Hranljive materije koje sadrže trave obezbeđuju dovoljne količine hraniva koje, uglavnom, zadovoljavaju potrebe životinja tokom jednogodišnjeg životnog ciklusa.
Biljne vrste iz porodice trava su, prema rečima diplomiranog inženjera poljoprivrede Kosovke Jakšić, najvažnije u ishrani ljudi i domaćih životinja. Uz mnoge divlje forme u tu grupu spadaju i pitome biljne vrste, a one se koriste za ispašu stoke, košenje ili konzervisanje. Tu ubrajamo i sve vrste žitarica.
Kao hrana za domaće životinje, trave imaju različite prednosti. Većina biljnih vrsta iz te porodice su veoma ukusne za ishranu domaćih životinja, pod uslovom da nisu zrele.
Trave predstavljaju mnoge biljne vrste koje imaju sposobnost da rastu u različitim klimatskim uslovima. Jakšićeva objašnjava da hranljive materije koje sadrže trave, obezbeđuju dovoljne količine hraniva koje, uglavnom, zadovoljavaju potrebe životinja tokom jednogodišnjeg životnog ciklusa, naravno ukoliko se pripreme odgovarajuće količine i za zimski period ishrane.
Pojedine vrste trava za vreme rane faze rasta sadrže velike količine vode i višak proteina i ukupnog azota (N) za ishranu preživara, čija ishrana takvim biljkama može da dovede do proliva (dijareje), a zbog malog sadržaja suve materije je teško obezbediti konzumiranje dovoljnih količina energije. Proteini trava obično imaju visok sadržaj arginina, a poseduju i znatne količine glutaminske kiseline i lizina. Ukoliko je paša đubrena azotnim đubrivima, kada je sumpor deficitaran, tada je velika verovatnoća za pojavu visokog nivoa NPN u formi nitrata, aminokiselina i amida, kao i relativnog deficita u aminokiselinama koje sadrže sumpor.
Simptomi trovanja se mogu javiti kada je nivo nitratnog azota oko 0,07% u suvoj materiji, a količina od 0,22% može biti fatalna za preživare. Ipak, ukoliko se preživari dugotrajnom ishranom priviknu na trave sa visokim nivoom nitrata, pojava simptoma trovanja je manje verovatna, pošto su mikroorganizmi rumena kod takvih životinja sposobni da redukuju nitrate u amonijak, koji se može dobro iskoristiti.
Sadržaj proteina u travama u odnosu na mahunarke (leguminoze) je niži, naročito kod zrelih biljaka. Kada je reč o mladim travama Kosovka Jakšić ističe da je svarljivost energije visoka, ali naglo opada sa starenjem biljaka. Zrele biljke, a naročito one isprane kišom, imaju nizak sadržaj svarljive energije i proteina, rastvorljivih ugljenih-hidrata, karotina i nekih minerala. Zato takve biljke ne mogu da zadovolje potrebe životinja, čak i kada su potrebe životinja niske.
Sadržaj mineralnih elemenata u travama pokazuje značajna variranja, a u zavisnosti od biljne vrste i đubrenja zemljišta. Trave obično sadrže odgovarajuće količine kalcijuma (Ca), magnezijuma (Mg) i kalijuma (K), dok se sadržaj fosfora (P) nalazi na granici potreba životinja ili je u deficitu. Sadržaj mikroelemenata, takođe, pokazuje velika kolebanja. Biodostupnost mineralnih elemenata prisutnih u biljkama pokazuje velike varijacije. Faktori kao što je faza vegetacije biljaka i koncentracija specifičnih elemenata u zemljištu, kao i njihova dostupnost biljkama, mogu da utiču na biodostupnost u organizmu životinja.
Izvori
Tagovi
Autor