Skandal na eko imanju Mavrovića

Sve popularniji životinjski proizvodi na policama trgovina etiketirani kao ekološki, free range, organski i slično iza lijepe ambalaže i privlačnih brandova skrivaju patnju životinja. Proizvođači profitiraju naplaćivanjem mnogo više za 'ekološki proizvod', a potrošači spremno plaćaju cijenu kako bi se riješili osjećaja krivnje, bez da se pritom moraju odreći mesa, mlijeka i jaja.
Uzgajivači ulažu sve više novca u marketing prikazujući svoju 'ekološku' proizvodnju kao humanu i brižnu prema životinjama. Pritom stvaraju bajkovitu sliku životinja koje slobodno šeću livadama i pašnjacima, u čistom i zdravom okolišu, a sve u svrhu poboljšanja prodaje. Tako zamagljuju neugodnu činjenicu da sve te životinje na kraju budu zaklane.

Tvrtka Eko-Mavrović d.o.o. poznatog bivšeg boksača Željka Mavrovića ostvaruje profit i prodajom mesnih proizvoda dobivenih iz 'ekološkog' uzgoja crnih slavonskih svinja na farmi u okolici Požege. Među tzv. zdravim proizvodima koje tvrtka nudi pod brandom 'Osobno iskustvo' su slanina, čvarci, kulen, kobasice, svinjska mast i paštete. Kao svoju misiju Mavrović ističe 'svijet u kojem je proizvodnja hrane bazirana na ekološkim principima i standardima’, pri čemu se vodi načelom 'Poslujemo u skladu sa zakonima i pravilima Ljubavi’.
Udruga Prijatelji životinja dobila je fotografije i snimke s farme svinja tvrtke Eko-Mavrović d.o.o. na kojima je vidljivo da svinje kod njega žive u derutnoj prljavoj zgradi u vlastitom izmetu i mokraći, bez pristupa hrani i vodi te suhog prostora sa steljom za odmor.

Piju vodu u kojoj gacaju i obavljaju nuždu, leže u praznim koritima za hranu i na mokrom prljavom podu, a u prostoru u kojemu su smještene ne može se disati od zagušljivosti i smrada. Iz tog prostora svinje odlaze u klaonicu nekoliko metara dalje na istom imanju. Osim kršenja vlastitih principa prema kojima mu navodno novac i profit nisu jedina motivacija i životna vodilja, Mavrović krši i zakonske odredbe o uvjetima 'ekološkog' uzgoja.

Uzgoj svinja na ekološki način propisan je Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda (NN 13/02, 10/07), a temelji se na držanju životinja u što prirodnijem okolišu. Takav način uzgoja zamišljen je kao alternativa konvencionalnom uzgoju kako bi se povećala dobrobit životinja.

Pravilnikom propisani minimalni uvjeti za ekološki uzgoj uključuju: nekoliko funkcionalnih prostora u objektima za držanje svinja; čiste, suhe i dovoljno prostrane površine za mirovanje životinja; stelju od slame ili ostalih prikladnih prirodnih materijala; cjelodnevnu dostupnost hrane i svježe vode; ventilaciju i grijanje objekta; preventivnu zdravstvenu zaštitu utemeljenu na pravilnoj hranidbi i smještaju te općoj higijeni dezinfekcijom objekata i opreme itd.

Ništa od nabrojanoga nije vidljivo u Mavrovićevom eko uzgoju. Ako je farma svinja Željka Mavrovića primjer tzv. ekološkog uzgoja koji podrazumijeva povećanu skrb za dobrobit životinja, tada 'ekološki' znači jedino dobro manipuliranje marketinškim trikovima. Držanje životinja u ponižavajućim uvjetima i njihovo klanje nisu u skladu 'sa zakonima i pravilima Ljubavi'. Takvo načelo poslovanja, kao i poštivanje zakonskih odredbi, Mavrović bi puno dosljednije postigao da ostane samo pri ekološkoj proizvodnji žitarica.

Svinje i ostale životinje koje se uzgajaju radi ljudske prehrane razvijaju složene socijalne odnose i emotivnu povezanost. Životinje međusobno komuniciraju, a na loše uvjete držanja i postupanja reagiraju stresom i sklonošću razbolijevanju. Iako su po prirodi vrlo čiste, svinje su i u 'ekološkom' uzgoju prisiljene živjeti u prljavštini i vlastitom izmetu.

'Ekološki' uzgoj samo je ljepši izraz za jednako izrabljivanje životinja kao i u konvencionalnom uzgoju. Kao što ne postoji 'humano' klanje, tako ne postoji ni 'humani' uzgoj životinja. Svinje, kokoši i krave uzgajane i ubijane radi mesa, mlijeka i jaja i dalje se uzimaju od svojih majki. I dalje žive neprirodne živote koji završavaju stravičnom nasilnom smrću u klaonici. Da se psi ili mačke tjeraju da podnose takve uvjete kako bi se zadovoljili ljudski apetiti, javnost nikada ne bi dopustila da se njihovi proizvodi označe i promiču kao 'ekološki' i 'humani'.

Autor: Jutarnji list