Jazavčar - dostojanstveni lovac izvrsnog njuha

Donosimo tekst uvaženog lovca, kinologa i kinološkog FCI suca Dražena Matičića mag. ing. agr. koji s nama ponovno dijeli svoje dugogodišnje iskustvo u lovnoj kinologiji ovoga puta vezano uz odlične lovačke pse jazavčare.

Hrabar i ustrajan lovac

Pasmina jazavčara priznata je krajem 19. stoljeća, njihove su prve slike vrlo stare, a pronađene su na lijevoj obali Nila na nadgrobnom spomeniku Anifesta II. Taj daleki predak zvao se "teckel", što proizlazi iz grčke riječi "tekal" (oštro, ljuto) te su Nijemci zadržali taj naziv i danas.

O psima sličnim današnjim jazavčarima pisali su atenski filozof Ksenofon (354-450 p.n.e.) i Flavius Anianus (95-180 p.n.e.). Slični psi nađeni su i u Španjolskoj, a pretpostavlja se da ih je donio vojskovođa Hanibal (183-274 p.n.e). Inače u Europu su dospjeli preko trgovaca s istoka. Prema starim germanskim zakonima iz 19. stoljeća može se zaključiti da su preci današnjih jazavčara bili korišteni za lov na dabrove (Castor fiber L.). Prvi standard za jazavčara (kratkodlakog), donesen je 1879.godine, a prvi pasminski klub osnovan je 1888.godine u Duisburgu-Njemačka. Jazavčar je jedna od najraširenijih i najomiljenijih pasmina pasa.

Tri veličine jazavčara

Jazavčari se uzgajaju u tri veličine; normalne težine (standardni), mali (patuljasti) i kunićar. Svaka veličina dijeli se na tri, po dužini krzna-dlake i njenom kvalitetu. Znači; kratkodlaki, oštrodlaki i dugodlaki. Tako se grupiraju i izdvajaju na izložbama pasa (IV-FCI-grupa).

Najteža pasmina jazavčara je standardni; ženke teže od 6,5 kg , a mužjaci teži od 7 kg- kratkodlaki, oštrodlaki i dugodlaki. Lakša pasmina jazavčara je patuljasti; ženke ne teže od 6,5 kg, a mužjaci ne teži od 7 kg-kratkodlaki, oštrodlaki i dugodlaki.

Kunićar; ne teži - ženka od 3,5 kg i mužjak ne teži od 4 kg s opsegom grudi u dobi od 15 mjeseci uzrasta 30 cm kod sve tri varijante krzna-dlake.

Jazavčari (sva tri tipa krzna-dlake) s lijeva na desno: oštrodlaki, kratkodlaki i dugodlaki. Svi jazavčari podliježu ocjeni oblika i polaganju IPO (Pravilnik za ispitivanje rada jazavčara i ispit prirođenih osobina jazavčara (IPO), Hrvatski kinološki savez- Zagreb-2007.).

Moja iskustva sa jazavčarima

U mom skoro četrdest-godišnjem lovno-kinološkom iskustvu uz mnoge lovne pasmine pasa koje sam uzgojio i lovio sa istima, bio sam vlasnik tri standardna jazavčara oštre dlake (2m + 1ž), a danas posjedujem standardnog jazavčara kratke dlake (m) Groma, uvezenog iz Slovenije. Glede naprijed navedenog osjećam potrebu da pismeno iznesem svoja zapažanja i utiske o jazavčarima koje sam posjedovao i koristio za lovne svrhe kao što ću to nastaviti i sa mojim jazavčarem kratke dlake Gromom.

Jazavčar je vedar, živahan, hrabar i ponosan pas, premda nije jako agresivan, drži do svog dostojanstva. Vrlo je privržen vlasniku i može biti vrlo ljubomoran, čak i u tolikoj mjeri da "usmrti" suparnika ili suparnicu. Ponekad je vrlo svojeglav pas, koji kada nešto naumi, a to se najčešće događa kad prati njemu neki vrlo interesantan trag (dlakavi predatori), ne reagira na nikakve pozive ili zapovijedi, praveći se potpuno gluh.Iako hrabar i temperamentan, jazavčar nije divlje agresivan i lako ga je odučiti od nasrtanja na domaće životinje, a s drugim psima se najčešće dobro slaže.

Zna biti vrlo strpljiv na čeki, u automobilu ili stanu, da bi svoj temperament iskazao na pravom mjestu u polju i u šumi. Zbog tih svojih osobina vrlo je ugodno društvo za vlasnika-lovca u gotovo svakoj situaciji, jer mu ni na koji način ne smeta, može biti samo od velike koristi. Vesela narav, velika privrženost i simpatičan izgled učinile su ga primamljivim pripadnicama ljepšeg spola, koje su ga vrlo brzo usvojile i "odvojile od lovaca" te se tako nalazi i u "nelovačkim rukama".

