Teške dane u mljekarstvu prebrodila proizvodnjom sireva i prodajom telića

Zanimljiva je životna priča Julijane Pribičević iz sela Grabovica kod Dvora na Uni koja se uspješno bavi stočarstvom. Kao mlada žena povratnica nakon Domovinskog rata tada bez posla i prihoda odlučila se baviti poljoprivredom i živjeti od toga u lijepom brežuljkastom dijelu Banovine. Početak je bio skroman i neizvjestan.

"Prije dvadeset godina počela sam s jednom kravom. Prije toga pokušali smo sa držanjem krmača, međutim kada je Vindija počela širiti proizvodnju na ovom području nudeći i mogućnost kreditiranja preorijentirali smo se na proizvodnju mlijeka", sjeća se početaka.

Tako je već 2003. godine imala 12 krava, osnovala obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i ušla u sustav PDV-a. Trenutno ima 32 grla goveda, od toga 14 muznih, sedam visokosteonih junica, dvije junice koje nisu steone i trenutno devet telića. Obrađuju šezdesetak hektara zemlje, desetak ha vlastite, a ostalo je zakupljeno od mještana koji zemlju ne obrađuju. "Na svim tim površinama proizvodimo dovoljno stočne hrane za naše blago“, priča nam Juliana kojoj na OPG-u pomaže i brat Đuroslav, a po potrebi, kada su veći poslovi, i njegova dva prijatelja. Kaže to je onaj sistem "ja tebi, ti meni" kako se nekada živjelo i radilo na selu. Pomažu jedni drugima, nema tu plaćanja.

Pribičevići imaju petnaestak hektara pregonskih pašnjaka na kojima goveda naizmjenično pasu i provode vrijeme od proljeća do jeseni. Dok je lijepo vrijeme krave su im, kaže, 24 sata vani, a s prvim snijegom ulaze u štalu.

Ove godine zbog dugotrajne suše manje je trave na njima, ali Julijana napominje da na ratarskim površinama i livadama osiguraju dovoljno hrane za cijelu godinu, pa imaju čak i viška. Od ratarskih kultura uzgajaju kukuruz, zob, ječam, raž, a na livadama djeteline i trave: smiljkitu roškastu, lucernu, livadnu vlasulju i druge.

Od viška mlijeka proizvodi kvalitetne sireve

S obzirom na zaokruženi ciklus proizvodnje za sada ju ne pogađa poskupljenje stočne hrane na tržištu.

"Trenutačno mi ne kupujemo ništa. Proizvodimo sve za svoja goveda, nastojimo uvijek proizvesti dovoljno hrane da imamo od sezone do sezone. Da moramo kupovati bilo bi nam to preskupo i teško bi se u takvim uvjetima mogli baviti ovom proizvodnjom", otkriva. 

Ova vrijedna i agilna žena ispočetka se bavila proizvodnjom mlijeka, a onda se zbog niskih cijena i drugih razloga morala preorijentirati na drugu proizvodnju.

Mlijeko je išlo do 2012. godine do kada su ga prodavali Vindiji i Križevačkoj mljekari, a onda je to stalo. "S ovog terena više se nije odvozilo jer je zbog dobrih poticaja većina stočara prelazila na sustav krava-tele ili na ekološki uzgoj. Da bismo u takvim novonastalim uvjetima opstali, mi smo počeli hraniti i prodavati teliće, jer od nečega smo morali živjeti na selu", kaže.

Prije pet godina izašla je iz sustava PDV-a, ali i dalje plaća mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Sada hrani teliće mlijekom do starosti tri i pol mjeseca. Otkupna cijena ženskih je 26 kuna po kilogramu, a muških 27 kuna čime je zadovoljna.

U međuvremenu je od viška mlijeka počela proizvoditi tvrde sireve slične ličkom škripavcu, obične, ali i s okusom češnjaka, ljute paprike, ružmarina, vlasca i oraha koji su jok, kaže, odlični. "Prodajem ih po četrdeset kuna i sve na kućnom pragu, ne vozim ih na tržnice i dalje. Pošto na ovo naše područje bogato divljači dolaze lovci iz raznih krajeva, oni su i glavni kupci, tako da moj sir odlazi na razne strane. Ponekad zalutaju i turisti i biciklisti koji ih također kupuju“, zadovoljna je i ovom proizvodnjom, jer tako iskoristi sav višak mlijeka, a može se, kaže, i zaraditi.

Hobiji su joj uzgoj voća, povrća i cvijeće

Na pitanje imaju li dovoljno mehanizacije, kaže da su dobro "pokriveni" poljoprivrednim strojevima. Imaju tri traktora i sve potrebne priključke za spremanje stočne hrane i za ratarsku proizvodnju.

"Ne radim sa strojevima. Jer previše posla imam u kući, štali, vrtu, na zemlji i još da vozim traktor! Rekla sam bratu nema šanse da ja sjednem u traktor, jedino u slučaju da nam se zaglavi neki i da ga izvučem šlepanjem. Ali da ja vozim, orem i obavljam druge poslove mehanizacijom - to ne!",  uzvraća naša sugovornica koja uz cjelodnevne poslove u govedarstvu pronađe vremena i za svoje hobije - voćarstvo i cvijeće.

Voli cijepiti voćke i sve što pocijepi razdijeli. "Volim stare sorte i gdje god vidim neku krušku, jabuku, trešnju nastojim ih cijepiti i onda vratim cijepljenu sadnicu tom vlasniku, da uz stare voćke koje propadaju ima i mlađu", otkriva i dodaje da se kod njih voće ne uzgaja po nekoj suvremenijoj agrotehnici, ne prska se, ne gnoji i ne orezuje, raste prirodno dok ide. Nažalost, ove godine kasni je mraz uništio većinu roda još u cvjetanju, a zbog dugotrajne suše opada i ono malo plodova što je ostalo, opisuje naša domaćica koja vrijedno radi i u vrtu u kojemu je i ove godine uspješno proizvela dosta povrća za potrebe kućanstva.

Najveći problem im stvaraju divlje svinje

Što se tiče planova ne planira širiti proizvodnju jer teško je do zemlje, a i nema radne snage. A što se tiče mjera Programa ruralnog razvoja ni tu ne očekuje šanse za proširenje i modernizaciju. OPG-a:

"Ne mogu se natjecati za te mjere jer se ne uklapam ni u jednu - za neke sam prevelika, za neke premala, za neke prestara, tako da ne prolazim nigdje", opisuje.

Najveći problemi u proizvodnji su im divlje svinje. Iako imaju sve oranične površine pod žitaricama, ali i djeteline i pašnjake ograđene električnim pastirima, s tom divljači koja im čini štete teško izlaze na kraj. 

Premda u ovom poslu sa stokom nema radnog vremena, radi se od jutra do sutra, Juliana Pribičević kaže da je zadovoljna što se opredijelila za ovaj težak i zahtjevan posao i za život na selu u lijepom prirodnom okruženju Banovine.  

"Naviknula sam i volim taj posao. Za mene je to sada rutina, to mi je ušlo u krv, volim raditi. Nekada je zaista teško, spadaš s nogu, ali onda odspavaš i malo odmoriš i ideš dalje. Nema onog 'ne mogu, neću!', zaključuje.