Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Zaštita tuja
  • 20.01.2019. 19:00

Tuja traži stalnu pažnju i nadzor, ali i zimski tretman

Prilikom izbora biljaka za uređenje dvorišta, ukoliko se odlučite za tuju, morate znati da je reč o biljnoj vrsti koja je po lepoti fascinantna, ali u održavanju traži veću negu i pažnju nego što se misli.

Foto: Thuja Planet
  • 80.814
  • 435
  • 2

Razvojem celog društva, sve većoj prisutnosti "ekspanziji betona" savremeni čovek želi da ima svoj mir i tišinu, ma koliki oni bili. Što iz prethodno navedenog, a dobrim delom i razvojem jedne nove mode koja se naziva bogato uređen vrt, ljudi se odlučuju za podizanje "zelenih bedema" od četinara. Nesumnjivo zbog svog zimzelenog efekta, ali takođe i grandioznosti i vizuelnog utiska, pa iz ovog ugla mogao bih reći i niže cene u odnosu na ostale biljne vrste, ljudi se često odlučuju za žive ograde od biljaka iz roda tuja.

Tek nakon sadnje, često bez savetovanja sa stručnjacima, zbog  pojave žarkih leta ili kišovitih jeseni, vlasnici velelepnih dvorišta se suočavaju s problemom zaštite, koji na kraju za posledicu ima osušene biljke.

Najčešće korišćene vrste tuja kod nas su smaragdna tuja (Thuja occidentalis "smaragd"), stubasta tuja (Thuja occidentalis "Columna"), dok su nešto manje zastupljene: istočna tuja (Thuja orientalis), džinovska tuja (Thuja plicata). Sve ostale vrste i varijante iz tog roda retko se kad sreću, osim u dvorištima velikih zaljubljenika u hortikulturu, kao pojedinačna stabla.

Klima regiona, dubina i kvalitet zemljišta su najvažniji

Prilikom sadnje tuja prvenstveno se mora povesti računa o klimi samog regiona, dubini i kvalitetu zemljišta jer je tuja biljka koja najbolje uspeva na dubokim i kvalitetnim zemljištima, koja su dobro drenirana, ali isto tako zadržavaju određenu količinu vlage u letnjim mesecima, zato što je tuja biljka velike zelene mase i potrebna joj je značajna količina hraniva i vode.

Sva plitka, skeletna, peskovita zemljišta ne pogoduju toj biljnoj vrsti, pa je na takvim terenima biljka obično ako ne odmah, onda kroz nekoliko godina osuđena na propast. Ti tereni su obično siromašni azotom koji se brzo ispira iz zemljišta i postaje nepristupačan biljci, ali i kalijumom i magnezijumom koji su za tuju veoma značajni zbog veće količine zelene mase i procesa fotosinteze. Naročito magnezijum. Zemljište mora da bude dobro drenirano jer u terenima s većim nivoom podzemnih voda kao i neoceditim česta je pojava asfiksije (gušenja) korena zbog nedostatka kiseonika i zemljišnih patogena koji dovode do brzog propadanja cele biljke.

Tek nakon sadnje, često bez savetovanja sa stručnjacima, zbog pojave žarkih leta ili kišovitih jeseni, vlasnici velelepnih dvorišta se suočavaju s problemom zaštite, koji na kraju za posledicu ima osušene biljke.

Prema svojim zahtevima ka zemljištu, vodi, hrani, temepraturi itd, tuja najbolje uspeva u regionima kontinentalne i umerenokontinentalne klime, ali bez velikih snežnih padavina. Sneg često može da izazove lomljenje biljaka, pa je zato da bi se to sprečilo neophodno vezivanje biljaka da bi se grane skupile, prilikom čega će se smanjiti negativan uticaj težine snega.

Sadnja tuja u regionima sa visokim letnjim temperaturama često može biti uzaludna jer visoke temperature obično dovode do ogromnog isušivanja nadzemnog dela biljke, što rezultira propadanjem biljke ili njenoj ogromnoj fiziološkoj iscrpljenosti. Tuja zbog velike zelene mase traži mnogo vode, kako u zemlji tako i na nadzemnom delu biljke, pa joj je potrebno često tuširanje, ali je tuširanje tokom dana, po visokoj temperaturi često pogubno zbog velikog šoka koji biljka doživi. Zbog toga tuširanje treba obavljati uveče ili rano ujutro.