Hrabar i ustrajan oblajivač

Teško je naći lovačku pasminu pasa koja u tako malom izdanju sjedinjuje veliki broj kvaliteta sa širokim spektrom uporabljivosti u lovu-lovištu. Jazavčar je odličan jamar, manje agresivan od njemačkog lovnog terijera, ali hrabar i ustrajan oblajivač.

U stanju je da svaku lisicu zadavi ili istjera iz jame (jazbine), a jazavca blokira dok god ga lovac ne otkopa. Osim toga jazavčar je i odličan kratkonogi gonič koji zvonkim glasom slijedi trag divljači. Tijekom vremena rada sa psom u lovištu, opredjeljuje se za traženje one vrste divljači koju njegov vlasnik-lovac najviše lovi-odstreljuje. Skoro je nemoguće pronaći jazavčara, a pogotovo kratkodlakog i oštrodlakog, koji nije slijedoglasan. Zdravu divljač obično slijedi tragom-goni 10 do 15 minuta ali ponekad i znatno duže. Divljač ga se u principu previše i ne boji i ne bježi pred njim, već se samo lagano krećući izvlači tj. dolazi-izlazi na premet i tako postaje lak plijen za lovca na štandu. I pored kratkih nogu, jazavčar je iznenađujuće uporan i izdržljiv pas.

Tijekom lova sigurno neće posustati, ma koliko bili teški tereni i uvjeti rada. Bilo je lovova kada sam cijeli dan lovio po snijegu dubokom i preko 20 cm, a da uopće nisam imao potrebu da ga nosim u naručju ili naprtnjači. Cijelo vrijeme zainteresirano se kreće po lovištu u potrazi za divljači, a vrlo vješto zna koristiti moj trag u snijegu za svoje kretanje do mene. Pri kraju jednog lova na zečeve, čak je prije od moja dva istarska goniča pronašao nastrijeljenog-ranjenog zeca, potjerao ga na puškomet kolegi lovcu, a po odstrjelu ga snažno zgrabio za vrat, ne dozvoljavajući drugim psima da mu priđu "jer to je lovina njegova i njegovog gospodara". U kontaktu s divljači, a pogotovo s dlakavim grabežljivcima, taj mali, veseli i dobroćudni pas izrasta u neustrašivog gorostasa ; "iz očiju mu sijevaju munje, a iz usta suklja vatra i sijevaju gromovi". Tada ga je zaista teško prepoznati!

Najjači njuh

Njuh jazavčara jedno je od njegovih najvećih svojstava. Bez teškoće prati svježi trag odbjegle divljači, a kad završi sa gonjom lako pronalazi svog gospodara-lovca, bilo u polju ili šumi. Trag nastrijeljene-ranjene krupne divljači dobro i uporno slijedi, a znade ju i spontano oblajavati te "čuvati" do dolaska svog gospodara-lovca, bilo od drugih lovaca ili lovačkih pasa. U lovu na divlje svinje, jazavčar može biti vrlo koristan. On ne može u trku pratiti divlje svinje, jer nema potrebnu brzinu za to, ali pri obilasku lovišta lako će i više stotina metara pratiti trag vepra koji se povukao na dnevni odmor, pronaći ga na logi i uporno oblajavati, pa i sat vremena ako treba, sve dok gazda-lovac ne priđe divljači na puškomet. Pri tome se neće uplašiti i otjerati, a zahvaljujući malom rastu, divljač ga ne "doživljava" kao "opasnog" protivnika, a on vješto izbjegava nasrtaje vepra ili divlje svinje (pod uvjetom da nije visoki snijeg, a tada se isti i ne koristi za lov).

Idealan za prrofesionalce

Jazavčar je idealan lovački pas za zaposlenika-profesionalca u lovištu. Veselo će ga pratiti prilikom svakog obilaska lovišta pri čemu ni najmanje neće smetati divljači (proganjati ju ili utjecati na mir u lovištu). Upravo zbog tog malog rasta divljač ga se ne boji ("podsjeća na kunu"). Jazavčar će više naznačiti pravac kretanja-traga divljači nego li je zaista goni u stilu jednog vrsnog goniča. Na čeki ili štandu, jazavčar je u stanju mirovati i naizgled biti nezainteresiran, da bi ipak prvi pokretima ušiju i tihim režanjem najavio dolazak divljači. Znao sam na štandu jazavčara staviti u lovačku naprtnjaču, ostaviti mu samo glavu da viri iz iste i objesiti naprtnjaču s njim na stablo ispod kojeg sam štantao i čekao prigon. Dobro je podnosio tu ulogu-promatrača.

Sve naprijed navedene osobine čine ga pravim lovčevim pomagačem, hrabrim i ustrajnim lovcem, a pogotovo je pogodan za lovišta u kojima se gospodari s krupnom divljači te se nesmetano može voditi u lovište tijekom čitave lovne godine (Pravilnik NN-143/10.,čl.11,st.4.).

Jazavčar by Dražen Matičić mag. ing. agr., Foto: bigstockphoto.com, NikanorovaTatyana