Panel o prevenciji požara - od koza više štete nego koristi?

Slobodno možemo reći, konačno se čuo glas struke i stručnjaka kada je u pitanju sanacija opožarenih područja. Na konferenciji Hrvatskih šuma i Hanza medija, na drugom panelu pod nazivom "Sanacija opožarenih područja i prevencija požara" okupili su se redom Krunoslav Jakupčić predsjednik Uprave HŠ, akademik Igor Anić sa Šumarskog fakulteta, dr.sc. Vlado Topić sa Jadranskog instituta za melioraciju krša, Božidar Longin župan Zadarske županije te Ivan Melvan voditelj Uprave šuma podružnice Split.

70% požara dojavljeno od strane zaposlenika Hrvatskih šuma

Panel je otvorio Krunoslav Jakupčić naglasivši kako je ovo prilika da se čuje i posluša glas šumara i glas struke i stručnjaka. Naime, gotovo svakog ljeta na optuženičkoj klupi završi alepski bor i trgovačko društvo Hrvatske šume. Istovremeno malo tko za mišljenje u tim situacijama pita šumarskog stručnjaka, profesora s fakulteta ili znanstvenika s instituta. Hrvatske šume svake godine odrađuju niz aktivnosti prije početka protupožarne sezone. Od izrade protupožarnih planova, planova motrenja, organiziranje ophodnje i slično, a planovi se dostavljaju Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje te županijskim vatrogasnim zapovjednicima.

Ono što je zamijećeno kao zanimljivo, a možemo reći da je prošlo ispod radara javnosti jest podatak kako je čak 70% požara dojavljeno od strane zaposlenika Hrvatskih šuma. Naime, Hrvatske šume u protupožarnoj sezoni zapošljavaju 320 osoba, uglavnom iz ruralnih područja, vrlo često sa zavoda za zapošljavanje, ali istovremeno tu je i preko stotinu naših djelatnika koji su izravno uključeni u protupožarno promatranje, rekao je Jakupčić.

Milan Glavaš podsjetio je kako je za 95% požara glavni krivac čovjek te kako su Amerikanci izračunali da je četiri puta teže naći potpaljivača požara nego ubojicu čovjeka.

Od iduće godine motrit će se video nadzorom

Redovno se izrađuju i obnavljaju protupožarne motrionice, čiste postojeći te izrađuju novi protupožarni putevi s elementima protupožarnih cesta, no prostora za napredak i poboljšanje ima i to će biti naš cilj u narednom razdoblju, zaključio je predsjednik Uprave HŠ te dodao kako će motrenje od iduće godine biti unaprijeđeno s video nadzorom. Za područje Uprave šuma Split potrebno je uspostaviti 46 motriteljskih mjesta. Svako mjesto sastoji se od stupa s dvije kamere, a domet kamere je minimalno 10-ak kilometara čimebi se pokrio veliki dio terena.

Kada se govori o zapuštenim i zakrčenim putevima potrebno je znati kako se uglavnom radi o zapuštenim poljoprivrednim zemljištima koja se ne mogu izvlastiti, a ne o državnom zemljištu. Osim o "zapuštenim" poljskim putevima, najveća rasprava vodi se oko pošumljavanja, točnije oko vrste koja se koristi za pošumljavanje, prvenstveno alepskog bora.

Problem izbora vrsta prilikom pošumljavanja

Kako je rekao dr.sc. Vlado Topić, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša već 50 godina sustavno radi na problemu izbora vrsta prilikom pošumljavanja krša.

