Svaki od ova tri vitamina je bitan kod životinja sa visokim proizvodnim rezultatima, kod gravidnih životinja, životinja tokom laktacije i mladih grla u fazi brzog rasta.
Nema nikakve sumnje da su vitamini A, D i E ključni sastojci obroka za goveda. Svaki od njih ima specifičnu i vrlo bitno nezamjenjivu ulogu u metabolizmu životinja.
Vitamina A većinom nema u hrani biljnog porekla, ali su prisutni njegovi provitamini kao što su to alfa, beta i gama karoten te kriptoksantin koji se u organizmu pretvaraju u vitamin A. U praksi, nedostatak ovog vitamina i nije tako čest. Manjak je verovatniji ako se goveda hrane većom količinom koncentrata, na pašnjacima siromašnim zelenilom ili senom tokom sušnih perioda, te hranom koja je bila preterano izložena suncu i visokoj temperaturi. Takođe, manjak ovog vitamina uzrokuju visoke nivoe nitratnog ili nitritnog azota u obroku ili vodi. Ova jedinjenja mogu smanjiti vitamin A i karoten u probavnom traktu, smanjujući njihovu apsorpciju i ometajući pretvaranje karotena u vitamin A.
Uz više svetlosti i vazduha u stajama do bolje mlečnosti krava
Ovaj nutrijent ima ključnu ulogu u održavanju zdravlja očiju, kože, disajnog, probavnog i reproduktivnog trakta. Neophodan je za pravilno funkcioniranje bubrega i pravilan razvoj kostiju, zuba i nervnog sistema. Životinja ga unosi u svoj organizam jedući zelene i žute biljke bogate karotenom.
Telad koja ne unosi dovoljnu količinu kolostruma često može patiti od njegovog nedostatka. Manjak vitamina A ogleda se u smanjenom apetitu, zatim grubom dlakom, nakupljanjem vode u zglobovima i rebrima, preteranom proizvodnjom suza, slepoćom, prolivom, sporim rastom kostiju, niskom stopom začeća, pobačajem, mrtvorođenjem, niskokvalitetnim semenom i infekcijom kod goveda.
Nema li u organizmu dovoljne količine vitamina D, organizam neće moći apsorbovati kalcijum i fosfor. Znakovi toksičnosti uključuju kalcifikaciju mekih tkiva, demineralizaciju kostiju, smanjenje apetita i gubitak težine. Rahitis je najčešća posledica manjka ovog jedninjenja, a češće obolevaju starije životinje.
Ukočeni zglobovi, razdražljivost, anoreksija, konvulzije, lomljive kosti, smanjen apetit, probavni problemi, teško disanje i slabost su znakovi gubitka, a najčešće se prvo primeti kod mlade teladi, koja se brzo umara, teško diše i pati od grčeva.
Prirodna suva krmiva obično ga sadrže jako malo. Zimi je ova pojava puno češća, dok leti i na ispaši do avitaminoze skoro uopšte ne dolazi. Ovaj vitamin pod uticajem ultraljubičastih zračenja Sunca unosi se preko kože i to je još jedan od razloga zbog čega životinje treba da držate što više na otvorenom.
Zelena lisnata hrana i celovite žitarice izvor su vitamina E koji je potreban za normalnu funkciju endokrinih žlezda, posebno hipofize, nadbubrežnih i polnih žlezda te pomaže imunološkom sistemu u borbi protiv bakterijske i virusne infekcije. Specifično je antioksidacijsko sredstvo koje poboljšava apsorpciju ostalih vitamina i esencijalnih masnih kiselina.
Glavni problem može da stvori selen koji smanjuje njegovo delovanje.
Nedostatak ovoga nutrijenta može se primijetiti po tome što je životinja jako umorna, opada joj dlaka, mišići su joj slabi kao i celi imunološki sistem.
Svaki od ova tri vitamina je bitan kod životinja s visokim proizvodnim rezultatima, kod gravidnih životinja, životinja u toku laktacije i mladih životinja u fazi brzog rasta. Daju se i kod stresnih stanja i kao dodatak terapiji kod lečenja raznih bolesti, kao što su degenerativna miopatija, distrofija jetre, rahitis, tetanija i sterilitet kod ženki.
Kako bi se sprečila pojava avitaminoze, potrebno je da staju održavate čistom i dobro osvetljenom. U proleće i leto treba pripremiti silažu, najčešće od cele biljke kukuruza, a tokom zime stoci je potrebno dati mrkve, krompira i repe. U hranu se može još dodati koštano brašno, kreda i pšenična zrna. Za vreme sunčanih dana krave treba ostaviti što više na vazduhu i ispaši.
Tagovi
Autorka