Smaragdna tuja kao živa ograda (Foto: WikimediaCommons/Dieter Schlack)

Tuja kao biljna vrsta nema veliku sposobnost teranja bočnih izdanaka, stoga joj je neophodno često orezivanje da bi održala kompaktnost. Uglavnom je reč od dve rezidbe, ali je vreme rezidbe veoma značajno. Prvu rezidbu neophodno je obaviti pre kretanja vegetacije u rano proleće. Druga rezidba se obično izvodi kasno na jesen, nakon vegetacije. O sadnji tuja u priobalnim regionima treba dobro razmisliti jer je tuja biljka koja nije toliko otporna na pojavu slane.

Simptomi koji nisu za brigu - oporavak sledi

Česta zabrinutost ljudi zbog izgleda tuja javlja se krajem leta i početkom jeseni kada dolazi do tzv. "čišćenja biljke" zbog kojeg se unutrašnjost tuje proređuje, što je naročito izraženo kod vrste Thuja occidentalis "smaragdna tuja". Kod gustih i kompaktnih tuja poput smaragdne usled nedostatka svetlosti u unutrašnjosti krošnje dolazi do odumiranja četina, a njihova nagla promena boje i opadanje nastaje krajem leta. Zbog toga tuja postaje "šupljikava" gubi kompaktnost, što često izaziva zabrinutost vlasnika biljke. Međutim, reč je o redovnoj fiziološkoj pojavi koja ne predstavlja veliki problem jer se kretanjem nove vegetacije biljka oporavlja. Jedino se u tom momentu biljka može blago iščistiti da bi se uklonili osušeni delovi.

Sva plitka, skeletna, peskovita zemljišta ne prijaju toj biljnoj vrsti, pa je na takvim terenima biljka ako ne odmah, onda kroz nekoliko godina osuđena na propast.

Tokom zime, naročito u regionima sa nešto nižim temperaturama, tuje poprimaju specifičnu bronzanu boju. Simptom redovne pojave na biljkama tog roda, koji nije razlog za brigu.

Bolesti tuja

Do narušavanja izgleda tuja, ali takođe često i do njihovog potpunog propadanja dovodi više štetnih patogena, prouzrokovača bolesti. Za njihovo suzbijanje i očuvanje vitalnosti i vizuelnog efekta, neophodna je kombinacija mehaničkih, agrotehničkih i hemijskih mera.

Hemijske mere sprovedene u toku zimskog mirovanja imaju jako veliki značaj jer se njima znatno smanjuje infektivni potencijal patogena kao i primena pesticida tokom vegetacije. Najčešći prouzrokovači bolesti kod tuja, koje se manifestuju nekrozom vrhova četina, počevši od periferije ili vrha krošnje i širi se ka unutrašnjosti su: Kabatina thujae, Pestalotia funerea, Didymascella thujina, Lophodermium thujae. Patogeni prouzrokovači bolesti sušenja četina dovode do narušavanja vizuelnog efekta same biljke, dok u rasadnicima na mladim biljkama, naročito u godinama s visokim intenzitetom padavina tokom leta i jeseni, mogu da uzrokuju veće štete.

Njihovo suzbijanje treba da bude naročito intenzivno u rasadnicima, gde je osim zimskog tretmana bakarnim preparatima, potrebno obaviti još nekoliko tretmana u periodu april, maj, jun i to kombinacijom preparata iz grupe ditiokarbamata (Mankogal, Dithane) i benzimidazola. Stručnjaci preporučuju biranje preparata registrovanih za tu namenu, dok tretmane treba obavljati u vremenskom periodu od 10-15 dana, naročito nakon kiše. Odgovarajućom primenom hemijskih mera zaštite, često se jako brzo reguliše taj problem.

Tuja kao biljna vrsta nema veliku sposobnost teranja bočnih izdanaka, pa joj je potrebno često orezivanje da bi održala kompaktnost.

Osim bolesti sušenja četina javljaju se i problemi nekroze kore drveta tuja koja može da uzrokuje sušenje čitave biljke, naročito stabala u lošijem fiziološkom stanju. Osnovna mera zaštite je održavanje biljaka u dobroj kondiciji, kao i primena bakarnih preparata tokom zimskog mirovanja. Osim nekroze kore, česta je pojava i raka drveta, naročito u toplijim regionima. Taj patogen napada prvenstveno čempres (Cupressus sempervirens), ali takođe i biljke iz roda tuje. Osnovna mera suzbijanja te bolesti je mehaničko uklanjanje obolelih biljaka i njihovo spaljivanje da bi se eliminisao prouzrokovač, dok jako dobre rezultate pokazuju i preparati na bazi bakra pre kretanja vegetacije, kao i po završetku vegetacije.

