Stočarstvo osigurava hranu i radna mjesta, ali i onečišćuje - kakva ga budućnost čeka?

Stočarski sektor Europske unije ima dalekosežne ekološke, ekonomske i socijalne učinke. Povećavanje održivosti naših prehrambenih sustava zahtijeva sagledavanje sva tri aspekta.

Njegov utjecaj na okoliš je značajan, kako negativno, primjerice u pogledu emisija stakleničkih plinova, tako i pozitivno, u pogledu održavanja trajnih pašnjaka, koji pridonose biološkoj raznolikosti i predstavljaju važan sliv ugljika.

Iako je već dosta toga učinjeno po pitanju smanjenja negativnih utjecaja, može se učiniti još više. To je ujedno jedna od glavnih tema Studije o budućnosti stočarstva u EU: Kako doprinijeti održivom poljoprivrednom sektoru?, koju je objavila Europska komisija.

Zapošljava oko 4 milijuna ljudi

Širom EU ovaj sektor igra važnu ekonomsku i socijalnu ulogu. Primjerice, 2017. godine vrijednost te proizvodnje iznosila je 170 milijardi eura, što predstavlja 40% ukupne poljoprivredne aktivnosti. Nadalje, europske farme stoke zapošljavaju oko 4 milijuna ljudi.

Što se tiče potrošnje, proteini životinjskog podrijetla pokrivaju preko 50% ukupnog sadržaja u našoj prehrani. Očekuje se da će ove godine svaki Europljanin pojesti 69,5 kilograma mesa i popiti 236 litara mlijeka.

Međutim, posljednjih je godina potrošnja mesa i mliječnih proizvoda počela opadati, a očekuje se da će se potrošnja dodatno smanjiti do 2030.

Smanjiti potrošnju mesa za 70% do 2030. - velike štete za stočarski sektor?

Primjetan je i pomak u potrošačkim košaricama uz smanjenje potrošnje govedine, a sve više ljudi zamjenjuje svinjetinu mesom peradi.

Emisije štetnih plinova povećava transport i prerada

Studija opisuje i utjecaj na okoliš u pozitivnom i negativnom smislu. U 2017. poljoprivredni sektor EU proizveo je 10% ukupnih emisija stakleničkih plinova u regiji, što je manje od industrije (38%) ili prometa (21%). Kad se uključe emisije povezane s proizvodnjom, transportom i preradom stočne hrane, stočarstvo je odgovorno za 81 do 86% ukupnih poljoprivrednih emisija.

Podrigivanje i nadimanje preživača stvara metan s kojim se EU ne zna boriti? 

Nadalje, uzgoj stoke doprinosi prisutnosti viška dušika u europskim vodenim okolišima, dok je istovremeno glavni emiter amonijaka, što dovodi do značajne štete u okolišu. Također, utječe i na zalihe ugljika u tlu. Primjerice, pretvaranje obradivog zemljišta u pašnjake ili šume dovodi do povećanog skladištenja ugljika, a obrnuto uzrokuje suprotan učinak, što dovodi do povećane emisije ugljika.

Stoka igra ključnu ulogu u korištenju zemljišta, a što također imati pozitivne i negatvine posljedice na lokalnoj i globalnoj razini, s primjerice promjenom namjene zemljišta za hranjenje životinja i upravljanje stajskim gnojem. Osim toga, stoka, posebno preživači, mogu imati pozitivan utjecaj na biološku raznolikost i ugljik u tlu održavanjem pašnjaka te optimiziranom uporabom stajskog gnoja.

Povećavanje održivosti u stočarskom sektoru

Studija naglašava i rizik ako se poveća globalna potražnja za mesom. Naime, tada bi se proizvodnja i s njom povezani utjecaji premjestili iz EU u druge dijelove svijeta. S druge strane, smanjenje stočarske proizvodnje možda neće dovesti do održivijih poljoprivredno-prehrambenih lanaca.

EK: Izravno poticati farmere i šumare da koriste usjeve koji zadržavaju ugljik u tlu

Studija također naglašava važnost različitih proizvodnih modela koji imaju različite pozitivne i negativne ekološke performanse. Konačno, stručnjaci utvrđuju da se u tranziciji prema održivijim prehrambenim sustavima ne može zanemariti ekonomska i socio-kulturna važnost ovog sektora. Dakle, stočarstvo je više od proizvodnje hrane.

Sugerira se da bi se njegovi koncepti trebali razvijati tako da pružaju niz dobara i usluga, umjesto da se vode isključivo ciljem proizvodnje. Klima, zdravlje i dobrobit životinja trebaju biti u središtu inovacija budućih stočarskih sustava.