Quarter i paint - brzi konji mirne ćudi

Quarter i paint pasmine velikom brzinom osvajaju ljubitelje konja diljem Europe. Zbog svoje blage naravi i poslušnosti u dresuri, zauzimaju jedno od vodećih mjesta u konjičkom sportu, ali i natjecanju u ljepoti.

Ergela Višnjica 2008. godine prva ih je u Hrvatskoj uvela u svoj uzgojni program.

"Quarter i paint su američke pasmine konja. Po podacima koje imamo, oni su sredinom 18. stoljeća nastali križanjem punokrvnih engleskih kobila te turskih i arapskih pastuha. Prosječne su visine u grebenu između 155 i 165 centimetara. Konji su sportske muskulature, dosta su brzi, ali mirne ćudi", rekao je Igor Krpačić, djelatnik Ergele Višnjica.

Rijetka pojava u Hrvatskoj

Njihove karakteristike, prema riječima djelatnika ergele, bitne su za obavljanje turističkih djelatnosti poput rekreativnog jahanja. Unatoč tome, još uvijek su rijetka pojava u Hrvatskoj te zauzimaju samo 10% u ukupnoj populaciji konja.

"To su pasmine koje najčešće idu na natjecanja ljepote. Dosta su zahtjevni tretmani zbog poboljšanja kvalitete sjaja i izgleda dlake, tako da se tretiranje obavlja u zatvorenim prostorima pod određenim UV svjetlima. To je dosta skupa stavka u uzgoju", navodi Igor.

Porast broja grla

Kao i ostale pasmine, uglavnom se hrane sijenom i zobi, najčešće dvaput dnevno. U Ergeli Višnjica, veći dio godine provode na otvorenom, a manji u zatvorenom prostoru.

Quarter i paint pasminama društvo rade i tri frizijska konja koji su također dobri i poslušni u dresurnom jahanju, a najveća vizualna razlika između ovih pasmina je u gustoći grive, repa i dlaka na gležnjevima.

Naš sugovornik ističe kako je u uzgoju presudna ljubav prema konjima. To dokazuju i podaci Hrvatske poljoprivredne agencije prema kojima je ukupni broj registriranih kopitara u našoj zemlji tijekom prošle godine povećan za 1.316 grla, u odnosu na prethodnu, 2015., što čini porast od 5,41%.

Bolesti konja

No, unatoč pozitivnim brojkama, mnogi uzgajivači se susreću s problemima, jer su konji iznimno osjetljive životinje. Njihove najčešće bolesti su edem, sipljivost, konjski grip, upala pluća, a događaju se i istegnuća tetive koja su posljedica napornog galopiranja i skakanja.

"Znaju se dogoditi i smrtni slučajevi, pretežno je uzrok bolest "kolika". Nama se dogodila dva, tri puta. Nažalost, to je teško prepoznati ako niste svakodnevno s konjima. Može se liječiti, ali treba biti preventivan i na vrijeme reagirati. Ozljede su moguće, one se događaju, pogotovo u radu s ljudima, s turistima gdje konj prepozna i osjeti svaku osobu. Tako u njoj može osjetiti određenu zlobu i strah pa može reagirati spontano za svoj inače miran stil", priča Krpačić.

Ne ostaje dužan vlasniku

Unatoč zahtjevnom uzgoju i problemima, konj je plemenita životinja koja ne ostaje dužna svom vlasniku, ako se on potrudi oko njegovog uzgoja i kvalitete života.

"Fascinantno je koliko može prenijeti osjećaja, smirenosti i čovjeka rasteretiti. To je životinja koja teži do 500 kilograma, a prati vas u stopu, sluša bez ikakvih naređenja. Osjeti bolje nego ljudi nekada, što je nama potrebno. Jako su mazne životinje i s njima je prelijepo provoditi vrijeme", rekao je za kraj Igor.