Na vlažnim, neoceditim terenima, kao i kod navodnjavanja tuja plavljenjem, naročito u toku kišovitih godina javlja se i bolest izazvana štetnim organizmom Phytophtora cinnamomi koja dovodi do nekroze u donjem delu stabla i korenovog vrata zbog čega dolazi do propadanja kompletne biljke. Štete od tog patogena u kišnim godinama, u rasadnicima mogu da budu jako velike. Osnovne mere zaštite su nehemijske, a ogledaju se u navodnjavanju biljaka sistemom kap po kap, podizanju zasada na oceditim terenima. Prilikom suzbijanja korova treba voditi računa o tome da se ne stvaraju sitna oštećenja na kori biljaka, kao i eventualna primena preparata na bazi fosetil Al nalivanjem. Sve obolele biljke uvek treba ukloniti iz zasada i spaliti da bi se sprečilo dalje širenje bolesti.

Štetočine na tujama

Kao i ostale biljne vrste i tuje često podležu napadu lisnih i štitastih biljnih vaši. Kao osnovna mera borbe ističe se, takođe, zimski tretman tuja pre kretanja vegetacije mineralnim uljima (belo ulje, plavo ulje) čiji se efekat može pospešiti dodatkom insekticida na bazi acetampirida. Ukoliko se ti štetni organizmi pojave i u toku vegetacije mogu se primeniti insekticidi na bazi neonikotinoida, uz dodatak okvasivača (ili mleka) da bi se smanjio površinski napon vode i uspešno eliminisale i štitaste vaši.

Tokom zime će poprimiti specifičnu bronzanu boju (Foto: Pixabay/_Alicja_)

Osim navedenih štetočina na tujama se može javiti i potkornjak Phloeosinus thujae koji uglavnom napada stabla u lošijoj kondiciji, a štete prave larve koje se hrane u samom drvetu. Glavne mere borbe su održavanje biljaka u dobroj kondiciji, stalna kontrola i pregled, krčenje napadnutih stabala, kao i hemijski tretman koji i ne može dati zadovoljavajuće rezultate kod pomenute štetočine. 

Međutim, najveći problem prilikom održavanja tuja kao pojedinačnih stabala, žive ograde, a naročito u rasadnicima predstavlja tujin krasnik Palmar festiva. Štetni organizam koji ima 2-3 generacije u toku godine u zavisnosti od klimatskih uslova u regionu, a prezimljava najčešće u stadijumu larve u napadnutoj biljci. Aktivira se na proleće kada lete odrasle jedinke, koje u toku proleća/leta polažu jaja na stablu tuje. Nakon izleganja, larva živi i hrani se unutar drveta tuje, prvo ispod same kore da bi se na kraju ubušila dublje u drvo. Svojom ishranom, prekida provodne sudove u drvetu i izaziva naglo propadanje jednog dela biljke, ukoliko je reč o stablima većeg habitusa ili kompletnih biljaka ako je reč o manjim biljkama. Simptom napada obično nastaje naglo, krajem leta kada dolazi do masovnog propadanja tuja. U regionima sa većim brojem rasadnika neophodno je uništiti sve napadnute biljke spaljivanjem, a zatim primeniti i hemijske mere zaštite, prvenstveno primenom zimskog tretmana mineralnim uljima, da bi se nastavilo sa kombinacijom preparata iz grupe piretroida i neonikotinoida u periodu april, maj, jun za vreme leta odraslih jedinki. Postavljanje crvenih lepljivih ploča, takođe, može dati određene rezultate jer se može smanjiti brojnost štetočine.

Sporadično, u regionima sa suvim i toplim letima tuje mogu napasti grinje, što se može sprečiti primenom nekog od akaricida (abamektin).

S obzirom na štetnost pesticida na životnu okolinu, naročito na pčele treba strogo voditi računa o letu pčela to jest o vremenu primene insekticida.


Tagovi

Zaštita tuja Tuja Kvaliteta zemljišta Klimat


Autor

Bogoljub Kandic

Više [+]

Inženjer biljne proizvodnje i magistar fitomedicine, rukovodilac vrtnog centra i rasadnika u Podgorici. Prati proizvodnju i savetuje brojne proizvođače u sadnji, rezidbi, ishrani i zaštiti.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Srećan vam Dan svete Julijana! :D Danas je običaj da se čovek dobro najede, a ko je sklon alkoholu, i dobro napije :D