana, a ne vino. Jel tako, upitao je Trifun, a na potvrdan odgovor još je dodao: “Poslije voćnih aroma u vinu tražimo karakteristike prepečenog kruha ili maslaca”, govori Trifun. To su ostatci kvasaca korištenih pri fermentaciji. Osjećaju se tanini. A kakav je tek ukupan osjećaj o teksturi šampionskog vina “Trifun”. Savršenstvo. Simfonija okusa i mirisa.
Našeg Vedrana Stapića, koji je predstavljen kao novinar, autor i jedan od osnivača Agrokluba, sve je podsjetilo na stihove perzijskog pjesnika Hajjana: “Ne razumijem zašto ljudi vino prodaju, kad od vina ništa bolje kupiti ne mogu”, rekao je on. Nije propustio dodati kako Agroklub podupire sve naše vinare i vinogradare, sve proizvođače hrane, a Trifunu Poljaku je čestitao na, kako reče, “ovom iznimnom vinu”. Druženje je nastavljeno na ljetnoj terasi Vile Žana uz sljubljivanje vina i hrane. Sir i pršut, pa odležani ramstek na žaru, treći slijed janjetina “lagirana” za roštilj… Bilo je svega. Nije, što se kaže, falilo “ni tičjeg mlika”, ali ni razgovora.
Novinare lokalne televizije zanimalo je kako je Trifun uspio u Švicarskoj i zašto se vratio u Hrvatsku?!
U početku je, odgovara, radio u jednoj tvornici, a obavljao je i druge poslove. Bavio se i ugostiteljstvom da bi s vremenom postao uspješan građevinski poduzetnik. “Ništa mi nije falilo osim zavičaja”, kaže Poljak. A u zavičaju najviše vino koje je naučio cijeniti u Švicarskoj. “Išao sam tamo na sajmove, čitao knjige o vinu i stalno mislio kako ću u svojim Poljacima nastaviti proizvoditi vino. Pravili su ga i naši stari, moj did i pradid, želio sam nastaviti isto poštivajući tradiciju, ali primjenjujući i novu tehnologiju u enologiji”, govori Trifun.
Kad je u Švicarskoj podigao obitelj i dovoljno zaradio za život počeo se pripremati za povratak u Hrvatsku. Najprije je 1996. godine osnovao građevinsku tvrtku sa sjedištem u Splitu i nastavio se baviti poduzetništvom. “Bilo je to vrime obnove kuća i zgrada porušenih u ratu”, podsjeća Trifun. Uz poslove na obnovi on je i drugim građevinarima iznajmljivao svoje skele, podupirače, oplate, strojeve za obradu žbuke... A da bi osigurao uvjete za svoj konačni povratak sagradio je u zadarskom Diklu spomenutu Vilu Žana s apartmanima i velikim podrumom u kojoj je i moderna vinarija s kušaonicom. Proizvodnjom vina počeo se baviti 2008. godine.
Najprije onako za sebe, obitelj i prijatelje, a poslije sve ozbiljnije i ozbiljnije. U međuvremenu je završio i tečaj za vinogradara i vinara, upijao savjete struke i već na svom prvom natjecanju 2011. na Međunarodnoj manifestaciji Sabatina u Zadru osvojio dvije medalje. Zlatnu za Merlot i srebrnu za Cabernet souvignon. Odmah potom u Nadinu, toj Meki vinarstva Ravnih kotara, njegov Merlot je proglašen najboljim crnim vinom i - niz se nastavio. Osnovao je i tvrtku Poljak Vina. Medalja za medaljom, puno medalja, ali - vidi vraga!
Njemu iza leđa nerijetko spočitavaju zašto nema vlastite vinograde, a mi smo mu to pitanje postavili javno. Zašto?
"Prvo, najbolje vinogradarske pozicije su već zauzete. Drugo, moje godine. Podizati vinograd sa 66 godina nama smisla dok je glavnina obitelji (još) u Švicarskoj, Treće i najbitnije: vino proizvodim od grožđa s najboljih položaja koje uzgajaju uzorni vinogradari” otkriva Trifun i dodaje: “Nigdje na svijetu nema takvih vinogradarskih položaja kao kod nas u Sjevernoj Dalmaciji, posebno u Benkovačko-stankovačkom vinogorju gdje nema posolice koja šteti grožđu. Naš areal i klima omogućavaju iznimnu kakvoću grožđa sa idealnim omjerima sladora i kiseline. Sve na prirodan način.
Klimatske prilike omogućavaju da se rok berbe produži i grožđe trga kad se sladori povećavaju, a kiseline ne padaju. Znači, poslije u proizvodnji vina ne treba ništa dodavati, ni kiseline pogotovo ne cukar jer sve to je priroda dala i zato mi možemo imati čisto prirodna i posebno okusna vina. Riječju, izvanserijska vina", pojasnio je Trifun Poljak koji na tržištu trenutno ima svojih desetak vrhunskih vina.
Nedavno su ga, kaže, pozvali na prezentaciju vina u Švicarsku. U jakoj konkurenciji njegov Cuvee “Trifun” 2015. pokazao se kao najbolji. Tamošnji enolozi i vinari otkupili su vino koje je izložio na prezentaciji, a zanimali su se i za količine iz vinarije u Diklu.
“Oni moja vina ne kupuju da bi ih dalje prodavali nego za sebe. Piju ih u svojim domovima, u raznim prigodama, časte prijatelje i ne mogu se načuditi otkud tako dobro vino”, kaže Poljak koji nema neke velike količine. Proizvede oko 3.000 litara vina godišnje. Uostalom, kao i većina hrvatskih vinara. “Naš forte nije količina nego kakvoća. Vrhunska vina u malim serijama i osuvremenjenim tradicionalnim recepturama. Imamo ih, ali dok naši gosti koji ovdje ljetuju, za njih ne saznaju, isto je kao da ništa nemamo", kaže Poljak.
Smatra da cijela Dalmacija treba postati ekskluzivni butik ne samo vina nego i maslinovih ulja. Proći će i korona kriza. Proizvođači se trebaju udružiti, proizvesti vina i ulja, označiti ih, brendirati, zaštititi i na odgovarajući način ponuditi potrošačima.
A ne ovako, kao što je sada, da za naša vina ne znaju ni turisti koji ljetuju u Hrvatskoj. Ne znaju, ali i kad saznaju, poručuje Trifun Poljak, neka guštaju, uživaju, istražuju…
Jer, u vinu je istina. In vino veritas!
Fotoprilog
Tagovi
Autor
Studentska vina iz požeške Zlatne doline sada su postala i tržišno vidljivija
Arhivska vina najstarije slovenske vinarije dostižu cijenu i do 54.000 eura
Čak 70 % vinskih regija moglo bi nestati zbog klimatskih promjena?
Kubotini traktori opremljeni senzorima za rano otkrivanje bolesti