Osnovali smo eksperimentalne objekte na submediteranu pored Sinja te u eumediteranskim uvjetima pored Šibenika, gdje smo u submediteranu eksperimentirali s 11, a u eumediteranu s 15 vrsta, te smo došli do saznanja, nakon 30 godina istraživanja, da u submediteranu pored crnog bora, od autohtonih listopadnih vrsta mogu doći crni jasen, grab i hrast, ali isključivo na boljim terenima. Također bitno je naglasiti kako su alepski i crni bor predvrste koje pripremaju stanište za dolazak autohtonih vrsta. Također smo utvrdili da je temeljna vrsta submediterana hrast medunac, kao klimatogena vrsta. Međutim pokazalo se da ta vrsta u takvim teškim uvjetima i na teškim terenima jednostavno ne može doći u prvoj fazi pošumljavanja, prvenstveno zbog izmijenjenih stanišnih prilika, tako da gledajući tih 30 godina istraživanja, one jedinke hrasta medunca koje su preživjele dostigle su dimenzije od 2,5 metra visine i 3 cm promjera, dok je u to isto vrijeme i na istim stanišnim uvjetima crni bor dosegao visinu od 11 metara i promjer od 20 cm. To sve govori, ne samo sa stajališta produkcije nego i sa stajališta melioracijskog učinka. Naime, poanta pošumljavanja na suhom kršu je poboljšanje staništa odnosno tla kako bi dobili poboljšano meliorirano stanište koje može osigurati dolazak stabilne i kvalitetnije autohtone zajednice, zaključio je dr.sc. Topić.

Potrebno održati kvalitetu turizma uz more

Na situaciju u Zadarskoj županiji osvrnuo se župan Božidar Longin. Zadar je ove godine imao tri velike pošasti: sušu, požare, a na kraju i poplave. Sve tri nepogode uzrokovale su goleme štete i gubitke.

S obzirom na klimatske prilike ove godine te sušu koja je bila izuzetno dugotrajna, ne možemo reći da požari nisu bili očekivani, ali naravno nismo mogli predvidjeti kolikih razmjera će biti, njihova žestina ili dugotrajnost. Ono što stalno ponavljam jest da su sigurnost i turizam brand Hrvatske i na tome moramo ustrajati. Puno je bilo govora o prevenciji požara, ali i o zapuštenim poljoprivrednim površinama. Netko je spomenuo kako prolaskom požara odjednom izranjaju suhozidi i ograđene terase koje su nekada bile obrađene. Kako to vratiti? Na žalost, bojim se vrlo teško. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u svijetu gdje je šuma u progresiji. Mi danas imamo otoke na kojima nema nikoga, koji su nenastanjeni, imamo naše zaleđe koje je gotovo prazno, međutim dogodio nam se turizam, jedna potpuno nova grana gospodarstva. S toga se mora pokrenuti novi ciklus koji će se okrenuti očuvanju naših šuma jer alepski bor i druge vrste nužno su nam potrebne za održavanje kvalitete turizma uz more, zaključio je Longin.

Problem su napuštena poljoprivredna zemljišta

O velikom požaru na području Splita govorio je voditelj Uprave šuma podružnice Split, Ivan Melvan. Kako i sam kaže, požar kod Splita zasigurno se ubraja u drugi najveći požar na ovom području.

Požar se dogodio u već poznatim klimatskim prilikama, iznimno dugo sušno razdoblje, visoke temperature i to ne samo zraka nego i tla, kako se moglo čuti i do 50 °C, i pored svega navedenog iznimno vjetrovito vrijeme. Ove sezone na području UŠP Split izbilo je 218 požara koji su opožarili 34.200 hektara. Problem predstavljaju napuštena poljoprivredna zemljišta. To je zemlja koja je othranila generacije naraštaja, to je najkvalitetnija zemlja koja je zadnjih desetljeća prepuštena na milost i nemilost agresivnim vrstama, lako zapaljivim, što svima predstavlja veliki problem. Što se tiče sanacije opožarenih područja, mi smo upravo u postupku saniranja u prvom redu površina koje predstavljaju neku vrste ugroze, uz prometnice, naselja, strmi predjeli kojima prijeti erozija. U programu smo sanacije 360 hektara do druge godine. Sredstva će biti osigurana, zahvaljujući i ovoj Upravi Društva koja je prepoznala hitnost i potrebe sanacije nakon požara, te nam izašla u susret. U obvezi smo sanirati sve naše površine. Međutim moram skrenuti pažnju na jednu nelogičnost naše administracije i propisa. Hrvatske šume naime, moraju platiti pet i pol milijuna kuna vodnog doprinosa Hrvatskim vodama, a zna se da je šuma najveći regulator vodnog režima, tu se moramo zapitati ima li takvo postupanje smisla ili bi taj iznos više značio kroz sanaciju opožarenih površina i njihovo pošumljavanje čime se automatski regulira vodni režim, sprječava nastanak bujica te eventualne štete koje bi bujice i odroni nanijeli, naglasio je Melvan.

