Rječnik šumarskih pojmova, znate li što je etat glavnog prihoda?

U javnosti se u posljednje vrijeme pojavio veliki broj članaka koji govore o šumarstvu, no vidljivo je iz koncepta članka da autori ne barataju s osnovnim pojmovima i često "miješaju kruške i jabuke“. Naravno, velika većina ih je maliciozna i na njih ne možemo utjecati, ali nam je jasno zašto je šira javnost zbunjena te im ovom prigodom želimo pojasniti neke od šumarskih pojmova kako bi lakše razumjeli problematiku. 

Obnova šuma može se opisati kao zatvoreni krug. Ima sličnosti s ratarstvom jer uključuje ulaganje i iskorištavanje. Glavne su razlike trajanje i pokrivenost tla. Ciklusi u ratarstvu su kratki, redovito jednogodišnji i kod njih nakon žetve tlo neko vrijeme ostaje golo. U šumarstvu, u gospodarskim šumama proces od sjetve ili sadnje do pridobivanja drvne građe traje više od stotinu godina ili nekoliko desetaka godina, ovisno o vrsti drveta. Kada se stabla koja su dosegla starosnu dob kada će dati najkvalitetniju drvnu građu iskoriste, netaknuta ostaju rasti mlađa stabla. Takav postupak kod kojega je vegetacija stalno prisutna naziva se održivim ili potrajnim gospodarenjem i provodi se u Hrvatskoj više od 250 godina. 

Kakva je dobna struktura stabala koja ostaju rasti, odnosno nisu obuhvaćena propisanim etatom ovisi o načinu gospodarenja. U hrvatskom šumarstvu razlikujemo tri načina. Kod jednodobnog gospodarenja, stabla u šumi su jednake starosti jer je izvršena masovna sjetva ili sadnja. To znači da će sva stabla hrasta lužnjaka istovremeno doseći starost od 140 kada daju najkvalitetniju drvnu građu. Ta se starosna dob određena ovisno o vrsti drveta u šumarstvu naziva ophodnja. Stabla odabrana za užitu drvnu zalihu (sječa) nasljeđuju nova, već prisutna stabla koja su razvila svoje prve listove i koja imaju dovoljno razvijen korijenov sustav da su stabilna u tlu. Stara stabla ometala su njihov rast jer se kroz njihove krošnje nije mogla probiti velika količina svjetlosti. Takav se način tipično provodi u ravničarskim šumama. 

Jednodobno, preborno i raznodobno gospodarenje 

Drugi način naziva se preborno gospodarenje i u njemu se kao što naziv upućuje, stabla predviđena za užitu drvnu zalihu prebiru. U takvim šumama rastu stabla svih starosti i dimenzija pa ćete u njima moći vidjeti jelu koja je tek, niknula, jelu koja je rastom dosegla vašu visinu i jelu čiji je vrh daleko iznad vas. Glavni kriterij prema kojem se u takvoj šumi odabiru stabla za užitu drvnu zalihu je njihov promjer, odnosno određuje se koliko su rastom dosegla u širinu te se odabiru ona najšira. Način se tipično provodi u gorskim šumama u kojima je zastupljena jela kao vrsta koja dobro podnosi zasjenu drugih stabala. Treći način naziva se raznodobno gospodarenje. Kod njega su na određenom šumskom prostoru prisutne skupine stabala podjednakih starosti i skupine različitih starosti pa je način gospodarenja skupinast. 

Šume u kojima se provode ovakvi postupci kojima se vrši pridobivanje drvne građe nazivaju se gospodarskim šumama. Obzirom na podjelu šuma prema namjeni šumarska struka uz gospodarske poznaje i zaštitne šume i šume posebne namjene. Izračunati ukupni volumen stabala koja se planiraju iskoristiti za drvnu građu i druge svrhe na određenoj površini šumarska struka naziva etatom. Ukupni etat u jednodobnim gospodarskim  šumama namijenjen za drvnu građu naziva se etat glavnog prihoda. Osim starosti stabala, određivanje glavnog prihoda uključuje još neke kriterije temeljene na stanju šume. U jednodobnim šumama određuje se i propisuje i etat prethodnog prihoda na temelju kojega se na terenu vrše prorede koje u principu prethode izvršenju glavnog prihoda. Etat koji ima za svrhu pridobivanje drvne građe u slučaju prebornog i raznodobnog gospodarenja naziva se općom osnovom sječa. 

Da bi šumarski stručnjaci mogli propisati etat potrebno je najprije načiniti terensku razdiobu šuma. To znači da se određeni šumski kompleks koji može biti više ili manje cjelovit ili rascjepkan i imati manje odvojene pripadajuće površine mjeri uz pomoć geodetskih instrumenata i zatim ucrtava na kartu. Na terenu se vanjske granice takvog kompleksa obilježavaju na stablima trima horizontalnim crtama, a takva se izdvojena šumska površina naziva gospodarskom jedinicom. Svaka od njih nosi neki naziv, npr. gospodarska jedinica Crne grede. Hrvatske šume d.o.o. ustrojene su na način da s određenim brojem gospodarskih jedinica (3, 4, 5) gospodare šumarski stručnjaci zaposleni u šumarijama. Gospodarske jedinice se dijele na odjele.

