Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Bonsai
  • 11.07.2020. 09:30

Bon znači posuda, sai drvo, a kako uspješno uzgojiti bonsai?

Uzgojem bonsaia se bavim 20-tak godina i puno puta zaključim da sam zapravo na početku jer stalno dolazim do nekih novih spoznaja, kaže Adrian Horvat iz susjedne Hrvatske koji u svom hobi rasadniku (0,5 ha) održava radionice i tečajeve.

Foto: Jumpstory
  • 453
  • 24
  • 0

Bon na japanskom znači - posuda, dok sai znači drvo. Doslovni prijevod bio bi drvo u posudi. No nije svako malo drvo u posudi bonsai, a niti je svaki bonsai malo drvo u posudi. Da bi se kreacija drveta u posudi mogla tako zvati, mora imati mnogo više. Ne smije biti samo zafrkano ožicano ili poštucano drvo, mora imati i pokazivati dostojanstvo. Dok slikar stvara svoje umjetničko djelo sa bojom i kistevima, mi koristimo drvo i žicu. Žica je naš kist, kojim stvaramo, znanje je boja, kojom oblikujemo svoje umjetničko djelo. On sve više i više prerasta u globalnu umjetnost. 

Nažalost, u današnje vrijeme još uvijek oko 95% ljudi misli da je to "ono malo zeleno u posudi" koje se kupi u cvjećari ili trgovačkome centru. To malo zeleno zapravo je ožiljena reznica nekog drveta ili grma iz južnih krajeva koja nam najčešće "umre" nakon nekoliko mjeseci jer to nije - drvo iz našeg klimata. Sa druge strane, zapitajmo se zašto su Japanci krenuli u uzgoj s drvećem iz vlastitog klimata. Pa eto, da skratimo - on se uzgaja i radi od drveća iz vlastitog klimata. 

Prvo sigurno evidentiranje ovog drveta u povijesti Japana datira iz 1195. god., kada je nastao oslikani svitak Saigyo Monogatari Emaki. Svitak je posvećen životu Saigyoa, koji je bio redovnik i član višeg staleža. Minijaturno stabalce naslikano je na svitku, a uz to je na svitku i opisano da je ovaj redovnik podrazumijevao svoj hobi statusnim simbolom. Jedna od legendi kaže kako je za vrijeme kineske dinastije Han, car naredio da se izradi krajolik u njegovu dvorištu. Naredio je da mu stvore minijaturu cijelog carstva. Brda, planine, doline, rijeke, jezera i naravno - drveće. Invazijom Japana u Kinu, Japanski bonsai umjetnici i uzgajivači ovladali su vještinama i prilagodili ga svojoj filozofiji. Ustabilio se u Japanu tijekom Kamakura razdoblja (1185-1333) u okvirima filozofije zen budizma. Prva izložba na Zapadu održana je u Parizu, 1878.  

U prvo vrijeme bio je više shvaćan kao mučenje malih stabala, nego jedan od oblika umjetnosti. Pa molim Vas, zar ne obrezujemo vinograde, zar ih ne plijevimo, ne guramo one mladice u ono malo prostora između žica... zar ne orezujemo svoje živice, zar ne kosimo travu svaki tjedan kod kuće i da ne nabrajam. Ako orezujemo voćnjak, proizvodimo hranu, kad uređujemo bonsai, stvaramo umjetničko djelo. Ipak, s vremenom, polako, mišljenje o njemu se mijenja. Isprva je ušao u SAD. Donijeli su ga američki vojnici iz ratova na istoku. No mnoga od tih drveta nisu preživjela ni prvu godinu. Stvar su u ruke uzeli Japanci koji su živjeli u Americi i počeli otvarati škole i akademije. Nakon toga se proširio i na Evropu. Potrebno je napomenuti kako su neka drveća u Japanu, izvanrednom njegom, postigla daleko veću starost, nego njihovi sunarodnjaci u prirodi.

On je istovremeno i objektivna i subjektivna umjetnost. Iste stvari naziremo i u slikarstvu, skulpturi, muzici, pa tako i u bonsaiu. Pratimo linije, plohe, kompoziciju, prostor, boje, asimetriju. U drvetu tražimo isto ono što traži slikar u motivu, kipar u skulpturi. Poštujemo osnovna umjetnička pravila, a povezujemo ih sa fiziologijom vrste drveta. Objektivno gledamo što na tome drvetu možemo učiniti da samo po sebi bude ljepše, a nadogradnjom kroz godine oblikujemo njegov i naš zajednički subjektivni karakter.

