Novozelandsko božićno drvo ostavlja bez daha

Metrosideros excelsa Sol. ex Gaertn., Novozelandsko božićno drvo ili Pohutukawa, endem Novog Zelanda, kroz povijest je dobivao mnoga imena okarakterizirana njegovim izgledom. Karakteristični habitus, crveno zračno korjenje i žarko crveni cvjetovi zasigurno neće nikoga ostaviti ravnodušnim. Zbog svog turističkog, kulturološkog i ekološkog značaja simbol je Novog Zelanda.

Prije 25 godina zbog negativnog antropogenog utjecaja opstanak ove iznimne vrste bio je upitan, sve dok se zahvaljujući projektu "Crimson Trust" nije povećala mogućnost njegovog opstanka. Uz poštovanje i zaštitu koju zaslužuje zasigurno će još dugo ostavljati bez daha svakog tko se zatekne u njegovom prisustvu.

Rod Metrosideros iz porodice Myrtaceae sa svojih 60 vrsta je najrasprostranjeniji rod na području Tihog oceana. Samo podrijetlo roda nije u potpunosti razjašnjeno zbog više nalazišta: pronađeni su fosili plodova i cvjetova u sedimentima na Novom Zelandu, kao i na području Tasmanije u Australiji. Dok se na Novom Zelandu nalazi 12 endemičnih vrsta, u Australiji nije zabilježena niti jedna živuća vrsta. Pitanje podrijetla roda Metrosideros već godinama intrigira brojne svjetske paleobotaničare.

Korjenje nalik kovanom željezu

Metrosideros excelsa Sol. ex Gaertn. vrsta je koja unatoč brojnim drugim endemskim vrstama na Novom Zelandu zasigurno plijeni pozornost. Može se pohvaliti različitim nazivima i simbolima kroz povijest, pa tako grčki naziv "Metrosideros" znači željezno drvo koje je dobilo naziv po zračnom korijenju nalik kovanom željezu. Doseljenici su koristili naziv Novozelandsko božićno drvo zbog vremena cvatnje u prosincu i siječnju za vrijeme kojeg kršćani slave Božić. Naime, tada je na južnoj hemisferi ljeto. Tradicija ukrašavanja kuća u Božićno vrijeme s crvenim cvjetovima se održala do danas. Pohutukawa je najstariji naziv nastao u Maorskoj mitologiji. Legenda govori o mladom Maorskom ratniku koji je tražeći pomoć na nebu da osveti očevu smrt pao na zemlju, a crvene latice su predstavljale krv mladog ratnika.

Novozelandsko božićno drvo raste na samim rubnim dijelovima kamenih obala Sjevernog otoka Novog Zelanda. Evolucijski se vrsta toliko prilagodila ekstremnim uvjetima da njezin životni vijek može premašiti 1.000 godina. Čvrstoća debla i zračno korijenje koje se spušta na tlo i zakorjenjuje održava stabilnost stabla i omogućava njegov rast na kamenim strmim obalama. Sjemenka je lagana pa je moguć transport anemohorijom i hidrohorijom. Poznato je da sjeme ima mogućnost klijanja i nakon što je 30 dana boravilo u slanoj vodi, kao i mogućnost preživljavanja na temperaturama smrzavanja.

Cvjetovi cvjetaju jednom u nekoliko godina

Zbog svog zanimljivog habitusa, crvenog visećeg korjenja te predivnih vatreno crvenih cvjetova Novozelandsko božićno drvo je zasigurno "medijska zvijezda" Novog Zelanda. Dokumentarni filmovi, fotografije plaža, razglednice i brošure ne mogu proći bez ove oku ugodne vrste. Crveni cvjetovi cvjetaju jednom u nekoliko godina zbog prilagodbe drva na veći postotak oborina. Poznato je da se na pojedinim stablima vrijeme cvjetanja razlikuje ovisno o položaju grane što daje još jedan specifičan izgled ove vrste. Cvjetovi privlače raznolike vrste insekata kao i ugrožene vrste ptica tui i bellbird.

Jedna od najpoznatijih jedinki je stablo koje raste na samom vrhu Sjevernog otoka na liticama Cape Reinga. Procjenjuje se da je njegova starost oko 800 godina, te se po Maorskoj legendi smatra kao mjesto najvišeg duhovnog značenja na Novom Zelandu. Na ovom mjestu po Maorskom vjerovanju duhovi umrlih putuju vjetrovima uz obalu do drevnog stabla te se po njegovom korijenu spuštaju u more. Duhovi zatim putuju do otočja Triju kraljeva na kojem je njihov zadnji oproštaj od ovozemaljskog svijeta.

Smanjenje prirodnog staništa

Nalazište najvećeg primjerka ove vrste nalazi se u mjestu Te Arara na istočnoj obali Sjevernog otoka. Visina iznosi 20 metara, širina krošnje preko 40 metara, a njegova se starost procjenjuje oko 350 godina.

Unatoč velikom kulturološkom, ekološkom i turističkom značaju populacija Novozelandskog božićnog drva se drastično smanjila prije 25 godina. Razlog je smanjenje njegovog prirodnog staništa za oko 90%. Zbog korištenja vatre u svrhu čišćenja okoliša zbog stvaranja pašnjaka te velike osjetljivosti, kako mladih tako i starijih jedinki na požare, došlo je do drastičnog smanjenja populacije.

Oposum stvara velike probleme

Zbog karakterističnog korijenovog sustava dolazi do velikog broja oštećenja od strane vozila i stoke. Drvo se koristi kao ogrjevni materijal zbog svoje visoke kalorijske vrijednosti, što svakako ne pridonosi zaštiti vrste. Životinjska vrsta koja ima ekstremno negativan utjecaj na ovu biljnu vrstu je oposum. Kao alohtona invazivna vrsta uvezena iz Australije stvara velike probleme flori i fauni Novog Zelanda. Oposum se hrani gotovo svim dijelovima stabla (mladim i starim listovima, cvjetovima, plodovima, izbojcima). Prilikom odabira stabla za hranjenje oposum ostaje na njemu sve dok ga potpuno ne ogoli te na taj način usmrti jedinku. Križanjem s ostalim vrstama iz roda Metrosideros ugrožava se čistoća gena što može nepovratno ostaviti znatne posljedice.

Projekt "Crimson Trust" zaživio je 1990. godine čiji cilj je bio očuvanje Novozelandskog božićnog drva te drugih ugroženih novozelandskih vrsta. Zahvaljujući ovom projektu zasađeno je preko 300.000 ugroženih vrsta drveća diljem zemlje. Na taj način povećala se mogućnost opstanka ugrožene flore Novog Zelanda.

Vrsta koja Novi Zeland boji u crveno ruho te Božić na "kraju svijeta" čini još posebnijim, vrsta koja ima toliki značaj za Maorsku kulturu, kao i za pojedine životinjske vrste, uz poštovanje i zaštitu koju zaslužuje zasigurno će još dugo ostavljati bez daha svakog tko se zatekne u njenom prisustvu.

Autor i foto: Ivan Limić/časopis Hrvatske šume