Miklaužić: Kilogram grožđa nas košta 3,5 kune, kako onda litru vina dati u alkohol za pet kn?

Najveći moslavački vinar Marko Miklaužić iz Popovače, ujedno i predsjednik Udruge vinara "Bregovita Hrvatska", koja okuplja 630 proizvođača iz pet županija i Grada Zagreba, u krizi je posve povukao vino iz trgovačkih centara i okrenuo se, uz prodaju na kućnom pragu, dostavi. Svakog dana, otkriva, put glavnog nam grada ode 200 litara, što je malo u odnosu na vrijeme prije ove krize uslijed pandemije Covida-19.

Inače, vinarija OPG Miklaužić, uz nekoliko etiketa te odličan pjenušac najpoznatija je po autohtonoj sorti škrlet, na kojoj je obavljana prva domaća klonska selekcija, a posljednjih je godina postala i tržišno zanimljiva. No, ovaj se proizvođač izdvaja i po zagovaranju praćenja prirode u životnom vijeku vina, pa drži da ga svake godine treba što prije prodati jer je nova berba već za osam mjeseci. Sam to uspješno radi već punih 30 godina, a nijedno vino mu nije skuplje od 100 kuna.

Izgradnja nove vinarije

Posjetili smo ga na dan Sv. Vinka, u dvorištu veće vinarije koja ima sedam zaposlenih, a uskoro će dobiti nasljednicu na drugoj lokaciji odnosno "50 metara niže vinarije braće Trdenić". Tradicionalne proslave pa ni stotinu šarana na rašljama, dakako nije bilo, jer je korona i ovdje umiješala svoje prste.

Međutim, ne čekajući bolja vremena i ne tražeći razloge da se ne radi vrijedno i u krizi, ambiciozno je krenuo u nove planove i ulaganja. Sjeli su, priča, i na njihovu obiteljskom kućnom savjetu, kojeg čine uz sina Lovru, po struci agronoma, i dvije kćerke, a jedna ima i supruga agronoma, donijeli odluku da idu u izgradnju nove vinarije iz Vinske omotnice, koja je dijelom i zbog nepredviđenih troškova, ukopavanja sedam metarskih inoks tankova u zemlju s početne investicije od 3,5 milijuna narasla na ukupno 10 milijuna kuna.

"Izazov je dosta veliki, jer to znači da ćemo imati kapacitet vinarije od 250.000 litara vina godišnje, što je za Moslavinu, koja nije vinska Slavonija, dosta", napominje. Sada ima 27 ha vinograda, od čega u ekološkoj prozzvodnji 10 ha, ali ne i toliko eko vina na tržištu jer samo jedna etiketa košta 5.000 kuna godišnje, što je dodatni trošak koji treba pokriti.

S druge strane, velika investicija nosi i novih 10 ha vinograda. "I nova zapošljavanja, deset ljudi. Najvažnije je da iz naše vinarije ljudi ne odlaze, a ako i odlaze onda je to u mirovinu", kaže pokazujući nam radni prostor u kojem vlada 'stvaralački nered'.

Nema, navodi kroz smijeh, vikendicu, skupi osobni automobil ili ne daj Bože ljubavnicu jer sve to treba održavati, isto kao i vinograd, koji traži svoje i u godini, kao što je bila lanjska, kad je kasni mraz odnio gotovo 80 posto berbe.

Zabrana rada ne ugrožava samo ugostitelje, već i poljoprivredu 

Izgleda da jedna nesreća nikada ne ide sama, pa se na jako lošu berbu, nadovezao drugi lockdown u prošloj godini za kojeg zasad nema naznaka kad bi mogao biti okončan. Ugostiteljski sektor sve više se buni, ali nisu samo oni pogođeni. Pogođena je i poljoprivreda, naglašava, jer su tržišni viškovi vina znatni, a pomoć države u vidu skladištenja i pretvaranja vina u alkohol, neće riješiti ovaj problem koji bi mogao ugasiti i neke vinske regije jer su vinari prepušteni sami sebi. 

"Ako ova kriza potraje, a nema naznaka da bi mjere suzbijanja pandemije mogle popustiti u turističko-ugostiteljskom sektoru prije Uskrsa, onda ćemo biti na koljenima", kaže držeći da epidemiološke mjere treba popustiti u gospodarstvu, kako bi uhvatili zraka te preživjeli i ovu krizu, držeći da 200 milijuna eura pomoći od EU-a za to neće biti dovoljno.

"Krši se naše ustavno pravo da radimo, ali i živimo od svoga rada. Stoga pod hitno treba ukinuti zabranu rada ugostiteljima i tako spasiti poljoprivredu, ali i turizam, jer jedno bez drugog ne ide", drži on.

Udruga će obnoviti Poljoprivrednu školu u Petrinji

Od mjera pomoći u Covid krizi, dodaje, njihova je udruga malo toga koristila. "Žalosno je da litru vina pretvaramo u alkohol za pet kuna, a kilogram grožđa nas košta 3,5 kune", opisuje i navodi da je to bilo rješenje za 10 do 20 posto vinara, ali za većinu bi samo ukidanje zabrane rada ugostiteljima, odnosno povratak okupljanja i raznih manifestacija, od onih poslovnih do obiteljskih svečanosti i svetkovina, bilo pravo rješenje.

Osim toga, sada su vinogradari i vinari na području Bregovite Hrvatske, posebno Petrinje i Letovanića, imali velike gubitke u potresima pogođenim područjima, gdje je prema prvim procjenama lokalne udruge sveti Bartol', koja okuplja 50-ak vinara i voćara, izgubljeno između 8.000 i 9.000 litara vina, što nije malo, a uništen je i dobar dio inoks bačava u podrumima.

"Stradala je i Poljoprivredna škola u Petrinji, koju će naša udruga obnoviti, a zahvalan sam svima na pomoći od vinara iz Dalmacije i Slavonije do kolega iz Slovenije, koji su među prvima poslali dva kombija humanitarne pomoći", ističe Miklaužić, ponosan na vinare koje je osobno vodio na Banovinu.

Sadni materijal škrleta preselili u Njemačku 

Kada je riječ o sadnom materijalu škrleta, otkriva nam da su morali, kao i proizvođači graševine iz Kutjeva, preseliti proizvodnju u Njemačku. Radi se o 300.000 cjepova, koji se ondje prate iz satelita, a rezultati su puno bolji jer tamošnji trsovi, stari 17 mjeseci, imaju prinose u prvoj godinu od 4,4 kilograma grožđa. 

Međutim, novih nasada posađeno je na jedan hektar lani plantažno u Moslavini pa sad s nestrpljenjem čeka da vidi što će priroda dati čovjeku.