Prosječnom turistu, mjesto Rothenthurn u austrijskoj pokrajini Koruškoj, iako se nalazi u blizini poznatih skijališta i jezera, nije poznato. No zato za njega dobro zna većina tamošnjih poljoprivrednika. U njemu se naime, nalazi farma krava obitelji Egarter – Olsacher, jedna od najmodernijih u tom dijelu Austrije.
Vlasnici su joj 34-godišnja gospođa Ines, majka dvoje djece i njezin suprug Anton. Nas je, pak, odmah na početku posjeta, ugodno iznenadila činjenica je da su do prije nekoliko godina, gotovo četiri desetljeća, farmu vodili Inesini roditelji, otac Austrijanac kojeg nismo zatekli kod kuće te majka Julijana, Hrvatica podrijetlom iz Međimurja!
U Austriju u potrazi za poslom
Gospođa Julijana, naravno, nije zaboravila svoj materinji jezik, pa su naše prevoditeljice Claudia i Katarina, mogle u miru pijuckati sok, dok nas je donedavna vlasnica Julijana, povela u obilazak ove nove i moderne farme.
Čestitram na tekstu kojeg jednostavno osjetim jer sam osobno Austriju (austrijsku poljoprivredu, seljake, stručnjake, organizaciju, red, dijalog, zadovoljene i nezadovoljene, mir....) doživio upravo u duhu koji se može osjetiti iz teksta.Konačno, ne manje od 15-tak autobusa seljaka, stručnjaka i političara iz Hrvatske sam vodio ondje ne bi li naučili i prihvatili barem mali dio ondašnjeg života i rada.U vjeri da ćemo to dokučiti i učiniti. Austrija i njezina poljoprivreda su u mnogočemu primjer. Zahvaljujem se, osim autorici teksta, i svima onima koji su nam omogućili, u vremenu koje je prošlo, da osobno doživimo toplinu austrjskih sela, krajolika...ljudi. A toplinu koju sam spomenuo u najvećoj mjeri upotpunjuje raznolikost života na austrijskom selu. Raznolikost proizvodnje i popunjenost prostora ljudima koji se brinu o svom krajoliku, a onda i jedni o drugima. Naravno, svugdje ima problema, ali ako ih okružimo pozitivnim i pragmatičnim životom tada s njima lakše živi. Sve je tako jednostavno kada je čovjek na prvom mejstu, a onda priroda i životinje s njim u harmoniji...kada grad (javnost) razumije selo i obratno. Kada je blizu optimalnog.Samo im to nije došlo preko noći....Krenuo sam u priču (svoju), a to mi nije cilj, niti je ovo mjesto za nju jer je povod tekst kojem jedva čekam nastavak.Uživam!
Hrvatska rosé vina osvojila 17 medalja Na najvećem specijaliziranom natjecanju za rosé vina na svijetu Concours Mondial de Bruxelles hrvatski vinari osvojili su17 medalja - 8 zlatnih i 9 srebrnih. Četiri zlatne medalje osvojile su dalmatins... Više [+]
Hrvatska rosé vina osvojila 17 medalja
Na najvećem specijaliziranom natjecanju za rosé vina na svijetu Concours Mondial de Bruxelles hrvatski vinari osvojili su17 medalja - 8 zlatnih i 9 srebrnih.
Četiri zlatne medalje osvojile su dalmatinske vinarije Grabovac, Prović, Testament i Ško vina, a četiri istarske, dvjema su nagrađena vina Agrolagune te rosé vina vinarija Bastian i Fakin. Hrvatska je osvojila i 9 srebrnih medalja, pet ih je otišlo u Slavoniju vinarijama Belje, Kutjevo, Markota, Royal Hill i Jakovac, dvije u Dalmaciju, vinarijama Fiolić i Merga Victa, te po jedna u Istru i Bregovitu Hrvatsku vinarijama Dešković i Bedekovich. Pripremio: Tomislav Radić Snimke: HGK
Agroklub®
koristi internet kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem stranica prihvaćate pravila privatnosti o kojima možete više saznati
ovdje
Udruga OPG-a Hrvatske Život
prije 9 godina
Čestitram na tekstu kojeg jednostavno osjetim jer sam osobno Austriju (austrijsku poljoprivredu, seljake, stručnjake, organizaciju, red, dijalog, zadovoljene i nezadovoljene, mir....) doživio upravo u duhu koji se može osjetiti iz teksta.Konačno, ne manje od 15-tak autobusa seljaka, stručnjaka i političara iz Hrvatske sam vodio ondje ne bi li naučili i prihvatili barem mali dio ondašnjeg života i rada.U vjeri da ćemo to dokučiti i učiniti. Austrija i njezina poljoprivreda su u mnogočemu primjer. Zahvaljujem se, osim autorici teksta, i svima onima koji su nam omogućili, u vremenu koje je prošlo, da osobno doživimo toplinu austrjskih sela, krajolika...ljudi. A toplinu koju sam spomenuo u najvećoj mjeri upotpunjuje raznolikost života na austrijskom selu. Raznolikost proizvodnje i popunjenost prostora ljudima koji se brinu o svom krajoliku, a onda i jedni o drugima. Naravno, svugdje ima problema, ali ako ih okružimo pozitivnim i pragmatičnim životom tada s njima lakše živi. Sve je tako jednostavno kada je čovjek na prvom mejstu, a onda priroda i životinje s njim u harmoniji...kada grad (javnost) razumije selo i obratno. Kada je blizu optimalnog.Samo im to nije došlo preko noći....Krenuo sam u priču (svoju), a to mi nije cilj, niti je ovo mjesto za nju jer je povod tekst kojem jedva čekam nastavak.Uživam!