Što znači kada je šuma zrela za konverziju?

Akademik Igor Anić objasnio je postupak sukcesije vegetacije nakon požara. Iako bi nakon požara svi već iduće ljeto na istome mjestu voljeli ponovno vidjeti zelenilo i stabla, to se naravno ne može dogoditi. U šumarstvu svi procesi jako dugo traju i vrlo često ta konverzija o kojoj mnogi pričaju, odnosno dolazak klimatogene zajednice hrasta crnike ili medunca ispod alepskog bora i crnog bora, teško se može dogoditi ako znamo da za takav proces treba proći 50 ili više godina, a nama ista šuma do temelja izgori svakih 10 ili 15 godina. Nakon požara sukcesija ide točno određenim slijedom u, za ljudsko poimanje, dugim vremenskim periodima. Ona mora proći pionirsku vrstu, prijelaznu vrstu da bi na koncu došla do klimatogene šume. Tu konačnu ili klimatogenu šumu u našem priobalju čini hrast crnika odnosno u zaobalju hrast medunac. Ali da bi došli do te zajednice drveća, bez obzira prepustili mi to prirodi ili umjetno utjecali na čitav postupak obnavljajući požarište sadnicama, jednostavno mora proći faza pionirske i prijelazne vrste u kojoj dominira bor, u priobalju alepski, u zaobalju crni bor, kazao je akademik Anić te objasnio što znači kada je šuma zrela za konverziju.

Kao prvo moramo reći i naglasiti da alepski i crni bor nisu alohtona već autohtona vrsta, domaća hrvatska autohtona vrsta, glavni pioniri i nezaobilazni pioniri u našem priobalju. Čitav proces može trajati kraće tamo gdje je tlo dublje i plodnije međutim na teškim terenima gdje je tlo isprano, kao što će sada biti na obroncima Mosora i Peruna, ne može uspjeti ništa drugo nego bor. Dobar primjer zrele šume bora u kojoj se može napraviti konverzija prema klimatogenoj šumi hrasta crnike jest park šuma Marjan u Splitu, koja je pošumljena prije 130-140 godina, neometano je rasla, na sreću nije izgorjela, bor je svoje odradio i došlo je vrijeme da se bor pomalo uklanja. No sada, pazite taj apsurd, s jedne strane, da spomenete uklanjanje bora na Marjanu Splićani bi vas razapeli, a nekoliko kilometara niže u Žrnovnici bor je smrtni neprijatelj, slikovito je opisao akademik Anić.

Kozama protiv požara?

Dr.sc. Vlado Topić osvrnuo se na pitanje kozarstva na kršu i vječne sprege agronoma i šumara, možemo li kozama spasiti šume od požara.

