Tek trebamo vidjeti može li se u EU živjeti od koza

Ako želimo čitatelju prenijeti priču o životu obitelji Grahovac u malom selu Ramljane, udaljenom od Otočca 20-ak kilometara, ne možemo pobjeći od floskule da život piše najbolje romane.
U Ramljane su supružnici Petar i Marica Grahovac s troje djece, sinovima Kristijanom, Leonardom i Hrvojem, preselili prije nepunih godinu dana, dajući prvenstvo napornom seoskom životu nad gradskom svakodnevicom. Namjera im je bila baviti se kozarstvom. U Ramljane je 45-godišnji Petar doveo suprugu - Australku.

- Živjela sam u Melbourneu, od Hrvatske udaljenom 24 sata avionom. Došla sam 1994. godine u posjet rodbini i pukim slučajem ili prstom sudbine upoznala Petra. Sreli smo se kod obiteljskih poznanika i, što da kažem, ljubav na prvi pogled. Dopala mi se Peričina strastvenost prema životu i svemu s čime se susreće, prema ničemu nije ravnodušan. Uvijek mi je pričao kako bi se volio vratiti u Ramljane i došli smo. Ima teškoća, kraj je jako surov, ali je i romantično i idilično, ispripovijedala je Marica na tečnom hrvatskom. U učenju jezika puno joj je pomogao suprug, ali i danas, kaže, najprije smisli na engleskom, a onda prevede na hrvatski.

Čarolija

- Zanimljivo, supruga mi je odmah na početku rekla: ja bih držala kravu. Kako god je mene od djetinjstva pratila ljubav prema selu, tako je nešto i nju predodredilo da se uhvati u koštac sa seoskim načinom života i nađe sebe u tome. To je čarolija, zaključuje Petar.

Grahovčevi su registrirali obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i trenutačno imaju 22 odrasle koze, a nadaju se da će ih uskoro biti i 40.
Nekoliko ih je čistokrvnih alpskih i sanskih, a ostalo su križane, kako kažu, domaće, koje su se na terenu pokazale i ponajbolje. Petar provede s kozama po osam sati dnevno, ujutro i popodne odlaze od kuće, a ispaša je na kamenjaru u okolici. Marica za to vrijeme pravi više vrsta kozjih sireva, jedan ukusniji od drugoga, i kozji jogurt. A sve je naučila sama, čitajući recepte koje je našla na internetu i eksperimentirajući. S plasmanom proizvoda uopće nemaju problema, nešto će prodati srijedom na tržnici u Otočcu, a veći dio uzimaju stalni kupci, prijatelji i njihove obitelji.

O kozi se može pričati cijeli dan, idealna ishrana za vitalnost i dugovječnost su kozje mlijeko i meso. Jedino antikancerogeno meso na svijetu je jareće meso. Jogurt od kozjeg mlijeka održava razinu šećera u krvi, a o kvaliteti kozjeg mlijeka najbolje govori podatak da je koza najbolji travar - jedini preživač koji odabire travu i brsti pojedinu vrstu samo u određeno doba godine.
Kad uz to povežete da su Ramljane na 800 metara nadmorske visine s pretežitošću sunčanih dana, da je teren po konfiguraciji kamenjar s malo ispaše, a sve su te biljke ljekovite, borovice, drijen, šipak, majčina dušica, stolisnik, onda uopće ne čudi vrhunska kvaliteta i jako fin, neobično aromatičan okus sireva.

Očuvati selo

- Tek trebam napraviti savršeni sir, do toga još nisam došla, kaže nam skromno Marica.

- Mi tek trebamo otkriti može li se živjeti od kozarstva i što će nam donijeti ulazak u EU. Još uvijek smo u fazi ulaganja i stvaranja stada. Naša je želja da ne budemo posljednji Mohikanci i da u glavama onih koji odlučuju o seoskim pitanjima prioritet bude očuvanje hrvatskog sela, njegova nacionalnog bića, kulturne tradicionalne niti.
Gradovi nam postaju multinacionalni i multikulturalni, a još će više s ulaskom u EU. Ne bih volio da naše selo tek tako umre, važno ga je očuvati, jer predstavlja ono osnovno i elementarno na svijetu, ono nas hrani. To je pridonijelo našoj odluci da se ugradimo kao kotačić u produženje opstanka naših Ramljana, otkrio nam je Petar svoju duboku motivaciju života u selu.

Autor: Manja Kostelac Gomerčić