Stojan Trifunović: Da je imamo, kupio bih domaću simentalsku telad, a ne uvozio

"Da imam izbora kupio bih domaću simentalsku telad. No, kod nas je nema i primoran sam ju uvoziti iz Rumunjske“, ističe Stojan Trifunović iz Račinovaca samo jedan od problema s kojima se nosi u proizvodnji tovne junadi. 

Kaže kako bi se volio baviti i nečim drugim, no u Slavoniji nema pašnjaka i "osuđen" je na proizvodnju hrane i tov. "Do nedugo smo imali barem kakvu takvu ponudu simentalske teladi, ali i to je sada uništeno i nema ga nigdje. Ministarstvo bi trebalo poticati uzgoj na Papuku, Lonjskom polju gdje ih je prije bilo puno, no ne rade po tom pitanju ništa“, napominje dodajući kako je i ogroman problem naš zakon koji dozvoljava da se mala telad kolje, što nitko drugi u svijetu ne dopušta. 

Poticaji mali, a cijene hrane sve veće

Također, smatra i kako su poticaji za ovu proizvodnju premali. Nekada je znao dobiti i do 300 eura za junad, a sada samo sto.

"Umjesto da se povećava, smanjilo se čak trostruko. Obećavaju iz Ministarstva i da će nam dati pomoć za prošlu godinu zbog korone, ali ne vjerujem baš. Čini mi se da je nekako svinjski sektor jači, da se više ulaže u njega, dok smo mi u govedarstvu zakinuti“, razočarano kaže.

Osvrnuo se i na lanjsku, pandemijsku godinu koja je, kaže, bila jako nezgodna i što se tiče uvoza životinja, ali i cijene mesa koje su pale i do 13 kuna po kilogramu, dok su prijašnjih godina bile oko 15 kn/kg. "S teladima smo kasnili nekih dva, tri mjeseca tako da sada imamo neka četiri komada koja nismo uspjeli prodati prošle godine. Sve ostalo, na sreću je otišlo“, prisjeća se ovaj stočar.

Ove godine najveći problem stočari imaju sa skupom hranom, pogotovo kukuruzom čija je cijena otišla u nebo, no on na sreću svu hranu proizvodi sam što je i razlog zašto još uvijek opstaje. "Mi još uvijek imamo i nekakvu računicu, no onaj tko kupuje hranu u velikom je minusu“, naglašava.

Zadnja generacija u selu koja se bavi govedarstvom

Trifunović je zadnja generacija u selu koja se bavi uzgojem tovne junadi. Svi su, napominje, odustali zbog neisplativosti. "Lijepa je to cijena kada gledate junad 600 kila puta 15 kuna to vam je devet tisuća kuna. Ali, tele je 600 eura, znači nekih četiri i pol tisuće kuna, pa onda uvijek trebaju neki lijekovi i eto došli smo na pet tisuća. Dodajte još hranu i na nuli ste“, objašnjava.

Skupe su, ističe, i veterinarske usluge pa zato neke manje probleme rješavaju sami što su kroz godine iskustva naučili.  

Ovaj stočar u govedarstvu je od kada zna za sebe. Trenutno ima 86 grla stoke, dok godišnje kaže, bude i do sto komada. Većinom su sve rumunjski simentalci, a zna se nekako potkrasti i gdje koji mješanac. Već godinama ima stalnog kupca mesa, jednu splitsku mesnu industriju. 

Svu hranu, kao što je već spomenuto za životinje proizvodi sam, a na ukupno 31 hektar uzgaja soju, kukuruz i djetelinsko travne smjese. Ima i nešto povrća za svoje potrebe. U posao je uključena cijela obitelj, a imaju i jednog stalnog radnika. 

Najviše mu, kaže za kraj, nedostaju sajmovi koje je redovito posjećivao i ostvarivao dobre poslovne suradnje.