Pokazatelji su jednostavni, većina onih koji su smatrali da nećemo opstati, sada nabavljaju goveda za sustav krava-tele i započinju ovaj posao, kaže upravitelj obiteljske zadruge Lika Nova čije je osnivanje inicirao njegov danas pokojni otac.
U blizini Udbine u Lici, uz glavnu cestu, Staru ličku magistralu, nalazi se velika farma Poljoprivredno turističke zadruge Lika Nove, na čijim krškim pašnjacima površine oko 320 ha, pase oko 160 goveda mesne francuske pasmine salers.
Nadalje, na Krbavskom polju, ispod Udbine, na 200 ha oranice priprema se organska hrana za blago, uglavnom pir i esparzeta, jedna od rijetkih rodnih kultura koje uspijevaju na ovako siromašnom tlu, pritom izuzetno zdrava i pogodna za hranidbu goveda.
"Obiteljska zadruga Lika Nova je osnovana 2010. godine na inicijativu mog pokojnog oca Slobodana Platiše, koji je prije toga posjetio nekoliko francuskih farmi tovnih goveda i odabrao salers kao najprikladniju pasminu za siromašne ličke pašnjake. Iste je godine putem natječaja od strane europskih fondova, zadruga ostvarila sredstva za kupovinu 13 krava i jednog bika", kaže nam Velimir Platiša, upravitelj i zadrugar, kojeg smo, zatekli na farmi usred velikog posla, spremanja ljetine za dugu ličku zimu.
Prema njegovim riječima, prvi uvoz i registracija pasmine salers u Hrvatskoj ostvario se zahvaljujući inovativnim i ambicioznim idejama oca, o samoodrživom uzgoju tovnih goveda u sustavu krava-tele u Lici, pojam koji do tada nije bio prepoznat u hrvatskom stočarstvu.
Podsjeća, unajmljena je posrednička trgovačka firma koja je obavila registraciju pasmine i uvoz prvih salersa. Ali problemi su počeli odmah u startu s prodavateljima i posrednicima bilo vezano za način isporuke, kvalitetu i status stoke koja je trebala biti, odnosno koja je dopremljena. Gubitci zbog toga, priča nam, u startu su bili nemili, te je mnoge tadašnje uključene zadruge natjeralo da kasnije odustanu od cijele priče.
Nadoknada šteta, logistička i savjetodavna pomoć, te reklamacije poslije prodaje od strane Francuza i posrednika nisu ostvarene do dan danas. "Kvaliteta njihovog poslovanja i odnosa prema stranim kupcima iz po njima istočne EU, vrlo je selektivna i diskriminirajuća", ističe Platiša.
I inače, dodaje, povrh katastrofalnog početka, nije bilo lako opstati na krškim pašnjacima u Lici, gdje treba dobro izbalansirati što se tiče gotovo svega: smještaja za ljude i životinje, vode, struje, prijevoza, paše, puta, hrane za blago, radne snage, mehanizacije, majstora, dijelova, zimskih uvjeta itd.
Drugim riječima, u svemu vlada deficit osim u površini dostupnih krških pašnjaka. Naime, općina Udbina je najveća, a najrjeđe naseljena općina u Hrvatskoj. Ipak, čuli smo da je okruženje u vrijeme osnutka farme s nevjericom gledalo na uzgoj u sustavu krava-tele i tih godina je najunosnije bilo imati samo oranice dok je uzgoj goveda tada smatran gubitkom vremena i novaca, te je većina ljudi pretpostavljala da će farma propasti.
Radišni i uporni Velimir, koji ima ličke korijene jer su mu roditelji iz Brinja, ističe da je bilo najteže, možda i najslađe doći iz Zagreba u Liku, gdje je farma podignuta od nule. Na goloj ledini, ističe, koju je trebalo i urediti, skoro s ničim osim dignutim kreditom za osnovne stvari za ovdje, u blato, u ovu pustinju, i živjeti s blagom u kamp kućici, zatim u sklepanoj drvenoj bajti, bez vode i struje, skoro šest godina po svim vremenskim uvjetima, prisjeća se kroz sve što je prošao.
