Slavko Vukomanović: Stočari hitno trebaju pomoć oko izgradnje mini klaonica

Pravilnik o klanju životinja namijenjenih potrošnji u vlastitom kućanstvu, na snagu stupa 1. siječnja 2022. te kao takav itekako muči stočare. 

"Dozvoljeno će biti samo 15 komada godišnje, te uključuje sve životinje. Mnogi se nadaju da će nas to zaobići, ali radi se o načinu prilagodbe Europskoj uniji - sve što oni propišu, mi moramo provesti, pa ćemo vjerojatno i to“, smatra Slavko Vukomanović iz sela Ceremošnjak kod Našica koji ima otvoren OPG od 2003..

Aktivirao se na društvenim mrežama, otvorio grupu Ovčarstvo i kozarstvo u Hrvatskoj koja je u nepunih godinu dana okupila više od 8.000 članova, što uzgajivača, što konzumenata. Pokušao je, kaže, nešto poduzeti, bio na nekoliko radnih sastanaka s ciljem da se organiziraju mini klaonice, ali ne čini se da postoji volja da se stočarima pomogne, negoduje.

"Najlakše je kada sve otkupi mesar, ali kupci vole uzeti od samog uzgajivača, jer im to pruža osjećaj sigurnosti. Nije u redu da se voćarima i povrćarima ide na ruku izgradnjom infrastrukture za skladištenje, a nas stočare ostavlja na vjetrometini nakupaca“, primjećuje naš sugovornik, te vladajućima poručuje da počnu više surađivati s malim poljoprivrednicima kako bi krenulo nabolje, pa da i mladi dobiju volju.

Problema ima mnogo, a jedan je i kamo s vunom nakon striže. "Prije nekoliko godina je došao kupac s cijenom od dvije kune za kilu, ali nakon toga više nitko nije pitao za vunu. Do ove godine, kada se pojavila gospođa Branka iz Siska koja ima u planu baviti se njenom obradom. Ne zna još točno što bi i kako, ali ima veliku volju, pa sam joj poklonio što sam imao kako bi lakše pokrenula posao“, doznajemo od Slavka.

Othranili nedonošče i slijepo janje

Inače, prije 18 godina obitelj Vukomanović odselila je u malo selo, tada bez asfaltirane ceste, 9 km od Našica. Dan-danas tu nije dovedena voda iako se, kaže, stalno obećava. Problem je i sa signalom za mobitel, pa ga mora loviti po okolnom terenu. "Odlazak na selo je bila velika, ali dobra odluka. Istina, ovakav život traži veće zalaganje i predanost, ali nismo požalili“, iskreno će.

Kupio je desetak jutara zemlje. Doduše razbacanih parcela, no ima dosta napuštenog terena. "Sve je raštrkano. Selo je na obroncima Krndije gdje je teško uzgajati ratarske kulture najviše radi divljih svinja, ali je zdrava paša jer je potpuno čista priroda. Vršimo ispašu 8-10 sati dnevno gotovo kroz cijelu godinu, a žitarice kupujemo“, govori.

Obitelj je doživjela razna iskustva sa životinjama. Imali su jedno slijepo janje koje su, kažu, mazili i pazili pa je danas izraslo u lijepu veliku ovcu. Dobili su također nedonošče od 800 grama koje je, također, od svih članova obitelji primalo posebnu ljubav i pažnju. Grijalo se s njima u kući kod kaljeve peći nekoliko tjedana, a kada je bilo stabilno, preselili su ga u objekt. "To su stvari koje se pamte za cijeli život“, ističu Vukomanovići.

Velika odricanja

Naš sugovornik dolazi iz velike obitelji, bilo ih je 12-ero braće i sestara. Imali su farmu na kojoj se uvijek puno se radilo. Bilo je tu krava, svinja i drugih životinja. Obiteljsko poslovanje s vremenom je preuzeo brat, a Slavko počeo graditi vlastito.

U početku su se supruga i on u Našicama bavili kozarstvom, ali u Slavoniji je jariće teško prodati, isto tako mlijeko i kozji sir. Dalmacija je druga priča, kaže. Zatim su pokušali s uzgojem svinja koje su držali do 2015. kada su odlučili krenuti s manjim brojem ovaca. Širili su stado da bi danas imali gotovo 250 grla. Puno je odricanja, napominje, nikada nisu obiteljski išli na more, no djeca su bila, kroz udruge i klubove u kojima su bili aktivni.

Za vlastitu potrošnju i u svom dvorištu moći će se zaklati najviše 15 životinja godišnje?

Kaže da ima puno volje za radom, ali ga pomalo napušta zdravlje. Dogurao je do pola stoljeća, nastradao u Domovinskom ratu nakon čega je radio, ali su ga umirovili.

"Imam četvero djece, ali niti jedno od njih za sada u ovome ne vidi perspektivu. Pomažu jer je to naš način života, ali to je sve“, kaže za kraj i dodaje da svoju djecu uči kako su i njega roditelji učili, a to je da se živi od poštenog i ustrajnog rada te da se tako stvaraju ljudi. Nema ništa preko noći, poručuje.