Tovna junad s farme u Vodoteči

Potencijalne mogućnosti Like sve više otkrivaju gospodarstvenici prateći razvoj naših županija, a posebno onih dijelova koji su godinama bili zapostavljeni. Dobro je znano da su u njima nicale političke tvornice od kojih su kasnije najčešće ostajale gole zidine.

Isto tako, malo tko je promišljao da Lika može biti stočarski eldorado, no Zvonko Širjan iz Križevaca je već prije prolaska autoceste u blizini Brinja znao da se otvaraju velike mogućnosti za ulaganja u brinjsku zelenu oazu.

Tim više što će se na taj kraj uskoro nadovezati Jadransko-jonska cesta koja će povezati Brinje s Rijekom za 40 minuta, a sa Splitom za nepuna dva sata. Kada se uzme u obzir da je do Zagreba nešto manje od sata, ne treba biti veliki matematičar da se izračunaju geostrateške prednosti kraja bogatog plodnom zemljom, a ponajviše vodom.

Kada je Zvonko Širjan 2005. otkupio od zadarske »Mehanizacije« stočnu farmu u Vodoteču, koja nije bila u funkciji više od 10 godina, malo je tko vjerovao da će ta farma polučiti pozitivne rezultate. A danas se na njoj tovii oko 6000 junadi godišnje i isporučuje u izvoz 25 posto kvalitetnih proizvoda.

Ostatak proizvodnje odlazi u poznate domaće tvrtke Vajda Čakovec, PIK Vrbovec i Danica iz Koprivnice. Farma je obnovljena, revitalizirani su njezini pojedini dijelovi i prilagođeni novim tehnologijama. Zaposleno je petero djelatnika i riješen problem stočne hrane. Sijeno se otkupljuje od mještana, zasijava se 84 hektara s kukuruzom za silažu, a ostatak hrane od oko 10.000 tona dovozi iz Slavonije. U pokretanje proizvodnje u Vodoteču, obnovu objekata, kupnju opreme, strojeva i stada Širjan je uložio 25 milijuna kuna vlastitog novca.

»I u krizi smo optimisti«, ističe Širjan. U novom zakonu o poljoprivredi vidi pozitivne pomake razvoja poljoprivrede.
»Manji problemi pojavili su se prije nekoliko godina kada se dopustio uvoz nekvalitetne govedine iz Brazila. Međutim, mi smo našli rješenje izvozeći junetinu na Bliski istok, uglavnom u Libanon. Sada je pokrivenost hrvatskog tržišta sa 75 posto, a dio koji izvozimo je visokokvalitetno meso, i to u Toscanu u Italiju. Od delikatesnog mesa proizvodi se čuveni hrvatski 'biff'«, kaže Širjan.

»Veselim se ulasku u Europsku uniju, jer je u Uniji potpora za tov junadi znatno veća nego u Hrvatskoj. Naime, EU je deficitarna s proizvodnjom junećeg mesa, a mi ćemo ulaskom u EU povećati profitabilnost«, kaže Širjan.

Na farmi u Vodoteču uzgoji se godišnje oko 6000 junadi, pretežito simentalne pasmine, dok su oko 450 grla kanadsko-francuske pasmine angus, poznate u svijetu, a posebno brendirane u SAD-u i zapadnoj Europi. To je pasmina od koje se dobije visokokvalitetno meso, manje su zahtjevne za uzgoj jer mogu podnijeti oštriju klimu. Kada se junad uzgoji do težine između 550 i 600 kilograma, isporučuje se jednom tjedno sukcesivno, a istodobno dovozi telad za daljnji tov.

Uvoz teladi obavljao se nekad iz Mađarske, a sada pretežito iz Rumunjske.
Junad je smještena u pet tovilišta, hrana u dva silosa, a postoji poseban karantenski objekt udaljen od tovilišta prema propisima na oko 800 metara. Uskoro će se kao posebna jedinica izdvojiti iz tvrtke Širjan farma u Vodoteču i registrirati u Brinju, što će dosta značiti za tu općinu u razvoju.

Respektabilna tvrtka

Obiteljsko gospodarstvo »Širjan« osnovano je 1990. godine u Križevcima kada su nastavili s uzgojem goveda. Sada je to respektabilna tvrtka koju vode uglavnom članovi obitelji. Direktor Zvonko Širjan vodi i osmišljava cjelokupno poslovanje. Njegova majka Katica vodi farmu pokraj Križevaca koja tovi 2500 junadi. Otac Josip član je Uprave i vodi sektor nabave, a supruga Valentina vodi financije i računovodstvo. »Mi smo prepoznali i našli svoj interes i značenje pozicije Brinja«, rekao nam je Zvonko, dodavši da nigdje ne vidi napredak u Hrvatskoj kao u Lici. Širjan zapošljava 30 djelatnika, od kojih pet u Vodoteču.

Nova farma u Ivaniću

Svake tri godine tvrtka raste, a sav višak dohotka ulažu u nove tehnologije i širenje poslovanja. Godišnji porast proizvodnje je između 10 i 15 posto. Zasad tvrtka ne osjeća krizu, osim nešto slabije naplate. Neće biti otpuštanja radnika, a o smanjivanju investicija se ne razmišlja. Naime, sagradit će novu farmu u Ivaniću gdje na 600 hektara zemljišta proizvode kukuruz za stočnu hranu. Tamo će zaposliti još sedam ili osam novih radnika. Farma će se graditi u tri faze, a uložit će se dodatnih 25 milijuna kuna.

Najvažnija preventiva

O održavanju stada, veterinarskim zahvatima, smještaju, prehrani i preventivnom cijepljenju ponajviše brige vodi nekadašnji veterinar PIK-a »Sljeme« Ivan Stepić iz Zagreba koji živi na farmi. »Nikad nismo imali problema s junadi, jer preventiva je osnova za zdravlje životinja«, tvrdi Stepić. Pola godine junad se napaja s vodom iz izvora Kamenak, a ostali dio godine koriste vodu iz gradskog vodovoda. Hrana, osim sijena od susjednih stanovnika, uglavnom je silaža, šrot, kukuruz, vitaminski i mineralni dodaci.

Autor: Tomislav Čanić