Učestalo sušenje tuje - kako je zaštititi?

Već nekoliko godina unatrag u Hrvatskoj se javlja problem sušenja tuja. Da stvar bude gora, naviše stradava najčešći kultivar Smaragd kojeg možemo naći u gotovo svim dijelovima naše zemlje. Iako je riječ o vrsti koja je u Hrvatskoj alohtona, česta je u rasadnicima i parkovima jer se koristi kao ukrasna vrsta, a često se koristi i kao zelena ograda, stoga su urbani šumari sa pravom zabrinuti.

Tuja, a naročito vrsta Thuja occidentalis, u Hrvatskoj je omiljena ukrasna biljka, rado viđena kao soliter ili zelena ograda na brojnim domaćinstvima i javnim površinama. No proteklih nekoliko godina tuja, pogotovo njezin najčešći kultivar Thuja occidentalis smaragd, učestalo propada i suši se. Neki drugi kultivari zapadne tuje, poput također vrlo sađenih columne i plicate, nešto su otporniji na napad bolesti i štetnika. Kultivar Smaragd najzastupljeniji je u Hrvatskoj i pretpostavlja se da čini 80% svih posađenih tuja u nas.

Najčešće se krive klimatske promjene

Neki autori navode kako je zbog tretiranja reznica hormonima i enzimima ova vrsta postala manje otporna na cijeli opus bolesti. Prema tome, biljke ostaju otpornije ukoliko se razmnožavaju bez ikakvih dodataka, pogotovo enzima rasta. Cijena tome je naravno manji broj zakorijenjenih reznica te poskupljenje postupka razmnožavanja. Ukoliko biljke u startu previše potpomažemo u rastu, nakon presađivanja kada više nemaju toliku pažnju, postaju fiziološki slabije.

Sušenje se javlja u vidu propadanja vrhova izbojaka, cijelih grančica i grana, a prekrasna zelena boja mijenja se u blijedozelenu koja kasnije prelazi u smeđu te se na kraju biljka često u potpunosti suši i odumire.

Brojni su faktori koji utječu na ovakvo stanje. Najčešće se krive klimatske promjene i neadekvatna skrb za posađene biljke. To je djelomično točno jer svaka biljka trpi i fiziološki slabi ukoliko nema optimalne uvjete za rast i razvoj (suša, neadekvatno tlo, prevelika vlaga, prevelika gustoća biljaka), te je tako oslabljena biljka pogodna za napad brojnih sekundarnih štetnika.

Štetočine napadaju stabla pod stresom

Tujin krasnik (Palmar festiva) jedan je od najčešćih. U prvoj fazi napada može se primijetiti zadebljanje na tanjim dijelovima stabljike ispod kojih nalazimo bijele spljoštene ličinke. Dio stabljike iznad zadebljanja vene i suši se pošto izlegnute ličinke izgrizaju stabljiku čineći nepravilne hodnike pod korom što može dovesti do sušenja cijelih grana a ukoliko je biljka mlađa, dovest će do sušenja cijele biljke. Čempresov krasnik (Buprestis cupressi) čest je štetnik koji uz čemprese i cedrove napada tuje u Primorju i Dalmaciji.

Potkornjaci koji napadaju čempresovke (Phloeosinus thujae - tujin potkornjak, Phleosinus bicolor - borovičin potkornjak) spadaju među najopasnije štetočine jer napadaju stabla pod stresom koja su fiziološki već oslabljena, ali sve češće i zdrava stabla. Odrasle jedinke buše rupe na kori i pod korom a simptomi postaju vidljivi kada se na rašljama grana, na mjestima gdje se hrane, možemo primijetiti piljevinu i smolu. Iznad tih mjesta dolazi do sušenja vrhova grana koje može, ukoliko je postavljeno jajno leglo, izazvati smrt stabla.

Moljci mineri na čempresovkama (Argirestria thuiella, A. trifasciata, A. dilectella). Iako ne izazivaju smrt stabla, moljci mineri na tujama i općenito čempresovkama uzrokuju štetu estetske vrijednosti, koja je uostalom i najčešći razlog sadnje ove vrste.

