"Otac ne bi vjerovao da uzgajam ovce i koze!"

Iako u Gradiški (BiH) ima dobro uhodan posao, vlasnik je autoservisa, Ilija Drageljević odlučio se prije dvije godine posvetiti i poljoprivredi u rodnom selu Vrbovljanima u okučanskoj Posavini. Nakon što su mu umrli roditelji, vrijedni ljudi i uspješni stočari Mira i Vojo Drageljević, Ilija nije želio da njihovo gospodarstvo propadne i zaraste u korove i zaborav, što se, nažalost, događa mnogima u tom dijelu zapadne Slavonije. Osnovao je Poljoprivredno gospodarstvo i počeo ga obnavljati i širiti, a želi pomoći i u organiziranju i udruživanju malobrojnih poljoprivrednika tog područja u čemu ima i potporu tamošnjih lokalnih vlasti.

"Dok su roditelji živi uvijek se oslonite na njih i imate neku sigurnost, tako da ja tada nisam pridavao puno pažnje gospodarstvu koje je uspješno vodio otac. Roditelji su tradicionalno držali krave i svinje. Otac ne bi vjerovao da ja sada uzgajam stotinjak ovaca i nešto koza", započinje svoju priču Ilija.

Dolazeći u selo vidio je, kaže, da gospodarstvo propada, njihove njive počeli su zauzimati korovi, one u susjedstvu već su godinama bile zapuštene i onda se u njemu, kao rođenom Slavoncu, pokrenuo onaj poznati inat da zemlju treba poštovati i privesti kulturi.

Uredio i ogradio pašnjake

"Na početku je to izgledalo kao borba Davida protiv Golijata, jer su ogromne površine oko našeg gospodarstva i sela bile zapuštene i zarasle u korove, na nekima su se čak širile šikare i šumarci. Sa grupom prijatelja krenuo sam u krčenje, vidio sam da nam to ide, tako da sam za dvije godine uredio jednu veliku parcelu od pedesetak katastarskih jutara. Na jednom dijelu je ograđeni pašnjak na kojemu sada pase moje stado, a na dijelu iskrčenih i uređenih površina lani sam posijao kvalitetnu travu, jer uz ovce i koze planiram držati i krave u sustavu krava-tele", govori nam Ilija o svojim planovima dok obilazimo lijepo uređene pašnjake i livade.

Pašnjaci su ograđeni s više redova električnog pastira. To je, kaže, odlična zaštita protiv čagljeva kojih posljednjih godina ima jako puno na tom području i koji bi, da nema takve ograde, činili veliku štetu stočarima.

Ilija kaže da je zemlja oko Vrbovljana, Čovca i Gređana, sela u slivu rijeke Sloboštine, bogomdana za poljoprivredu zbog plodnosti. O tomu svjedoči činjenica da su se nekada poljoprivrednici tog kraja naveliko bavili proizvodnjom kvalitetnog povrća, a posebno su bili poznati po velikoj stočarskoj proizvodnji, od čega je živjela većina gospodarstava.

Žele okrupniti zajednički pašnjak

Naš domaćin je u međuvremenu, u dogovoru s čelništvom Općine Okučani, pokrenuo zanimljivu i vrijednu inicijativu osnivanja poljoprivredne zadruge koja bi okupila stočare i radila na oživljavanju stočarske proizvodnje u tom dijelu okučanske Posavine. Nekada su oko tih sela bile velike površine državne zemlje na kojima su u slobodnoj ispaši bila velike čorde krava i druge stoke koju su njihovi vlasnici zajednički naizmjence čuvali.

"Ja sada pokušavam udružiti ovih mojih nekoliko mještana iz Vrbovljana i Čovca. Želimo okrupniti jednu veću površinu od 150 do 200 hektara, gdje bismo zajednički držali svu našu stoku. Vjerojatno bi tako organizirani uštedjeli na radnoj snazi koje nema, podijelili bi poslove i obaveze, ali i povećali i pojeftinili proizvodnju. Mislim da su ovdje idealni uvjeti za takav oblik stočarstva. Nastojat ćemo se i pojedinačno i kao zadruga javlajti na natječaje za mjere iz Programa ruralnog razvoja“, kaže Ilija.

Ono što je također važno, Ilijina velika želja je da se na okučanskom području ponovno pokušaju jednom mjesečno organizirati robni stočni sajmovi, kako je to bilo nekada, kada su stočari na jednom mjestu dovozili i prodavali svoje tržne viškove stoke.

Pripremaju osnivanje poljoprivredne zadruge

"Već naveliko radimo na tome. Pripremamo osnivanje zadruge sa sjedištem u selu Čovcu, gdje bi mogli koristiti zgradu obnovljenog društvenog doma. Oko tog objekta imamo odličan prilaz, blizu imamo stočnu vagu i utovarnu rampu i jedan pašnjak, tako da bi za početak imali osnovne uvjete za organiziranje poljoprivrednih sajmova za stočare, ne samo za poljoprivrednike s ovog našeg područja, nego i drugih sela ovog dijela zapadne Slavonije", optimističan je Drageljević, tim više što do sada ima potporu Ace Vidakovića, načelnika Općine Okučani njegovih suradnika, a i sam je novi član Općinskog vijeća.

