Mungosi na Čiovu: Maleni predatori napadaju perad, pernatu divljač i ne samo njih

Još od početka dvadesetog stoljeća mali indijanski mungos u Dalmaciji je vrlo ozbiljna napast. Nakon Mljeta, Brača i Hvara u posljednje vrijeme ovaj maleni "vražićak“ pravi probleme i na Čiovu. Istina, on tamo obitava zadnjih stotinjak godina, ali sada je, kažu tamošnji mještani, prešao svaku mjeru. I po brojnosti, a bome i po količini pričinjene štete.

"Mungos je isprva doista temeljito potamanio zmije. Međutim, pošto je njihova brojnost smanjena na minimum, paralelno se povećao broj ovih predatora koji su postali prijetnja bioraznolikosti. I sada ta invazivna vrsta gospodari našim otokom", ogorčen je Ivica Harašić, inače lovnik Lovačke udruge Trogir, ističući kako je riječ od životinji koja u prirodi ne lovi samo zmije nego i ptice pa čak i neke sisavce duplo veće od njega.  

Priča o Čiovu i njegovim opasnim životinjskim stanovnicima započela je, kako smo rekli, prije stotinjak godina kada je netko u cilju smanjenja populacije zmija, na otok donio dva para. Obilje hrane pogodovalo je širenju populacije. Pošto nemaju prirodnog neprijatelja, raširili su se u tolikoj mjeri koliko su imali hrane. Stagnacija populacije je trajala do prije desetak godina kada je opet primijećen njen rapidni rast.

Napadaju perad, pernatu divljač pa i mačke

Lovci, a i mještani Žednog i Slatine, mjestima na otoku Čiovu, to opravdavaju promjenom njihovih prehrambenih navika. Sve češće zalaze i u kokošinjce. Napadaju perad i kradu jaja, a hrane se i pernatom divljači.

"Prvenstveno veliku štetu čine na pticama koje se gnijezde na otoku. Jedna od njih su fazani. Uništavaju njihova gnijezda, jedu jaja i tek izležene fazančiće. Ništa bolje ne prolaze ni divlji zečevi. Njihov podmladak im je glavna poslastica", kaže Harašić navodeći da domaći ljudi u početku na njih nisu gledali kao neprijatelje, već dapače, bili su zahvalni što su riješili problem zmija, a s druge pak strane stručna javnost i lovci bili su nezadovoljni jer su oni postali ogromna opasnost za cijelo životinjsko otočno carstvo.

Pogotovo iz razloga što trogirska lovačka udruga godišnje potroši desetak tisuća eura na nabavku mladih zečeva i fazana s ciljem unosa svježe krvi u lovišta koja na koncu nažalost neslavno skonča.

Uzgred kazano u novoj domovini mungosi su se savršeno uklopili i kao jedni od prijenosnika bjesnoće, teptospiroze i sličnih zaraznih bolesti. Otuda i strah na Čiovu posebno na potezu od Žednog do Slatina gdje se po navodima naših sugovornika nalazi najgušča populacija ove životinjske vrste. I ne samo od njihove brojnosti već i od mogućnosti širenja sličnih zaraza. Tvrde kako se životinje već desetljećima pare između sebe, što najvjerojatnije rezultira degenerativnim jedinkama slabijeg imuniteta sklonih obolijevanju od različitih bolesti. Stoga traže hitno intervenciju mjerodavnih jer ih sve češće viđaju među obiteljskim kućama. 

Glavni mamac srdala i mesni narezak 

Od spasonosnog tamanitelja zmija do ljutog neprijatelja prirode, mještani i lovci na razne načine pokušavaju stati na kraj njegovim nepodopštinama. Po cijelom otoku postavljaju se razne zamke. Od ribarskih vrša do vodovodnih cijevi. Glavni mamac im je srdela i mesni narezak koji stavljaju u spomenutu ješku i na taj način uhvate nešto, ali nedovoljno. Umjesto konkretnih rezultata, kažu nam, imaju problem s ljubiteljima prirode koji pod krinkom berbe šparoga kradu njihove zamke.

