Miroslav Palinkaš krenuo je od nule, danas proizvodi vrhunsku žlahtinu i pjenušce

Neželjeni gosti sve su češći problem hrvatskih poljoprivrednika, nije drugačije niti u okolici Novog Vinodolskog gdje Miroslav Palinkaš, vlasnik Vinarije Pavlomir, godinama ne uspijeva izaći na kraj s divljim svinjama.

Noću se spuštaju do vinograda i uništavaju ih, a problem je istaknuo u Ministarstvu poljoprivrede, Gradu i županiji. Veliki broj tih štetočina počeo se pojavljivati prije nekoliko godina pa su krenuli s ograđivanjem što će ih koštati barem 200.000 kuna.

"Problem neće nestati jer će dolaziti sve bliže lokalnom stanovništvu, ali i turistima“, upozorava. Podsjeća na događaj kada su u Kostreni preorale cijelo igralište, a sličnih slučajeva ima sve više. Njegovoj obitelji su lani u Bribiru uništile travnjak, a on je skoro poginuo dok je noću na quadu obilazio vinograd – naletio je na divlju svinju, preokrenuo se, udario glavom, zaradio potres mozga i završio u bolnici.

Dani topli, noći hladne

Prisjeća se početaka, dolaska u ovaj kraj prije 30 godina. "Uvjeti gospodarenja su nam bili nepoznati. Neki su nam čak savjetovali da ne sadimo vinograd jer nećemo uspjeti, ali povijest je govorila drugačije. Osim toga, vinogradarstvo i vinarstvo nam je struka pa ne čudi da smo se odlučili na taj korak“, govori.

Vinodolska dolina je vrlo pogodna za ovu kulturu jer ima puno sunčanih sati, a noći su izrazito hladne. Grožđe je ujutro kao da je bilo u hladnjaku, doznajemo. Zatim počinje zagrijavanje i tu se stvaraju vrlo dobri omjeri kiselina i šećera, ali se isto tako razvija izvrsna aromatika u vinima. Situaciju otežavaju jake bure koje isušuju teren pa je potrebno navodnjavati.

Još su stari Rimljani ovdje proizvodili grožđe što je trajalo do 1880-ih godina kada je filoksera uništila vinograde. Pokušali su ih obnoviti, ali nisu uspjeli pa je stanovništvo velikim dijelom otišlo u svijet 'trbuhom za kruhom'.

"Nakon što smo stigli iz Vukovara zbog ratnih događanja, tri godine kasnije zasadili smo prve trsove. Nismo htjeli boraviti po hotelima pa smo u Općini pitali gdje bi mogli pokrenuti neki posao, morali smo se negdje pronaći. Dali su nam u potpunosti zapušteni prostor u ovoj prekrasnoj dolini“, opisuje.

Svu zaradu ulažu u posao

Počeli su sa pšenicom i kukuruzom, ali su ubrzo zaključili da bi trebalo krenuti u smjeru vinogradarstva i vinarstva. 1998. su već imali vlastito vino. Nije bilo podruma pa su ga odlučili izgraditi i tako se sve pokrenulo. U početku se radilo o bačvama od nekoliko stotina litara, a danas raspolažu kapacitetom od 250.000 litara. Financirali su se od strane matične kuće Vupik iz Vukovara, pomoći županije i Grada.

Došlo je vrijeme odluke koja nije bila lagana - vratiti se u Vukovar ili ostati. Nastavili su graditi započeto. U Bribiru su izgradili kuću i nisu imali snage započinjati život po treći puta. 2008. su kupili Pavlomir od Vupika za 6,3 milijuna kuna, ugrubo oko milijun eura, te dan-danas grcaju u kreditima.

Dolaskom iz Vukovara živjeli su četiri godine u 25 kvadrata, no otvorili su voćarnu u Bribiru, zatim još dvije trgovine u Novom Vinodolskom, pa željezaru, uvozili jedno vrijeme automobile, vodili rent-a-car... Godine 2008. odlučili sve prodati da bi mogli investirati u Pavlomir. Miroslav je tada rekao: "Sad idem raditi ono što volim“, a sada u 60-ima, apsolutno uživa u svakom trenutku.

Danas imaju 12 stalno i 7-8 povremeno zaposlenih. Obitelj uskače, a on je ljeti u akciji od 7 do 22-23. "Naporno je, ali veseli čovjeka. Taj posao se mora voljeti, ne može ga svatko raditi. Ako to nemate u sebi, uzalud vam trud“, kaže i dodaje da sve što zarade ulažu.

Nisu zaboravili rodni kraj

"Da se dokažemo kao vrsni u ovom poslu trebalo nam je 10 godina kako sam i predviđao“, govori Palinkaš. Dokaz tome su i dvije nedavne zlatne diplome za Vinodolsku Žlahtinu. “Doživjela je potpuni uspjeh! Diplome su za Žlahtinu Grand Cru i za pjenušac San Marino od Žlahtine koji je prošle godine bio šampion na natjecanju Vina od Davnina u organizaciji Ministarstva Poljoprivrede”, doznajemo.

Prošle i ove godine doživjeli su pravi bum – podrumi su sada već gotovo prazni. "Tržište se naglo okrenulo, ali smo i sami napravili velike iskorake u vinarstvu, ulagali smo u opremu za dobru i kvalitetnu proizvodnju, a posebno u ljude“, napominje. Imaju dva enologa samo u podrumu, a Miroslav pored svog menadžerskog dijela posla vodi vinograde.