Postoji nekoliko načina da se krene sa uzgojem:

  1. Yamadori ili revitalizacija strog iskopanog drveta iz prirode, najcjenjeniji je način, kod kojeg se dobiva najkvalitetniji bonsai, postotak preživljavanja nakon vađenja često je niski, a sam proces do nastanka je vrlo dug.
  2. Prebonsai uzgojen u prebonsai rasadniku, najbrži je i najlakši način da se dođe do kvalitetnog drveta, no nažalost najskuplji.
  3. Drvo kupljeno u nekom od rasadnika ukrasnog bilja, nešto je jeftiniji način, no vrlo je teško pronaći drvo koje će zadovoljiti sve ono što tražimo od dobrog drveta.

Veličina drveća

Kategorizira se po veličinama u nekoliko kategorija od svega nekoliko centimatra sve do veličine od nekih 120 cm. Veliko i jako drvo daje osjećaj snage i veličine. Kod velikog moramo davati naglasak na imperisvnost nebarija (radijalni raspored korijenja iznad tla), kore, debla, sharija i jinova, (izbijeljeni suhi dijelovi starih grana) dok profinjenost ramifikacije (fino razgranjivanje) često ne mora biti jako važna. Male veličine mora biti baziran na drugim perceptivnim detaljima, profinjenost rada na sitnim detaljima, nježnost, savršena kompozicija oblika. Često puta se zanemaruje činjenica da je teže uspjeti uzgojiti vjerodostojno malo stablo nego li veliko stablo. S druge strane, mnogo je teže pronaći, izvaditi, ukorijeniti i vratiti život starim alpskim yamadorijima, negoli krenuti sa radom na mladom drvetu. U oba slučaja, potrebno je najmanje desetak godina rada. Najljepše je kada u svome vrtu imamo neko dominantno veliko stablo, koje okružuju stabla različitih veličina. Isto zahtijeva različite pristupe, a time pruža i više zadovoljstva u uzgoju.

Kako ostaje mali

Kada jednom drvo iz prirode presadimo u posudu, ograničili smo rast i razvoj korijenovog sistema, zapravo održavanje korijenove bale svodi se na uklanjanje svih provodnih dijelova korijenovog sistema, pa se sama zona aposrpcije pokušava uzgojiti i održati neposredno iz debla (nebarija). Baš kao što i svako drvo jabuke orezujemo, orezujemo i ovo drvo. Ishranom forsiramo buđenje povratnih pupova, obnavljamo krošnju, a ožicavanjem postavljamo novi rast u za to određen položaj.

Kako ostaje živ

Dok drvo u prirodi ima svoj korijen duboko u tlu zaštićen od niskih zimskih i visokih ljetnih temperatura, korijen bonsaia zapravo je smješten u vrlo nepovoljnim uvjetima. U posudama tijekom ljetnih vrućina ponekad može temperatura dosegnuti preko 50°C što dovodi do nepovratnog ugibanja korijenja. On nije cvijeće! Jedna od glavnih grešaka je što većina ljudi misli da se zalijeva kao balkonsko cvijeće. Tijekom ljetnih vrućina, korijen treba hladiti i po nekoliko puta na dan tako da se hladna voda procijedi kroz posudu. Stoga se kod uzgoja koriste tzv. propusni supstrati. Tijekom zime, kad je drvo u mirovanju, korijen većine ovog drveta izdrži do -10°C. No ukoliko temperature padnu niže, potrebno je prekriti sa svježim snijegom ili ga unijeti u hladnu i svijetlu negrijanu prostoriju na oko 0°C. Zapamtimo da je 80% ovih drveća uginulo tokom  ljeta za vrijeme vrućina, a ne tokom zime!

Kako od drveta nastaje živa skulptura 

U svakoj umjetnosti postoje neka pravila kompozicije crta, boja, ploha, negativnih i pozitivnih prostora, odnos visine i širine slike ili skulpture, dubina, perspektiva, stabilnost kipa na postolju, i na kraju postojanje prednje strane umjetničke sulpture. Sličnih pravila moramo se pridržavati i kod stvaranja živog umjetničkog djela. Kako mi radimo sa živim drvetom, najosnovnija je stvar poznavati koja vrsta drveta podnosi određene postupke, u kojoj mjeri ih možemo primjenjivati, ili drugim riječima pronaći osnovna pravila po kojima se mora formirati i dugi niz godina održavati živim drvo u posudi. Stoga su tijekom tisuću godina japanski umjetnici zadali neka osnovna pravila kojima je objedinjena fiziologija neke vrsta drveta sa nekim od željenih uzgojnih oblika. Rekao bih da je ono zapravo uspješno povezivanje fiziologije neke vrste drveta, sa zamišljenim uzgojnim oblikom, sa mogućnostima smještaja i održavanja, te sa vremenom koje možemo izdvojiti za njega. Za uspješan bonsai ne trebaju spektakularne japanske vrste, alati, već samo malo umjetničke duše, dosta znanja o fiziologiji i dug suživot sa najobičnijim drvetom iz okolice. 