Vidjeli ste invazivnu vrstu? Dojavite Ministarstvu gospodarstva

"Svaka od njih, govorim sada o vrši, zapada minimalno šezdesetak eura. Napraviš je ili kupiš, postaviš u lovište i sutra je nema", ljut je Josip Jurić, lovočuvar tog dijela trogirskog lovišta i dodaje: Što se tiče mungosa, radi se o vrlo vižlastim jedinkama. Na svoje oči sam gleda kako u ustima nosi pantaganu. Napadaju i mačke koje su skoro pa duplo veće od njih, a da ne govorim o kokama. Na sreću ili na žalost kokošinjce su zamijenili apartmani pa su se na mjestima stvarala divlja odlagališta. Opet srećom ili nesrećom radilo se samo o građevinskom šutu tako da se tu nisu okoristili.

"Istina, viđali su se oko kontejnera. Pošto je i njih manje, mungosi su se povukli dublje u šumu", tvrdi Jurić iza kojeg je pozamašan ulov živih mungosa. Za potrebe znanstvenih istraživanja prije koju godinu u mjesec i pol dana ulovio je, kaže, četrdesetak živih predatora koje je proslijedio struci.

Ne zna što su istražili, ali zna da od njih ni danas petnestak godina kasnije, mještani Čiova nemaju mira. Dapače situacija je sve gora.

I ostali naši sugovornici Joško Ružičić, Jure Raos i najstariji među njima Tonči Buličić, inače lovac koji je prije četrdesetak godina odstrijelio prvog otočnog mungosa, smatraju kako ga je vrlo teško uloviti. Tek putem živolovki, nikako ili vrlo rijetko s puškom. Pošto se radi o izrazito brzoj životinji mogućnost da naciljate i opalite je vrlo mala.

Mungosi su dnevni lovci. Stoga ih bez problema možete susresti na otočnim stazama i obraslim oputinama.

"Ukoliko vidite jednog, znajte da je u blizini cijela skupina. Tko zna koliko njih čeka poziv tog njihovog 'izviđača'. Tek tada možete vidjeti cijelu skupinu kako pretrčava "brisani“ prostor", dodaju navodeći da su to vrlo malene životinje dužine nekih tridesetak centimetara izuzmemo li rep koji je jednako toliko dug. Njihovo obitavalište su rupe u zemlji ili kakve škrape u kojima se mogu naći njihova legla. Međutim, pošto se kriju na nepristupačnom terenu, tako što ćete vrlo rijetko vidjeti.

Kontrola populacije prioritetnih invazivnih vrsta

Stajališta su kako treba hitno nešto poduzeti jer adekvatnog načina u borbi sa mungosima osim već spomenutih, jednostavno nema.

Da ne ostane sve na onoj rekla-kazala, Javna ustanova More i krš Splitsko-dalmatinske županije prijavila je Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost projekt "Kontrola populacije prioritetnih invazivnih vrsta“, a sve u svrhu uklanjanje mungosa s otoka Čiova. Isto uključuje, tvrdi Marijan Kurtović, glavni čuvar prirode, nabavku potrebnih uređaja, alata i naprava poput živolovki, fotozamki, kamera i sl.

Fond navedeno financira u stopostotnom iznosu, a sukladno troškovniku prijave. Što se tiče Lovačke udruge Trogir ona će sama provoditi aktivnosti preko svojih članova uz nadzor županijske javne ustanove. Jedan od prioriteta EU je uklanjanje invazivnih stranih vrsta, a ona na Čiovu svakako narušava raznolikost, posebno brojnost autohtonih vrsta koje je neupitno u opasnosti.

Naime, Europska komisija je još prije desetak godina stavila na listu 37 biljaka i životinja čiji je uzgoj ubuduće zabranjen, jer je riječ o invazivnim vrstama. Od četveronožaca Europljani se ubuduće neće smjeti "dobacivati“ s američkim rakunima, njihovim vjevericama i malenim indijskim mungosima koji u zadnjih dvadesetak godina rade intenzivne štete na dalmatinskim otocima.