Sada je na imanju lijepa drvena kuća, puno poljoprivredne mehanizacije i natkrivena stočna farma, a čuli smo da mlađa goveda, radije sama biraju siguran krov nad glavom od debelog hlada obližnje šume.
"Uz sve postojeće probleme, situaciju je otežao gubitak zemlje na kojoj smo bili smješteni i problemi s beskrupuloznim zemljišnim tajkunima, koji traju i dan danas u raznim sferama posla", negoduje.
Iako su išli lagano i neumoljivo naprijed, rješavanje pitanja oko zemlje i uvedeni poticaj na krške pašnjake potvrdio je i opravdao sav njihov trud, omogućivši da puno brže i efikasnije cijelu priču postave na viši i ozbiljniji nivo. "Pokazatelji su jednostavni, većina onih koji su smatrali da nećemo opstati, sada nabavljaju goveda za sustav krava-tele i započinju ovaj posao", zadovoljno će Velimir.
Pretpostavlja da zbog nestašice ljudi i novaca, svi ovdje u Lici, postaju stočari, od prijevoznika do doktora, preko odvjetnika do političara, ugostitelja i mesara.
Smatra da je uzgoj goveda na krškim pašnjacima nekome lakši, nekome teži, ali svakako siguran i isplativ posao, kontroliran od strane državnih inspekcijskih službi koje osiguravaju ispravnost u svim segmentima.
Na vlastite dobivene poticaje, gleda kao na teško i pošteno zarađeni novac, uz svakodnevne probleme i izazove jata čagljeva i migranata, koji haraju golemin prostorom te stvaraju dodatne probleme svoje vrste, koji ugrožavaju sigurnost životinja i ljudi.
Ne krije da bi se ovim zahtjevnim poslom, koji traži, ali i daje puno, bavio i da nema poticaja, pogotovo sada kada je uzgoj postavljen 'na noge' i oformljeno uzorito gospodarstvo koje bi u slučaju nestanka eko poticaja na krškim pašnjacima bilo samoodrživo i profitabilno.
Drži da uvijek ima mjesta i za daljnja napredovanja, tako da farma na kojoj gradi i tovilište, ostvaruje suradnju s klaonicama u Austriji, gdje je salers meso traženije i bolje plaćeno.
Ističe da su članovi zadruge ostvarili mnoge bliske kontakte s uzgajivačima ove pasmine u cijelom svijetu od Australije, SAD-a, Francuske, Španjolske, Portugala i Meksika, te su članovi međunarodne organizacije uzgajivača salers goveda.
Velimirova sestra i zadrugarka Maja Platiša, kao iskusna veterinarka koja radi u inozemstvu, u svoje slobodno vrijeme pomaže na farmi provodeći rutinske preglede goveda, genetsku selekciju i umjetno osjemenjivanje sa sjemenom poznatih francuskih i engleskih salers bikova. Majka Vesna je isto aktivna zadrugarka, koja provodi većinu vremena na farmi i bavi se uzgojem povrća.
Budućnost Like, ovi zadrugari vide u ljudima i radu, u skladnoj i uređenoj stočno-ekološkoj prepoznatljivoj regiji, u proizvodnji organske hrane za stoku, privođenju mogućih krških površina oranicama, dosijavanje i usijavanje livada, stvaranje skladišnih kapaciteta i opskrbne vodne infrastrukture te ekološkomgnojenju.
Drže da nema organskog uzgoja goveda bez organski proizvedene hrane za stoku. Razvijena organska poljoprivreda je temelj ekološkog stočarstva na krškim pašnjacima. I obrnuto, ekološko stočarstvo zahtjeva i potiče povećanje organske poljoprivrede i proizvodnju organske stočne hrane u svim segmentima, zaključuje Velimir Platiša.
Fotoprilog
Tagovi
Autor