Luciano Visintin: Vino je emocija, a ne traženje voća i ne znam čega u njemu i slična razbijanja glave

Nisam ga sreo na Vinistri, uopće nije imao svoj štand, kao što se tamo nije pojavio niti kao gost. Ni njegovog proslavljenog Istriana, vina koje je 2016. godine zasjalo platinastim sjajem na Decanterovom natjecanju te dobilo titulu Best in Show, nije bilo na veličanstvenom masterclassu kojeg je o "svim licima terana" vodio Oz Clarke.

"Ma, pusti, sve je to politika, gotovo ravnodušno je odgovorio kad sam ga upitao koji su razlozi da na ponajvećoj hrvatskoj vinskoj smotri nema čovjeka koji je na jumbo plakatima po Istri, na kojima se smiješi držeći u ruci vino koje je proslavilo i njega i Istru kao vinsku regiju, ali i cijelu vinsku Hrvatsku, gotovo pa istoznačnica za vino u Hrvata".

A nije da Luciano Visintin nema što izvući iz svoje vinske kuhinje zvane Veralda i pohvaliti se vjernoj sljedbi koja je, unatoč visokoj cijeni koju je bio odredio za Istrian, razgrabila taj nektar.

Istrian utro put drugim vinima 

"Takvo Decanterovo priznanje definitivno određuje vinara i pokazuje tko je i što je. Kad me pitaju je li Istrian sada postao prepoznatljivost Veralde, nakon svega što se dogodilo u posljednjih godinu dana s tim vinom mogu samo reći da je Istiran skrenuo pozornost na Veraldu – dakle, obrnuto", priča Luciano.

A da je tome tako pokazuje i podatak da je upravo u Kaliforniju izvezao svojih prvih 4.000 butelja za taj dio svijeta. I to ne Istriana, kako bi se moglo očekivati, nego Istriane, Ambre, roséa i pjenušca.

"Kako sam vam i rekao, Istrian je utro put drugim vinima iz vinarije! Platinasta nagrada s Decantera mi je otvorila još puno vrata, a ovaj izvoz u Kaliforniju, dogovoren na Pro Wine sajmu u Dusseldorfu, za ne povjerovati u današnje doba – plaćen je unaprijed!!!"

Luciano ne skriva zadovoljstvo što je na prošlogodišnjem Decanterovom natjecanju za svoju "narančastu" malvaziju Ambru dobio srebrnu medalju i vrlo visokih 90 bodova, što je najbolje ikad ocijenjeno narančasto vino na tom natjecanju iz Hrvatske. Za to vino Luciano kaže da je promišljeno i napravljeno gotovo na eksperimentalnoj razini.

"Nisam od onih koji vole narančasta vina, ali kako su ta vina u trendu, htjeli smo se okušati u tom smjeru i pritom maknuti mane koje 99,99 posto narančastih vina imaju. Ono, popiješ gutljaj i više nemaš kamo pobjeći od tog vina! Dakle, cilj je bio napraviti jedno vino koje se može piti. A čim smo ga napravili, znao sam da smo uspjeli u toj nakani. Dakle, prije svega smo htjeli skinuti mane narančastih vina, a tu prije svega mislim na oksidativnost i visoka hlapiva i drvenost, i dobiti nešto prekrasno, sa 32 grama ekstrakta. To je vino koje u ustima traje minutu i pritom vas nimalo ne umara, lagano je, lepršavo, ono – TOP! Htjeli smo kroz vino dobiti grozd u ustima, a ne drvo, koje je ubijalo svaku sortnost. I tako smo dobili, vjerujem, prvo narančasto vino koje je uspjelo zadržati sortnost malvazije pa ga zato i zovemo – "orange light".

Najbolje ikad ocijenjeno narančasto vino

Nismo koristili sumpor, ali jesmo suhi led, tako da nemamo onu oksidaciju kad počnu fermentirati. Ovi autohtoni kvasci rade puno više glicerola nego selekcionirani, tako da smo dobili vino sa 14,5 posto alkohola. Jako je bitno da smo barik otvorili i skinuli 5 milimetara i nismo ga više palili, samo smo ga prošli s parom da ubijemo bakterije. Tako nemamo vaniliju. Malvazija je ubila te tanine drveta i nije izmijenjena, dali smo joj samo duži vijek trajanja. Orange sam nazvao Ambra, i Ambra je za vinoljupce, a ne samo za one koji vole samo narančastu boju!"

Luciano tvrdi da "radi na kupcu". Ne smatra se Bogom, a ako uspije napraviti neko vino "da se lako pije i dobro razumije, a pritom dugo traje i pilac o njemu govori 'Mmmmmmm' – onda je uspio!

"Zbog toga se vino i radi – prenijeti emocije ljudima! Dakle, miris nam daje nadu, a jezik nam otkriva okus. E sad, poslije progutljaja, koliko traje taj doživljaj u ustima, toliko smo uspjeli. Cijeli ovaj uvod pričam zbog Istriane, moje najnovije malvazije s kojom sam htio napraviti korak naprijed u odnosu na druge proizvođače. Htio sam je personalizirati, došli smo do 15 posto alkohola, igrali se s autohtonim kvascima, i dobili smo nešto posebno što može dati samo taj teritorij. Lagano, lepršavo, lijepo vino koje vam ostaje nekoliko minuta u ustima! Na manifestaciji "Walk and Wine", jedan gost je nakon kušanja samo izustio: 'Mmmmmmmm'! To je to! Vino je emocija, a ne traženje voća i ne znam čega u njemu i slična razbijanja glave", zaključuje Luciano Visintin.