Turizam i šumarstvo mogu i moraju skupa

Najzapadnija šumarija u Hrvatskoj, šumarija Buje pripada tipičnoj šumariji na kršu sa svom problematikom koju donosi gospodarenje šumama u litoralnom pojasu. Opasnost od požara i obnova šuma predstavlja tekuću problematiku istarskih šumara dok pritisak turizma čini svoje. Ipak šumarstvo i turizam imaju bliske poveznice i svima je u interesu da i jedna i druga djelatnost cvatu na opće zadovoljstvo.

Šumarija Buje nalazi se na krajnjem zapadu Republike Hrvatske i posluje u sklopu buzetske podružnice Hrvatskih šuma. Kao što je i za pretpostaviti, na zapadu je Jadransko more, južno se nalazi šumarija Poreč te Posebni rezervat šumske vegetacije Motovunska šuma dok se na istoku nalazi šumarija Buzet. No najzanimljivije je svakako na sjeveru. Naime, cijela sjeverna granica predstavlja državnu granicu sa Slovenijom, koja je ovih dana vrlo često u medijima. Iako presuda arbitražnog suda niti na koji način ne obvezuje Republiku Hrvatsku, šumari niti u kojem slučaju nemaju razloga za brigu jer je kopneni dio u potpunosti ostao u RH.

Zaštita šuma od požara

Šumarija gospodari s dvije Gospodarske jedinice ukupne površine 7.790,87 ha: Kršin koji se nalazi u zapadnom dijelu šumarije, površine 4.235,22 ukupne zalihe 120.542 m³ te Oprtalj u istočnome dijelu koji ima površinu od 3.555,65 ha i ukupnu zalihu od 267.146 m3.

O šumariji brine 10 zaposlenika na čelu s upraviteljem Leom Prohaskom. Kao i većina šumarija u litoralnom pojasu, šumari iz Buja koncentrirani su na čuvanje i zaštitu od požara, sporedne šumske proizvode te općekorisne funkcije šume. Upravo ovo posljednje od krucijalne je važnosti za funkcioniranje šumarije jer osim što korist imaju ekosustavi na području šumarije, tu je i iznimno važna turistička djelatnost koja sve više ovisi o zdravoj klimi i prirodnim ljepotama. A upravo je to glavna zadaća bujskih šumara. Stoga je naglasak na komunikaciji s lokalnom samoupravom i turističkim udrugama i agencijama. Prilikom našeg posjeta, upravitelj Prohaska nas je proveo najzanimljivijim predjelima šumarije te nam je pojasnio problematiku gospodarenja područja gdje je veliki antropogeni utjecaj i gdje turizam ima prednost pred svim ostalim privrednim granama.

Na području šumarije postoje dva značajna šumska kompleksa: Kornarija u GJ Oprtalj te Kanegra u GJ Kršin. Kompleks Kornarija nalazi se na području općine Grožnjan i proteže se na površini od 150 ha. Vegetaciju čine dvije šumske zajednice: hrasta medunca i bijelog graba te medunca i crnog graba. Najznačajnije vrste su hrastovi cer i medunac, zatim pitomi kesten, bagrem, crni i obični bor. Zanimljivo je da je na ovome području opažena stabla bukve i smreke što je za ovaj prevladavajući tip klime neuobičajeno. Crni bor zbog povoljnih klimatskih i pedoloških karakteristika na ovome području doseže impozantne visine od 30 metara te drvnu zalihu od preko 600 m³/ha. Pronađeni su i primjerci cerova visine 25 metara te prsnog promjera preko 70 cm. Prema programu gospodarenja, ukupna drvna zaliha ovog šumskog kompleksa iznosi 37.474 m³, godišnji prirast od 1.022 m³, dok je desetogodišnji etat 4.925 m³.

Alepski bor se pokazao boljim od medunca

Specifičan položaj u blizini većih turističkih centara te laka dostupnost i navedene dendrološke karakteristike, ovo područje je zanimljivo ne samo iz gospodarskog aspekta već i kao turističko rekreativna zona.