Dalje će nastaviti ulagati u vinograde kroz promjene nasada, a pokušat će što više novaca povući iz EU fondova. Prije su sadili na razmak 2,60 jer su imali stare traktore, a sada idu na 2,20 pa će vinogradi biti dovedeni u višu fazu, a uložit će i u modernije stupove, mehanizaciju.. Nisu u ekološkoj proizvodnji, ali su napustili primjenu herbicida.

"Morali smo sve ispočetka, osnovati vinogorje, vratiti žlahtinu koja je inače autohtona sorta – potekla je iz Vinodola, a kasnije prenijeta na Krk koji ju je nama sada vratio. Dobili smo je od obitelji Ivana Katunara“, kazuje.

Proces povratka je dugačak, trenutno imaju pola nasada pod žlahtinom. Još imaju chardonay, muškat žuti i cabernet sauvignon, poznate svjetske moderne sorte. No, nisu zaboravili svoj kraj pa su odlučili obnoviti vinograde u Šarengradu, odakle su porijeklom. Tako sada u programu imaju i graševinu. Danas o tim vinogradima brine jedna obitelj iz Iloka, a donedavno je sa svojih 90 godina brinuo otac. "Sada ima 93 i malo ga popušta. Zapravo mu ne dozvoljavamo da se time bavi“, kaže s osmjehom.

Radi cijela obitelj – Miroslav, brat koji vodi podrume, supruga, snaha, djeca pomažu kada treba. Sin vodi marketing, bavi se etiketama i drugim stvarima koliko stigne uz redovan posao.

Berba se vrši ručno, makar je sve teže skupiti ljude. Većinom se radi o starijem stanovništvu tako da je budućnost neizvjesna. Možda će morati početi razmišljati o strojnom branju jer se danas više mladog čovjeka ne može dobiti da radi u vinogradu. Voljeli bi zadržati tradicionalan način berbe što duže jer se ljudi nađu, druže i uživaju, govori.

Stranci prepoznali odnos cijene i kvalitete

Njihova žlahtina je ubrzo nakon početka proizvodnje postala vrhunsko vino što je potvrđeno od Zavoda za vinarstvo. Krenuli su i s proizvodnjom pjenušaca i trenutno su najveći proizvođači u Primorsko-goranskoj županiji. Imaju najveći broj pjenušaca, a vjerojatno su najjači i po količinama u proizvodnji. U asortimanu su četiri tipa pjenušaca, od žlahtine, kupaža, ružica vinodola (rose), graševina, a rade i rakije.

Od vina je izuzetno popularan muškat koji je jedini ove godine dobio zlatnu medalju na porečkoj Vinistri.

Kada je krenula pandemija, bili su kao i svi vinari vrlo uplašeni jer nisu znali što ih čeka, pribojavali se propadanja. No, nisu se prepustili slučaju pa su se okrenuli online prodaji i sami vršili dostave. Tako se odradio prvi, najteži dio prilagodbe novim uvjetima.

Lani je turistička sezona krenula u dobrom smjeru i prodalo se većinu vina. Ove godine su prodali sve, prema njima se okrenulo tržište Rijeke, Opatije, Crikvenice. Najviše koristi im donosi suradnja s ugostiteljima. Osim toga, ova godina je turistički izuzetno uspješna. U Crikvenici su otvorili wine shop koji sada već daje određene rezultate. Shop na kućnom pragu je posebno dobro radio, jedva su savladavali posao.

"Stranci su kod nas prepoznali odnos cijene i kvalitete. Znaju reći da takav tip vina u Njemačkoj moraju platiti duplo više nego ovdje pa su krcali aute i vozili kući. Turisti ovamo sve više vole dolaziti jer je slabo naseljeno, nema gužvi, a u ponudi je i dosta kuća za najam u osami. Prednost je što smo blizu Njemcima, Austrijancima, pogotovo Slovencima“, govori Palinkaš.

Vezali se na turizam

Već su u ranoj fazi razvoja poslovanja shvatili da se moraju vezati na turizam. Krenulo je prije 20 godina organiziranjem Noći vina u suradnji s Turističkom zajednicom Novi Vinodolski. Skupilo se tada nekoliko stotina oduševljenih ljudi na fešti u vinogradima.

Danas nadaleko poznatu Ružicu Vinodola organizirali su prvi put prije 15 godina uz potporu Grada i TZ-a. To su večeri kada 12 djevojaka gazi grožđe, sviraju tamburaši, a skupi se nekoliko tisuća ljudi. "Trajalo je do korone, unatrag dvije godine nema takvih događanja“, kaže.

Povezali su se s putničkim agencijama koje dovoze goste iz inozemstva. Ljude provode kroz vinograde i podrume te rade degustacije vina. Uz to se na stolu nudi pršut, kobasice, sir, maslinovo ulje.. "Održimo im prezentaciju Hrvatske u malom“, doznajemo. Bilo je izvrsno prihvaćeno, ali je i to korona prekinula. Organizirali su prije i berbe grožđa, dolazilo je 4-5 autobusa dnevno na branje, zabavu i čobanac.

Umirilo se, ali nastavlja se individualnim dolascima u kušaonicu. Sada goste upućuju već i lokalni iznajmljivači turističkog smještaja. A ove godine kao da je bila rasprodaja, tolika je bila navala na njihova vina!