Zaštita vinograda
19.02.2010.

Sušenje peteljkovine problem u proizvodnji grožđa!

4.799
191
0

U razdoblju provođenja Operativnog programa podizanja novih višegodišnjih nasada (2004.-2009. godine) u međimurskom je vinogorju obnovljeno i posađeno oko 120 ha novih vinograda. Krajem zime vinogradari koji još nisu obavili osnovnu gnojidbu trebali bi temeljem analize fizioloških i patoloških poremećaja planirati potrošnju osnovnih i mikrohranjiva u sezoni 2010. Vegetaciju vinove loze u sezoni 2009. godine obilježila su dva ekstremna meteorološka razdoblje: uz nepogode s olujnim vjetrom i tučama koje smo zabilježili u 4 navrata (2 puta već i svibnju, jednom u sredini lipnja i jednom početkom srpnja) iznadprosječno vlažno razdoblje je obilježilo drugu polovicu lipnja i prvu polovicu srpnja (više od 220 mm kiše), a nakon toga je zabilježen za vinogradare vrlo povoljan period s brojnim toplim i sunčanim danima uz tek povremene oborine, što je naročito pogodovalo dozrijevanju i dobroj kakvoći grožđa.

Uz rezidbu i zaštitu od nametnika, gnojidba je jedna od najodgovornijih tehnoloških radnji u vinogradarstvu. Osim svjetlosti, vlage i temperature, plodnost tla odgovara za normalan rast i razvoj vinove loze. Optimalan i biljci pristupačan sadržaj hranjiva i organske tvari posebno je važan u “trajnim” nasadima. Oskudna ili pretjerana gnojidba rezultira višegodišnjim negativnim poremećajima u vinogradima za koje često optužujemo različite uzročnike biljnih bolesti.

Posljednjih godina u mnogim vinogorjima, a također u Međimurju, sve više do izražaja dolazi vrlo negativni fiziološki poremećaj nekroza ili sušenje peteljkovine grožđa. Vrlo se često poistovjećuje s oštećenjima grožđa koje nastaju zbog patoloških bolesti, prvenstveno sive plijesni ili gnjiloće (Botrytis cinerea) i kasne plamenjače ili peronospore grožđa (Plasmopara viticola). Fiziološku nekrozu peteljkovine opisuju autori u većini europskih vinorodnih država, a na intenzitet pojave utječu osjetljivost sorte i podloge, klimatski uvjeti i sam vinogradarski položaj.

Zadnjih desetak godina u Međimurskom vinogorju bilježimo porast površina s trsjem gdje vidimo simptome nedostatka (ili “blokade”) magnezija, pa ovom prilikom ponovno upozoravamo na negativne slike koje se primjerenom (uravnoteženom) ishranom mogu ublažiti ili liječiti.

Obično se prvi simptomi nekroze peteljkovine primjećuju početkom dozrijevanja grožđa. Na peteljčicama ili glavnoj peteljkovini se pojavljuju malene, obično izdužene, tamne i blago ulegnute pjege. U početku su ograničene samo na manji dio peteljkovine grozda. S vremenom se nekrotična mjesta povećavaju, spajaju, pa su posljedice izraženije u vrijeme dozrijevanja grožđa. Tada se obično donji dio peteljkovine grozda potamni i osuši. Uz suhu i mrtvu peteljkovinu uočljive su naborane, uvele i slabo obojene bobice grozda, koje naravno ne dozrijevaju. Urod grožđa je manji, ali je još više narušena kakvoća, jer se u bobicama umanjuje sadržaj šećera i antocijana, a povećava se količina ukupnih kiselina.