Potrebno izvršiti pregled zaraženih biljaka

Za određivanje adekvatne zaštite potrebno bi bilo izvršiti pregled zaraženih biljaka. Ekološke mjere zaštite od štetnih insekata, koje mogu biti od pomoći u preventivi, su primjena žutih ljepljivih ploča (metoda uobičajena u voćarstvu), te postavljanje feromonskih klopki i feromona za smanjenje brojnosti tujinih potkornjaka. Na tržištu se odnedavno pojavio specijalni feromon namijenjen za tujinog potkornjaka. Čim se primijeti promjena boje grančica na tujama, a koja upućuje na odstupanje od njene normalne boje u tom vegetacijskom periodu, takvu granu potrebno je odrezati pri deblu i obavezno spaliti. Ukoliko je zaraza već zahvatila jaču granu ili veći dio od vrha biljke, tada je najsigurnije cijelu tu biljku izvaditi zajedno sa korijenom i spaliti. Pritom to treba učiniti vrlo rigorozno i bez milosti kako bi se spasilo preostale, možda još nezaražene biljke u rasadniku ili živici. Ovaj postupak pregleda biljaka potrebno je redovito izvoditi tijekom vegetacije i poznavati stanje svojih biljaka.

Vrlo je važno odmah u proljeće provesti kvalitetan pregled tuja i ustanoviti u kakvom stanju su prezimile. Jedna od mjera je i čišćenje stabalaca od odumrlih iglica iznutra trešenjem biljaka i vađenjem odumrlih izbojaka. Ovo se provodi ručno, mada su neki profesionalni vrtlari ovu metodu počeli provoditi i strojnim čistačima ili peračima. Od konvencionalnih, ujedno i najučinkovitijih metoda zaštite, općenito se može preporučiti upotreba kontaktnih i sistemičnih insekticida na bazi aktivnih tvari imidakloprid i tiametoksam, generalno govoreći u tijeku mjeseca svibnja. Obzirom da se radi o sredstvima iz skupine neonikotinoida koji su otrovni za pčele, tretiranje je potrebno provesti u vrijeme kada nema leta pčela (nakon cvatnje cvatućih biljaka u blizini ili navečer nakon pčelinjeg leta). Fenazakin uspješno suzbija crvenog pauka i grinje.

Gljivice uzrokuju smeđu pjegavost

Gljivične bolesti također ne štede ovu vrstu a među najčešćima jesu Didymascella thujina koja uzrokuje smeđu pjegavost izbojaka tuje. Simptomi ove bolesti su malena bjelaksta područja koja se pojavljuju na gornjoj strani jednogodišnjeg lista nakon kojih se mogu primijetiti malene tamnosmeđe točkice koje predstavljaju plodišta. Također, na mladim izbojcima tijekom zime mogu se primijetiti pojedinačne smeđe lisne ljuske. U slučaju jačeg napada lišće će u jesen potpuno posmeđiti i otpasti dok će zaraženo lišće koje nije otpalo poprimiti pepeljasto sivu boju. Daljim napretkom bolesti, stablo u donjem dijelu poprima izgled opožarenog debla dok krošnja postaje prorijeđena.

Neke mjere zaštite tuje od napada gljive su:

• uporaba čistih, nezaraženih reznica
• redovitio mijenjanje gredica za uzgoj sadnica
• višekratna uporaba fungicida u rasadniku tijekom vegetacije

Još jedna gljivična bolest česta je na tujama te uzrokuje odumiranje izbojaka kojemu je uzročnik gljivica Kabatina thujae a nalazimo je na biljkama koje su rasle na tlima siromašnima kalijem i magnezijem. Napad je češći ukoliko tuja raste u vlažnim uvjetima i u gustome sklopu poput živice. Na kori grana zaražene biljke mogu se povećalom uočiti sitna crna točkasta plodišta. U rijetkim slučajevima mlada stabla mogu odumrijeti no najčešće odumiru samo vršne grane. Zaštitu fungicidima najsigurnije je provoditi preventivno tijekom vegetacije.

Preventivnu zaštitu provodimo i tzv. zimskim tretiranjem u fazi mirovanja vegetacije, ali kada je temperatura iznad pet Celzijevih stupnjeva, kombinacijom mineralnih ulja i bakrenih spojeva, npr. Modrim uljem. Mineralno ulje djeluje insekticidno, a bakreni spojevi služe fungicidnoj zaštiti.

Autor: Darko Pleskalt, Foto: Zegra rasadnik