"Izlaze nam u susret i pomažu koliko mogu od korištenja objekata i zemljišta, za sada su nam otvorena sva vrata za ostvarivanje naše inicijative, sve što smo do sada dogovorili to smo i ostvarili, pa se nadam da ćemo uskoro osnovati zadrugu i konkretizirati naš projekt kojemu je glavni cilj organizirati i povećati proizvodnju i olakšati prodaju koja je za sada jedan od najvećih problema ovdašnjih poljoprivrednika."

Najveći problem tržište - slaba prodaja stoke

Za osnivanje zadruge zainteresirana je više poljoprivrednika, među njima i obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Čede Savičića koje se u Čovac vratilo 1997. godine i krenulo, kažu, od nule. U međuvremenu su upornim radom razvili svoje gospodarstvo:

"Sada držimo 60 ovaca, janjce, 9 krmača, 5 junica, 1 kravu, obrađujemo 30 hektara zemlje, sijemo ječam, suraž, pšenicu, žitarice za svoje potrebe, a što bude tržnih viškova prodajemo. Imamo i dosta mehanizacije: 3 traktora, 2 kombajna i ostale priključke. Nije nam problem raditi i proizvesti, najveći nam je problem tržište, da ne prodajemo u bescijenje i da ne radimo s gubicima. Zato gledamo da se udružimo, da osnujemo tu zadrugu, da to što proizvedemo možemo i prodati", kaže Čedin 32-godišnji sin Miladin koji želi živjeti normalno i dostojanstveno od svoga rada.

A do sada i nije bilo tako, kaže Čedo Savičić, jer su više puta na vlastitoj koži osjetili probleme i doživjeli gubitke.

"Petnaest mjeseci smo džabe muzli 9 krava, jer je mljekara Slavija iz Starog Petrovog Sela, kojoj smo isporučivali mlijeko, propala. Novac nikad nismo doblili ni za dio svinja koje smo prodali, a velike štete na usjevima pričinila nam je divljač, a nitko ih ne plaća. Za sve to izgubili smo oko 100 tisuća kuna. Sudske presude dobijemo u svoju korist, ali to nitko ne plaća, što je za naše malo gospodarstvo velik gubitak", kaže Čedo.

Nadaju se da će zajednički lakše na tržište

Za osnivanje zadruge zainteresirani su i supružnici Mirjana Rakonić i Saša Relić iz Vrbovljana. Trenutno su oboje zaposleni - Mirjana odnedavno radi u Okučanima, Saša u Staroj Gradiški, a bave se i poljoprivredom koja im je značajan dodatni izvor prihoda. I oni se nadaju da će poljoprivredna zadruga u osnivanju oživjeti što bi im moglo pripomoći u organizaciji posla i lakšu prodaju svojih proizvoda.

"Doselili smo se u Vrbovljane prije 8 godina. Počeli smo s jednom ovcom i postupno širili stado, imali smo i pčelinjak koji nam je stradao u poplavi prije nekoliko godina. Na gospodarstvu nam puno pomaže sin Nikola koji je završio peti razred. On je veliki zaljubljenik u životinje, kaže da će biti poljoprivrednik kada odraste. Brine i o peradi: guskama, patkama, kokama", ponosna je Mirjana na vrijednog Nikolu.

"Sada imamo šezdesetak ovaca, a obrađujemo desetak jutara zemlje. Borimo se, treba samo raditi, problem nam je plasman. Nadamo se da bi nam osnivanje zadruge pomoglo, proširili bi stado na stotinjak ovaca. To nam je nekako najisplativije, jer se ne možemo ozbiljnije baviti sa ratarstvom zbog najezde divljih svinja koje na usjevima pričinjavaju veliku štetu. Posijemo, a svinje pojedu, teško usjeve možemo zaštititi, a još teže naplatiti štete", kaže Saša.

Pripreme za ekološku poljoprivredu

Ilija Drageljević kaže da svako poslijepodne nakon posla u tvrtki, dolazi na svoju farmu, tu pronalazi svoj mir, sreće se sa mještanima starosjediocima s kojima razmjenjuje iskustva, a pokušava animirati i doseljenike koji se žele uključiti u rad buduće zadruge. U međuvremenu, uz brojne obveze, i bez obzira na godine, naš sugovornik studira ekologiju na Paneuropskom fakultetu APEIRON u Banja Luci. Želi se, kaže, što bolje educirati.

"Planiram prijeći u ekološku proizvodnju, jer u ovom dijelu Slavonije zemlja odmara više od 20 godina, nije zatrovana i to je područje idealno za proizvodnju organske hrane. Po meni ovakav način stočarenja, kada je stoka najveći dio godine u pašnjacima, najidealniji je jer živimo na području sa mnogo odličnih pašnjaka i livada. Ulaganja u ovakav oblik stočarstva nisu tako velika kao u ratarstvo gdje morate puno ulagati u skupu mehanizaciju. Ovdje treba urediti pašnjake i livade, izgraditi puno ograde i nabaviti kvalitetna matična stada. Mislim da imamo dobru šansu, imam želje, snage, volje i što je bitno, potporu da načinimo jedan iskorak za dobrobit svih nas", optimističan je Drageljević, svjestan da neće biti lako da treba uložiti puno snage i rada.