Neočekivana kolovoška berba u nadbiskupijskim vinogradima

Neuobičajeno rano ove je godine počela berba traminca u vinogradima Đakovačko-osječke nadbiskupije u Trnavi nedaleko od Đakova. »Prvi berači ušli su u nadbiskupijske vinograde posljednjeg dana kolovoza, a to je omogućilo izuzetno lijepo vrijeme«, kaže velečasni Stjepan Karalić, direktor nadbiskupijskoga gospodarstva »Ravan«, koji se ni nakon 36 godina intenzivnog bavljenja vinogradarstvom i vinarstvom ne usudi reći da je ovladao svim tajnama tog posla.

Kaže da je svaka godina i svaka berba drukčija, a to je pokazala i ovogodišnja. Naime, uzorci mošta traminca ranije od uobičajenog roka pokazali su slador i kiselinu koji najavljuju vrhunsko vino.

»Kada je krenula vegetacija mi smo očekivali početak berbe sredinom rujna, međutim zbog vrlo ugodnoga kolovoza koji je pogodovao vinogradarstvu, odnosno kiše koja je pala i ugodnih sunčanih i toplih dana, dobili smo fino, zdravo grožđe, bez bolesti s dovoljnim sladorom i ugodnom kiselinom i zato je berba počela neočekivano u kolovozu«, pojašnjava velečasni Karalić.

Đakovačko-osječka nadbiskupija ima 30,5 hektara pod vinovom lozom, a pod grožđem je 7,5 hektara manje, jer se na tim površinama nalazi mladi nasad graševine i crnih sorata cabernet sauvignona, cabernet francka i merlota.

Od 24 hektara pod grožđem, najviše je traminca, oko 60 posto, a ostalo je chardonnay i vrlo malo graševine, odnosno crnoga grožđa koje je zabunom ušlo u nasade, a koje se ostavlja za kasniju berbu.

Misno vino najpoznatiji je proizvod vinarije Đakovačko-osječke nadbiskupije i ono je, uz katedralu i konje lipicance, postalo sinonimom Đakova.

Velečasni Karalić podsjeća na stoljetnu tradiciju vinogradarstva i vinarstva na ovim prostorima koja se veže uz dolazak biskupa iz Bosne početkom 13. stoljeća. Razvijajući vjerski život biskupi su okupljali narod oko euharistije - najveće svetinje za kršćane, a u toj euharistiji upotrebljava se i vino. Uvijek se vodilo računa da to vino bude ono pravo, od grožđa, pojašnjava teološku stranu uporaba vina Karalić.

Propitujući danas što učiniti s dosadašnjom tradicijom proizvodnje vina, posebno u ovim suvremenim, često surovim tržišnim uvjetima, nadbiskup Marin Srakić odlučio je, kaže velečasni Karalić, nastaviti s proizvodnjom svog već prepoznatljivog brenda »misnog vina«.

»Odlučili smo zadržati tu povijest i tu tradiciju i tome smo pristupili vrlo ozbiljno njegujući i obnavljajući vinograde i nastojeći da sačuvamo i taj naziv 'misno vino', za koji smo se još ranije izborili«, kaže direktor nadbiskupijskoga gospodarstva, ističući da je bilo vrlo teško jer su taj zaštitni znak upotrijebili i neki koji nemaju na to pravo.

»Misno vino je simbol Đakovačko-osječke nadbiskupije«, kategoričan je velečasni Karalić pojašnjavajući što je sve bilo potrebno učiniti kako bi se i formalno-pravno pripremili za tržišne uvjete koje karakterizira prava najezda vina, uvoznih i domaćih.

»Mislim da imamo jednu prednost koja se možda ne osjeti u ovome trenutku, ali će se osjetiti kad uđemo u EU, odnosno kada vinogradi koji su oko nas budu u punom rodu. Mi imamo tradiciju, jer doći u Đakovo, a ne vidjeti katedralu i ne kušati i ne uzeti misno vino u obližnjem Nadbiskupskom dvoru bio bi 'mali grijeh', ako ne i veliki. Gledajući marketinški, to je velika prednost koju imamo i koja će nam ostati i kada nastane još žešća borba oko plasmana vina«, tvrdi velečasni Karalić.

Svjestan da na vanjskom tržištu Đakovačko-osječka nadbiskupija sa svoje tri sorte bijelog, a uskoro i četvrtom sortom crnog vina, ne može biti prisutnija s velikim količinama, opredjeljenje je proizvoditi ono čega nema u velikim količinama, a to su vrhunska vina. Naime, prema riječima velečasnoga Karalića, u Hrvatskoj je svega 3,8 posto vrhunskih vina, a u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji je to 80 posto. Nadbiskupija ima, osim toga, traminac i graševinu koje omogućuju da se može krenuti u proizvodnju predikata.

»Đakovačka biskupija uvijek je bila poznata po proizvodnji vina, a sama je godišnje trošila tek oko 5000 litara, pa se pojavilo pitanje, što s ostatkom«, prisjeća se velečasni Karalić osnivanja tvrtke kojoj je na čelu i prilagodbe novim uvjetima poslovanja.

»Cijena butelje misnog vina u Đakovu je 45 kuna s PDV-om, a u nekom poznatijem restoranu je i pet puta viša, što ugostitelji pravdaju ambijentom u kojem se vino pije«, kaže velečasni Karalić iskustva s kojima se susretao kada je kao gost naručivao »svoje misno vino«.

Godišnja proizvodnja je oko 15 vagona, odnosno 150.000 litara, i obično se misno vino plasira u drugoj godini starosti i to preko već poznatih distributera, a dosta se proda i kroz maloprodaju u Nadbiskupskom dvoru.

Autor: Mile Ljubičić