Uzroci ove štetne fiziološke pojave su brojni i međusobno isprepleteni, odnosno znanost ih još uvijek pokušava detaljno razjasniti. Sušenje peteljkovine primjećujemo uglavnom u bujnim vinogradima opterećenim na veliku rodnost grožđa, a poremećaj bitno određuje bujnost podloge i neuravnotežena, jednolična ili pretjerana mineralna gnojidba. Stoga uz neke druge patološke bolesti (npr. crnu pjegavost ili fomopsis, sivu plijesan ili botritis grožđa), nekrozu peteljkovine smatramo poremećajem “visokog standarda” vinove loze. Čimbenike za koje vinogradarska znanost i struka danas tvrdi da su odgovorni za sušenje peteljkovine grupiramo u nekoliko skupina:

Unutarnji ili genetski uvjeti uključuju osjetljivost sorte i podloge na opisani fiziološki poremećaj. Prema navodima su osjetljive sorte cabernet sauvignon, malvazija, rajnski rizling, traminac, graševina, kerner, pinot i dr. Osjetljive podloge na sušenje peteljkovine su SO4, Kober 5BB, 3309 Couderc, Richter 110 i Riparia. Dakle, većina raširenih ili dominantnih sorata i podloga u hrvatskom vinogradarstvu su osjetljive na nekrozu peteljkovine grožđa.
Ekološki uvjeti, među kojima se ističu zemljište i meteorološki podaci a prvenstveno temperatura, količina oborina i vlažnost zraka u vrijeme cvatnje vinove loze, također utječu na intenzitet pojave fiziološke nekrotičnosti. Niske temperature zraka uz naoblaku i kišna razdoblja u cvatnji umanjuju intenzitet asimilacije, a istraživanja dokazuju da je takvih godina ujesen jača pojava sušenja peteljkovine i bobica grožđa. Nadprosječno kišne godine uz visoku vlažnost zraka umanjuju i transpiracijski tok hranjiva u trsju, čime loza usvaja manju količinu kalcija (Ca) i magnezija (Mg) iz otopine tla. Poznata je odgovornost kalcija i magnezija u izgradnji otpornog biljnog tkiva. Nadprosječna je količina oborina od svibnja do kraja kolovoza tijekom 2004., 2005., 2006., 2008. i 2009. godine sigurno povećala mogućnost pojave nekroza peteljkovine grožđa. Također, u ekstremno suhim i vrućim uvjetima biljke usvajaju u ograničenim količinama kalcij, a takve su primjerice bile proizvodne sezone 2000. i 2003. Zbog slabije ishranjenosti vinove loze kalcijem i magnezijem narušen je odnos ovih hranjiva s razmjerno većim količinama kalija (K), zbog čega nastaju nekroze provodnog staničja.
Ampelotehnika, gnojidba i opskrbljenost zemljišta dostupnim hranjivima u većoj mjeri mogu umanjiti pojavu negativnih fizioloških bolesti vinove loze. U cilju provođenja dobre gospodarske prakse potrebno je povremenim kemijskim analizama u ovlaštenim laboratorijima provjeravati opskrbljenost zemljišta osnovnim hranjivima za vinovu lozu. Jednakomjerna, intenzivna ili pretjerana mineralna gnojidba “napamet”, a posebice dušičnim i kalijevim gnojivima (NH4, K2O), nepovoljno utječe na primanje magnezija i kalcija iz otopine tla. Danas sve više postoji potreba za smisleni monitoring odnosa biljnih hranjiva putem folijarnih analiza. Poznati su normalno odnosi sadržaja biogenih elemenata u lišću vinove loze, npr. K/Mg = 3-5, ili odnos K/(Ca + Mg) = 0,3-0,4. Poseban se oprez preporučuje kod primjene pojedinačnih dušičnih gnojiva (npr. KAN, UREA), jer dušik nije samo antagonist magneziju, već izravno utječe na rast i bujnost, odnosno posredno utječe na jaču pojavu sušenja peteljkovine grožđa. Manji sadržaj