Francuski štih u vinogradima i vinima Barun iz krašićke Doline kardinala

U svom jubilarnom, 30. izdanju, Vinski razgovori s Tomislavom Stiplošekom, predstavili su u Zagrebu vina Barun iz okolice Krašića, u Dolini Kardinala na Plešivici, točnije u Brezariću gdje imaju vinariju s lijepo uređenom kušaonom. Put do tržišnog uspjeha vodio ih je kroz izbor rijetkih sorata kod nas, kao što je manzoni te okretanju proizvodnji pjenušaca, koji danas čine 70 posto godišnje proizvodnje vina od 30.000 butelja.

Inače, vina Barun brend je iza kojeg stoji obitelj Barundić. Josip Barundić (punog imena Joseph-Stephane Špoljar Barundić) rodio se i odrastao je u Francuskoj, te se sa 12 godina vratio s obitelji u Hrvatsku. Obiteljsku tradiciju proizvodnje vina odlučio je podignuti na višu razinu te obnoviti vinograde, koje on i supruga Mara, uz puno truda i ljubavi, okopavaju svake godine, najčešće motikom zbog strmog terena, kako bi stvorili vinariju koja danas nudi tri mirna i tri pjenušava vina. 

Prvi posadio manzonija i pogodio sa pjenušcima

Kako se čulo, vinogradi su im, a imaju 5 ha vlastitih i 1,7 ha u zakupu, uvijek lijepo pošišani i uređeni te ugodni oku, što nas, zapravo ne čudi. Njegov pokojni otac se, naime, u Francuskoj bavio hortikulturom pa je, između ostaloga, uređivao i parkove koji su poznati u Monte Carlu. Dio te velike ljubavi prema prirodi i osjećaja za lijepo zasigurno je prenio i na svojeg sina, što se vidi na svakom koraku i u vinima Barun.

Publiku Vinskih razgovora Barundić je osvojio neposrednošću i jednostavnim pristupom komunikaciji, ali i vinima, koja traže, ali i daju puno, ako im se vinar posveti do kraja. Kušala se paleta: pjenušac manzoni Elegance Extra brut, pjenušac Le Rosé od crnog pinota, graševina, manzoni, Marquis pinot noir i za kraj slatki pjenušac Amoureux Muscat.

Barundić je prvi posadio sortu manzoni na Plešivici, koja je križanac pinota bijelog i rajnskog rizlinga, a još prije 60 godina je dala 15 klonova. Ovo grožđe ima sposobnost da se vrlo lako prilagodi na vrlo različite mikroklimatske uvjete i tipove tla, kožica mu je srednje debljine i vrlo je aromatično. No, mali su mu prinosi, u boljim godinama po trsu je to 1,20 do 1,30 kg, a u onim lošima i upola manje, otkriva naš vinar.   

Svi su se složili da su pjenušci i vina izuzetno dobri, a mnogima je posebno privlačan i zanimljiv bio muškatni pjenušac Amoureux Muscat Extra sec. To je, kažu, vino za doručak, ručak i večeru. Sve je oduševio crni pinot Marquis. Radi se o tipičnom, školskom primjeru crnog pinota, a da bi se dobio poseban pjenušac od njega treba ga ostaviti da se macerira samo 11 sati, kako bi se iz njega izvukao ekstrat, te je filozofija da grožđe što duže odleži. Berba grožđa za pjenušce kreće već 10. kolovoza, usred ljeta, kako bi sačuvali njihovu svježinu.   

Povećanje vinograda na 10 ha

Barundić je trenutno još uvijek zaposlen, a vinariju uspijeva voditi zahvaljujući obitelji, posebno supruzi Mari koja se brine o vinariji i o kući, a vrlo često je upravo ona ta koja vodi prezentacije, posebno na vinskim festivalima i sajmovima, koje redovito pohode pa su tako bili ovih dana i u Opatiji na Vinotrade Acrobat Portofolio Tastingu, gdje su bili samo jedna od dvije domaće vinarije, među njih 50-ak odabranih iz Italije, Španjolske, Francuske, Njemačke, Slovenije i Makedonije. Najstariji sin studira agronomiju u Zagrebu, gdje je na drugoj godini, pa je za očekivati da će za koju godinu, kad se Josip nagodinu umirovi u potpunosti posveti vinariji, ona dobiti i stalnog enologa. Vinograde šire pomalo, a cilj je imati ih oko 10 hektara. Još su baka i djed, kako kaže, imali vinograd pa su oni danas stari 120 godina.

Odgovarajući na upite, kazao je da je kod njih vinogradarstvo, prije svega, obiteljski posao, jer sami moraju raditi sve, cijele godine, kako bi došli do zahtjevnog tržišta. "Nije tajna da je danas lakše prodati pjenušac, posebno onaj s Plešivice, nego li vino jer se oni sve više piju, posebno kod mlađe populacije", rekao je. Otkrio je i da od domaćih sorata, najviše voli plavac mali s Pelješca, a krenuo je i izvoz vina Barun u Češku i Austriju.

Uzdaje se u domaću hranu, a specijalitet su im domaće race, jer drži da nema previše smisla u kušaonici, uz domaća vina, nuditi uvoznu hranu iz trgovačkih centara. Prodaja u restoranima vina im iznosi 80 posto, a 20 posto prodaju na kućnom pragu.    

Kad se sve to spoji, uzimajući u obzir da i kao mala obiteljska vinarija teže visokoj kvaliteti, možemo zaključiti da će vinarija Barun imati sve bolja i zanimljivija vina.