Slično je i sa područjem Kanegra koje se nalazi uz samu Savudrijsku valu površine 310 ha unutar kojeg se nalazi turističko naselje s bungalovima dok je u južnome dijelu Kanegre poznata trasa željezničke pruge Parenzana koja je revitalizirana i služi kao rekreativna pješačko-biciklistička staza s uređenim odmorištima i vidikovcima. Vegetaciju čini šumska zajednica medunca i bijelog graba. Na navedenome području nalazimo uređajne razrede sjemenjača alepskog i crnog bira, panjače medunca, šikare i čistine. Ukupna drvna zaliha ovoga šumskog kompleksa iznosi 8.900 m³ dok je godišnji prirast 239 m³ a desetogodišnji etat 509 m³. Vidljivo je kako tu nema količina za ozbiljno šumarstvo no prostor je itekako atraktivan kao turističko rekreativna zona, stoga je poseban naglasak upravo na zaštiti šuma a na ovom području vlada itekako veliki rizik od požara.

"Imali smo veliki požar 2007. godine kada je izgorjelo 35 ha visoke borove šume a požar je zahvatio i rubni dio turističkog naselja. Tom prilikom je naselje jedva obranjeno, ali srećom nije bilo ljudskih žrtava. Sa sanacijom smo započeli iste godine, prvo uz asfaltnu prometnicu prema turističkom naselju a slijedećih godina i u ostalim odsjecima. Treba napomenuti kako je riječ o vrlo kompliciranom stjenovitom terenu gdje erozija brzo učini svoje. Svaka kapljica vlage na tom području od iznimne je važnosti", priča nam Prohaska.

Danas je to područje obraslo gustom mladom šumom alepskoga bora koji je pokazao puno bolje rezultate od medunca.

Kada govorimo o šumama istarskog poluotoka kroz povijest potrebno je naglasiti kako se stav stanovništva mijenjao od negativnog prema pozitivnom. Nekada su šume krčene i paljene kako bi se stvorilo zemljište za poljoprivredu, naselja i druge namjene sve dok šuma nije prihvaćena kao izvor građe, ogrijeva i sirovine, ali ono što je najvažnije, kao izvor općekorisnih funkcija šuma.

Već u srednjem vijeku, na ovim područjima dolazi do nestašice drva što dovodi do povećane brige za zaštitu šuma i rane osviještenosti stanovništva o važnosti šume za život čovjeka. U vrijeme Mletačke republike, šume su podijeljene u tri kategorije: državne šume gdje veliku ulogu igra Motovunska šuma koja je izgledala bitno drugačije negoli danas, zatim javne šume te privatne šume. Venecija je kao pomorska sila vodila računa da uvijek ima dovoljno sirovine za proizvodnju brodovlja za svoju trgovačku i ratnu mornaricu jer je trgovina bila glavna grana privrede. Šume koje je koristila Venecija bile su pod strogim nadzorom države a propisi o sprječavanju šteta od ljudi, stoke i zaštita od požara bili su vrlo precizni i detaljni. Već 1532. godine, Mletačka republika je na području Istre imala organizirane šumarske inspekcije 1584. godine dobiva prvi katastar šuma koji je ujedno i prvi katastar šuma na svijetu.

Katastar istarskih šuma još u 18. stoljeću

U drugoj polovici 18. st. Venecija je izradila zaseban Katastar istarskih šuma u kojem su uvedene sve šumske čestice njezinih imanja u Istri. Slala je u istru posebne komisije koje su prebrojavala hrastova stabla i pečatila ih zasebnim čekićima koje su čuvali u čvrstim metalnim škrinjama s ključevima pohranjenim kod triju osoba. Na osnovi tog katastra 1777. godine donesen je dvojezični zakon o mletačkim šumama u Istri.

Katastar šuma je bio toliko napredan da ga preuzima i Napoleon, poznat po uvođenju administracije i ostavlja ga na snazi nakon što je pripojio Mletačku republiku Francuskoj. Međutim nakon sloma francuskog imperija, Istra dolazi pod vlast Austrijske carevine gdje državna briga za šume popušta i šumski fond se upropaštava. Tek 1886. godine istarska skupština donosi zakon o pošumljavanju u kojem bio uređen i način financiranja radova. Do 1913. godine pošumljeno je oko 4.000 ha a nastavak pošumljavanja prekida rat.

Obnova šuma poslije 2. svjetskog rata bila je prioritet. Godine 1950. osniva se poduzeće Viševica Rijeka koje je 1954 ukinuto s šumarije su dobile samostalnost u poslovanju. Godine 1960. osniva se šumsko gospodarstvo Istra iz Buzeta sa 7 šumarija u svome sastavu, dok osnutkom Hrvatskih šuma d.o.o. 1990. godine šume šumarije Buje prelaze u državnu tvrtku.

I na ovome primjeru moramo ponoviti kako je floskula da su šume našeg priobalja uništene od strane Mlečana čista neistina.

Autor i foto: Goran Vincenc