humusa i organske tvari u tlu povećava opasnost od nekroza peteljkovine. Među 80-ak pedoloških analiza zemljišta na području Međimurja obavljenih za potreba ostvarivanja novčanih poticaja pri podizanju novih višegodišnjih nasada prosječna pH reakcija tla u H2O = 6.75 (neutralna tla), sadržaj humusa u oraničnom je sloju (0-30 cm) iznosio samo 1,81% (slabo humusna tla), sadržaj fosfora 14,16 mg/100 g tla (optimalno), a sadržaj kalija 15,11 mg/100 g tla (srednje-optimalno). No, pritom je raspon sadržaja hranjiva vrlo različit, npr. najmanja izmjerene količina kalija iznosi svega 2,36 mg/100 g tla (siromašno), a najveća čak 51,0 mg/100 g tla (za srednje teška tla se >40 mg/100 g smatra ekstremno velik sadržaj kalija). Na žalost, zakonodavac pritom nije predvidio praćenje opskrbljenosti zemljišta magnezijem, pa takvih podataka nemamo. Ipak, neke analize zemljišta u nasadima gdje se pojavljuje magnezij-žućenje ili magnezij-sušenje peteljkovine grožđa pokazuju da je ukupni sadržaj magnezija zadovoljavajući, pa se opravdano postavlja problem optimalnog razmjera između pojedinih hranjiva, npr. odnos K/(Ca+Mg) i sl. Prema višegodišnjem nepisanom pravilu osnovna se gnojidba vinograda temelji na vraćaju hranjiva uzetim iz zemljišta urodom grožđa, pa se često prakticira primjena kompleksnih mineralnih formulacija s naglašenim sadržajem fosfora i kalija, a minimalnim udjelom dušika. Poželjna su i dodatna hranjiva za vinovu lozu, npr. bor i magnezij (NPK 0:20:30+2+2). Među spomenutim pedološkim analizama posebno zabrinjava relativno niski sadržaj humusa, koji izravno utječe na dostupnost fosfora, kalija i magnezija u otopini zemljišta. Dakle, samo skladan odnos između reakcije zemljišta (pH), sadržaja humusa i osnovnih i mikrohranjiva jamči uravnoteženu gnojidbu. Kemijske analize zemljišta su pri izboru vrste i količine mineralnih ili organskih gnojiva pritom neophodne.
Manja opterećenost trsja rodnim elementima i provođenje ljetne rezidbe prikraćivanjem (odstranjivanjem) mladica pozitivno utječemo na manju pojavu fiziološke bolesti grožđa. Danas među vinogradarima prevladava mišljenje da je primjena folijarnih gnojiva s naglašenim sadržajem magnezija i kalcija najučinkovitija mjera protiv sušenja peteljke grožđa. Broj i vrijeme potrebnih tretiranja folijarnim gnojivima je različit, a često se navodi primjena tjedan dana prije početka dozrijevanja grožđa, odnosno prije početka mekšanja ili promjene boje kožice boba kod tamnih sorata. Nakon 10-14 dana mjera se ponavlja. Folijarno tretiranje hranjivima se uvijek provodi u kasnim popodnevnim ili večernjim satima, a prilikom miješanja izbjegavati anorganska sredstva za zaštitu bilja (npr. bakarni i sumporni fungicidi) i pripravke koji sadrže teške metale (npr. Al-fosetil u fungicidima Mikal, Verita, Winner, Rival, Attila, Alonso WP). Ako analize lišća dokazuju narušene odnose hranjiva, tada primjenu folijarnih gnojiva treba započeti već nakon završetka cvatnje. Sukladno rezultatima kemijske analize zemljišta i izgledom vinograda potrebno je ograničiti gnojidbu kalijem i dušikom. U područjima s dovoljno oborina prednost dati međurednom održavanju nasada sjetvom djetelinsko-travnih smjesa po preporukama struke, odnosno povremeno u jesen u vinograde unositi kvalitetni (zreli) stajski gnoj (barem svakih 4-5 godina).