Neki od osnovnih mogućih uzgojnih oblika

Svaka autohtona vrsta drveća ima neke svoje fiziloške osobine od kojih neke možemo prilagođavati zamišljenom dizajnu, a neke ne možemo ili ne smijemo. Stoga su japanski umjetnici kroz dugi niz godina uzgoja zadržali na svega nekoliko glavnih i osnovnih oblika u kojima se može uzgajati i oblikovati ovo drvo. Uspravni, nagnuti, polukaskade, kaskade, vjetrom zahvaćeni, stil metle, drvo na kamenu, šumarak, šumica... Prije nego se odlučimo u kojem ćemo uzgojnom obilku pokušati formirati i dugi niz godina održavati živim, potrebo je vrlo dobro poznavanje fiziologije razvoja, rasta, stvaranja latentnih i povratnih pupova, mogućnosti razvoja i obnove korijenovog sustava, fleksibilnost ožicavanja kod formiranja, sposobnost podnašanja vrućine ili hladnoće, otpornost na bolesti i štetnike i još mnogo, mnogo drugih stvari.

U mnogim umjetnostima dosegnemo trenutak kad je umjetničko djelo završeno. Kod njega nije tako. Njega radimo sa živim bićem koje raste, živi i neprekidno se mijenja, tako da se nikada ne može reći, moj je završen. Pred nama je kontinuirani rad koji zahtijeva da održimo drvo živim dugi niz godina, da zadržimo zamišljeni oblik, veličinu, gabarite, linije, plohe, kompoziciju... Dakle, Bonsai je vrlo kompleksan pojam u kojem se isprepliću elementi umjetnosti i fiziologije drveća.

Baš kao što svaki čovjek ima karakter, svoje lice, kao što svako umjetničko djelo, kip ima svoju prednju stranu, tako i on ima svoje lice, prednju stranu, svoj karakter. Stoga kako pronaći lice, prednju stranu drveta na kojem ćemo raditi i prikazati ga drugima. No to ne znači da i sa ostalih strana ne mora biti skladan. Mora voditi naš pogled kroz svoju strukturu kao što nas umjetnička slika ili skulptura vodi i priča svoj sadžaj. Likove, krajolike, osjećaj prostora i vremena koje je proteklo. Moramo ga svake godine pokušavati učiniti sve ljepšim i sve ljepšim i mora predstavljati slavlje života, tijeka vremena, stanja i promjena godišnjih doba. 

Baveći se njime moramo znati istovremeno iskazati i eleganciju prirode i okrutnost prirodnih sila i pronaći ljepotu u stalnim promjenama. U njemu pokušavamo prikazati ljepotu svjetlosti proljetne breze, melankoliju žute jeseni bukve, prkos stare kaskade bora koja se nadvija nad liticu, dugovječnost starog hrasta ili lipe.

Kada vidimo da drvo odgovara na naše postupke, na naše želje i rad na njemu, da se trudi opstati u novom dizajnu, prihvaća ono što smo mu namijenili, tog dana međusobna konverzacija postala je obostrana i jednostavna. Drvo prihvaća ono što mu je namijenjeno, a mi prihvaćamo ono što nam je drvo reklo da može podnijeti. Jezik sporazumijevanja postaju znanje fiziologije, moć promatranja, uočavanja, razmišljanja. Započela je nevjerojatna međusobna ovisnost dviju živih bića. Čovjeka i drveta - bonsai!


Tagovi

Bonsai Uzgoj bonsaija Japansko drvo Drvo u posudi


Autor

Adrian Horvat

Više [+]

Adrian Horvat je diplomirani inženjer agronomije.

Izdvojeni tekstovi

KLUB

Što će Brad pit' na ovogodišnjem Oskaru?

Brad Pitt nije nominiran ni za jednu nagradu na ovogodišnjem Oskaru, ali i dalje ima važnu ulogu na ovoj ceremoniji. Njegov zadatak je osvježiti goste i to - šampanjcem....

Više [+]