Odjeli i odsjeci 

Odjeli se ucrtavaju na karte unutar gospodarskih jedinica, a u šumi se njihove granice označavaju na stablima brojem i dvjema crtama. Granice odjela određuju se prema prirodnim obilježjima poput vodotoka ili umjetnih objekata npr. prometnica. Odjeli se dijele na odsjeke čije se granice na karti ucrtavaju unutar granica odjela, a u šumi označavaju jednom crtom i malim slovom. Odsjeci se određuju namjeni, vrstama drveća, starosti i dr. kriterijima. Granice ucrtane na karti moraju lokacijski odgovarati crtama iscrtanim na stablima tako da svaki šumarski stručnjak koji ima na raspolaganju kartu gospodarske jedinice Crne grede može na terenu pronaći npr. 2b odsjek. 

Nakon što se izvrši podjela na odsjeke, vrši se terenska izmjera ukupne drvne mase ili se radi izračun u uredu. Cilj je izračunati ukupni volumen drveća unutar svakog odsjeka, odnosno za svaki odsjek zasebno. Takav se ukupni volumen naziva drvna zaliha i jedna je od najvažnijih stavki kod određivanja etata. Taj etat zapravo predstavlja određeni postotak od ukupne drvne zalihe i može biti veći ili manji što struka onda naziva intenzitetom sječe. Drvna zaliha se određuje posebno za većinu vrsta stabala unutar odsjeka. Grupno se određuje za manje zastupljene vrste, manjih dimenzija (npr. ostale meke listače). Sljedeći korak je svrstavanje u grupe prema dobi i debljini unutar vrste. 

Prema brojno najzastupljenijoj gospodarskoj vrsti u odsjeku, dakle onoj koja će dati drvnu građu određuje se uređajni razred. U prebornim šumama obavezno se kao primarna glavna vrsta uzima jela. Kod određivanja uređajnog razreda određuje se i namjena šume te kod jednodobnih i raznodobnih šuma i uzgojni oblik. Kod jednodobnih i raznodobnih šuma se na temelju glavne vrste određuje cilj gospodarenja.

Sljedeći važan parametar koji se uzima u obzir kod određivanja etata je prirast. To je ukupna količina drvne mase koju šuma proizvede u jednom vegetacijskom razdoblju. Šumarska struka prepoznaje i pojam šumske sastojine što je važno kod određivanja načina gospodarenja. Prema definiciji to je dio šume koji se od ostalih dijelova šume razlikuje po vrsti drveća, dobi i stadiju razvitka, uzgojnom obliku, načinu postanka i načinu gospodarenja. 

Dva modela planiranja gospodarenja 

Uzmemo li u obzir promatrati isključivo etat glavnog prihoda u jednodobnim šumama, valja uzeti u obzir kako su na terenu prisutni i uravnoteženi i neuravnoteženi šumski sustavi. U uravnoteženom sustavu šume godišnja užita drvna zaliha je uvijek jednaka godišnjem prirastu i u takvim šumama vrijeme iskorištavanja za drvnu građu odgovara propisanoj ophodnji. Primjeri vremena ophodnje su 140 godina za hrast lužnjak, 120 godina za hrast kitnjak i 100 godina za običnu bukvu. U šumama narušene dobne strukture vrijeme iskorištavanja drvne zalihe više ili manje odstupa od propisane ophodnje. Što je veći stupanj narušenosti dobne strukture veće je i vremensko odstupanje. U krajnje narušenim strukturama etat se ni ne propisuje. Kao što je pojasnio šumarski stručnjak dr. sc. Krunoslav Teslak tijekom jednog predavanja, u slučaju narušene dobne strukture osim starosne dobi, u odsjeku kod određivanja etata nužno se u obzir uzimaju i drugi kriteriji kao što su obrast, prostorni raspored sječine i dr. 

Svaki slučaj pojave narušene dobne strukture nužno je analizirati zasebno kako bi se donijelo najpovoljnije rješenje, odnosno najpovoljniji model. Nakon deset godina se za isti određeni odsjek traži novi najpovoljniji model. U svakom slučaju cilj je popravak narušene dobne strukture. Uspostava i održavanje ravnoteže ključni su za ekološku i ekonomsku stabilnost šuma i osiguravaju održivo (potrajno) gospodarenje. 

Postoje dva modela planiranja gospodarenja. Model imam – nudim stavlja težište na potrebe šume, a što se provodi putem njega i obnove. Drugi model je trebam – tražim i stavlja težište na potrebe tržišta za drvnom građom i raznim šumskim proizvodima. Šumarska struka u Hrvatskoj oduvijek teži i u različitim okolnostima je uspjela očuvati model gospodarenja u kojem su potrebe i zahtjevi šuma za njegom, obnovom i zaštitom bile na prvom mjestu.

Tekst/foto: Marija Glavaš