To je pitanje koje izuzetno dugo traje, s obzirom na proces degradacije koji nastaje na kršu, koji je ujedno i prostor najranije civilizacije. Ispaša i brst koza u šikarama submediteranskog krškog područja Hrvatske, nešto je čime sam se intenzivno bavio. Istraživanja su se odnosila na područje šume hrasta medunca i bijelog graba, a provedena su na trajnoj eksperimentalnoj plohi Stilja u općini Vrgorac. Ploha je osnovana 1991. godine, površine 3,64 ha, razdijeljena na pet dijelova i čvrsto ograđena. Od drvenastih vrsta dominirali su bjelograbić, hrast medunac i crni jasen, a od prizemnog rašća Genistadalmatica, Bromuserectus, Salviaofficinalis, Teucriummontanum i Galiumlucidum. Eksperiment s kozama započeo je 1992. godine i od tada se na plohama prati ne samo negativan učinak koza na šumu i tlo, nego i njihov eventualni pozitivan učinak. Na kraju provedenog eksperimenta došli smo do zaključka da prisutnost koza dovodi do potpune degradacije prostora i vraćanje u kamenu pustinju, što nam svakako nije cilj. Šteta koja nastaje brstom, znatno je veća od prihoda mesa i mlijeka. Naravno, to ne znači da treba spriječiti stočarstvo u Dalmaciji već to znači da treba educirati ljude i stanovništvo i svakako da koze nisu rješenje u spašavanju Dalmacije od požara. Krš je vrlo osjetljiv ekološki sustav, samoregulacijska ekološka valencija je daleko niža u odnosu na kontinent. Svaka regresija koja se pojavljuje vodi u proces degradacije sa nesagledivim posljedicama, zaključio je dr.sc. Topić.

Na kraju provedenog eksperimenta došli smo do zaključka da prisutnost koza dovodi do potpune degradacije prostora i vraćanje u kamenu pustinju, što nam svakako nije cilj.

Sigurnost se ne događa, ona se mora projektirati

Općekorisna vrijednost šuma na Mediteranu iznosi 32 milijarde eura, ali ljudi toga nisu svjesni dokle god šumu imaju, tek kada nestane nakon ovako velikih požara shvate što su izgubili. Vrlo lijepo je govorio i pročelnik Gorske službe spašavanja Vinko Prizmić koji je naglasio kako su šume i planine njihov dom i njihova kuća.

Kada izgori automobil to je procjenjiva šteta, ali kada izgore šuma i planina to je neprocjenjiva šteta. Sigurnost se ne događa, ona se mora projektirati. Svaki požar ako se primijeti na samom početku, ako se reagira na prvi dim, može se ugasiti jednom granom, rekao je Prizmić te primijetio kako je edukacija djece jedna od primarnih stvari u prevenciji požara te upravo sanacije požarišta vidi kao priliku gdje se školarci i mladi mogu educirati o važnosti šuma i njenoj zaštiti.

Za 95% požara glavni krivac je čovjek

Predsjednik Hrvatskog drvnog klastera, Marijan Kavran istaknuo je važnost OKFŠ-a, te naglasio kako treba skrenuti pažnju na problem financiranja protupožarne zaštite. Naime, danas se na konferenciji vrlo stidljivo tek u dva navrata spomenulo da postoji jedan ekološki porez koji se zove općekorisne funkcije šuma, rekao je Kavran, te apelirao na nadležne institucije da ne dozvole njegovo smanjenje ili ukidanje.

Danas se od OKFŠ godišnje skupi 180 milijuna kuna od kojih 70 milijuna završi u vatrogastvu, ostalo ide za financiranje razminiranja, znanstvenih radova i ostalih radova vezanih uz šume i šumarstvo. Namjera da se taj iznos smanji ili čak ukine, što je željakrupnog kapitala, izuzetno je opasna i derogirala bi čitav sustav vatrogastva i protupožarne zaštite, rekao je Kavran.

Na kraju skupa profesor Milan Glavaš podsjetio je kako je za 95% požara glavni krivac čovjek te kako su Amerikanci izračunali da je četiri puta teže naći potpaljivača požara nego ubojicu čovjeka.

Autor: Irena Devčić / časopis Hrvatske šume, Foto: Artenex/bigstockphoto.com